subota, 15.06.2024.

Dan' kad je " magla" postala mudra!

Što sam starija' vooooliiim' ma obožavam' rijetko unikatno slobodno vrijeme samo za mene i nas dva' veterana " vremešna" u kojima još rocka i esencijalne životne energije i planova ima.

Oboje radimo' da bi živjeli' sklonili uklonili odsjekli' presjekli repove' otphnuli ..kugle prošlosti koji se za nama vuku kao magluština' a znate kako je s maglom...nikad ne znaš što te čeka' u zasjedi' nevidljivo' oku tromom'' kad se razbistri.

Sve više cijenim' nematerijalno' iako sam imala životnu fazu' kad mi je to bio imerativ. Dokazati svima' posebice mom ocu' da mogu' da jaka sam' da se ponosi mnome.

I jesam bila sam na vrhu tog materijalnog zavodljivog' lažnog svijeta.

Jesaaaam ! Tad' nisam čula..ono' što mi je tako značila' bilo najpotrebnije - riječi' mog oca - Tako se ponosim s tobom! Volim te! -

Čula sam ih' mjesec dana' prije njegove smrti' kad materijalnog' imala sam vrlo malo' skoro ništa tek olinjalu' putnu torbu' kartu u jednom smjeru i 5 eura. Izreka' da bogda imao SVE' a onda ništa' je ...meni' zapravo' otvorila oči' srce' dušu.

Jer' neprocjenjivo' nezaboravno ( dok me demencija' još nije safatala) u životu je SAMO nematerijalno' osjećajno' vizualno' slušno' jagodicama prstiju' opipano' podragano' usnicama poljubljeno' kušano.

I jedino istinsko' bogastvo u ovom' šiti " nenormalnom" di je sve normalno otpuhano sa sjemenkama maslačka' GMO.. svijetu' ..su LjUDI..prvenstveno' krv' naša'( znam ' iz' ovnovskog iskustva' da im je najteže ' oprostiti' ali ..i oni su tad' baš kao i JA' mislili da dobro čine) onda prijatelji' koje nam usud' sudbina' dragi Bog nanese na naš životni put ( i od prijatelja bivših naučili smo što- šta' vrag nikad nije ni crn ni toliko rogotat - nijanse su u pitanju - treba ih prepoznati..i oprostiti)

Subota je' neradna mi dan' i guštam u ovom stanu' koji sada..domom zovem.

Kiša je prestala' stidljivo' sunašce' presijava se' u svakoj' upornoj' zaostaloj kapljici' zarobljenoj na lišću' kao krijesnice'..u nagovještaju...svega spokojnog i dobrog.

Mojim 31- domom' širi se miris' pečene paprike' rublja koji se suši' isparavajuć' vonj' mog istinskog doma..moje Slavonije.
Ulicom' buku stvaraju' navijači' muški u " suknjicama" s pivkanom u ruci' sirene hitne pomoći..

Obožavam ' ove' tiho- urlajuće sekunde' preostalog mi života' kad ZNAM da djeca moja' unučad moja brat moj' ljubav mog života' svi ljudi koje volim' cijenim' koje sam na kaldrmi života' imala sreću i čast' upoznati i na kraju krajeva i JA - su dobro !

Sva ljepota življenja je u neprocjenjivim trenucima' koje ti oduzmu dah - je besplatna.

Sve ostalo je šara- laža! Uživajte' guštajte! Ja sam u miru..konačno!

P.S. Posvećeno našoj djeci i Ivani' Jozi i Kristini. Ljudi moji..VOLIM VAS!

- 14:27 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.06.2024.

Biti čovjek' u podnaslovu..žena

Tako je lijepo' ponekad' biti JA!

Tako je' većinu vremena' prebremenito biti JA!

I nije tuga' najtužnija' najemotivnije čuvstvo ' ona se ' odmakom vremena' nekako začahuri' zaladači' pa samo' tek sa spomenkom' mirisom' razgovorom sjećanjima' ko krtica ' slijepa' izazove.erupciju.. uspomena.

Krivnja' imaginarna il stvarna' kao osjećaj' živi s nama ' kao neželjeni podstanar' vječnoooo..

SVI SMO MI " KRIVI" ZA NEŠTO!?

Kriva sam' što svojim roditeljima nisam znala biti bolja kći'

Kriva sam' što svom bratu nisam bila' bolja sestra!

Kriva sam što mom dragom' ne znam' biti bolja..životna suputnica!

Kriva sam' jer svojoj djeci nisam bila bolja najbolja majka.

Kriva sam jer svojoj unuci ne mogu bit super baka. Hvala Bogu pa ima drugu..prvu!

Kriva sam' jer sam samo čovjek u podnaslovu....žena!

- 15:33 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.06.2024.

Ankcioznost

U miru sam'
Ležim na kauču' nasuprot širom otvorenih balkonskih vrata'
Dan odlazi na zasluženi počinak' a noć žustro i vedro razvlači svoja crna jedra s pokojom' konačno' zvijedicom. Ptice pjevuše!
U miru sam i ugoda se' spušta na mene' kao majčine ruke' kao paperje zelenih sova' kao ružičasti' " šećerni sladoled".
U miru sam' spokojnost prede kao mače' ali ja mačke' baš ne volim i...
Odjednom' u glavi mi postaje bučno' stud' u valovima' kao lavina' zatrpava me strahom.
Ne od budućeg' ne od novog' neizvjesnog' tog me nije strah' već svaka moja stanica počinje u bezglasju' vrištati..onim proživljenim..
Srce mi se penje' u grlo' hoće' želi' zbog uspomena i zbog tog što tad nisam znala il mogla bolje' ..iskočiti mi' kroz usta.
Jedva ga zaustavljam' jer' želim živjeti' i dižem se umiti hladnom vodom. Voda mi je oduvijek..lijek' za mene..vatru.

A u glavi i dalje..karusel. Zašto sam tad' tako' a ne nekako drugačije' tisuću panika' tisuću pitanja' tisuću nemoći!

Na autopilotu' kao robot' zombi' izbauljam iz kupaonice' uzmem pivo ' sjednem i zapalim cigaretu. Kakafonija u glavi' polako se smiruje' s ispuhom dima cigarete i prvim gutljajem' grkog piva.

Tijelo mi još u grču' i mislim si' eto konačno' opet' mogu kakti suvislo razmišljati - Možda su za sve' krive' ružne' crne pertle u crvenim patikama' koje nemam vremena zamijeniti..ljubičastim?-

Noć se posve' kao tat' uvukla u moj stan.
Samo titraj svijeće' plešući' zagonetno' tiho mi šapuće - Ajde' tu si opet dišeš' udah novog' izdah prošlosti-

A protoni' u meni' bezglavo jureee! Bozon im nije ni približno' blizu.

U miru sam!

Svjetlosnim godinam daleko od tog' al bar se srce moje' vratilo..doma!

- 00:05 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.06.2024.

Ne' volim nedljelje Al baš ih mrziiim!

Ne volim nedjelje!

Jutros' sam u pol 5 krenula na posao. Trebao mi je čamac' a ne auto' koliko kiše pada. Već 3 dana' neprekidno! Brane pucaju! Ljudi trebaju' ronilačka odijela.

Voda svugdje i posvuda' al et samo još jedna' elementarna nepogoda! Koletaralne žrtve' ...kog' " guzonju i mlatimunida" briga. Show must go on!

Evo' dođoh ' mokra' ma SVA' od glave do pete' i šire.' ...s posla ( samo 9 sati) i čistim kožicu s ispečenih paprika'

(Volim tu salatu' s bijelim lukom. Valjda otjera' zloduhe' crnosvitce! )

Ta' vjernica sam' koja više ni u šta ne vjeruje. Paradoks? NE' veliko NE! Ili DA! Ne znam' odspavala sam samo 4 sata. Valjda sam.." zbunjena"!

Sinoć sam ih ispekla' nakon' duple smjene' samo 12 sati' radnih. Mogu ja to' ma mogu SVE! Mogu li..više? Dalje?

Ljubav moja' životna' napravio je ručak' zapečeni grah s carskim mesom! Carski se ni malo ne ćutim' nit ..mogu jesti!

Kako' " progutati" tu' svu silnu " vodu" sve brzice života' i ..jesti' blagovati...ko da se ništa..dogodilo nije? Il se ne događa?!

Ne volim nedjelje' ' na protonskoj razini' odavnooo' vikende' jer moji ljudi' najdraži' su ...dalekoooo!

A ja?

Ja kusam' što kusati ne želim....al moram!

Drž te se! Vi niste ko ja! Vama je sve " laganini" ?? Jel je???