subota, 15.06.2024.
Dan' kad je " magla" postala mudra!
Što sam starija' vooooliiim' ma obožavam' rijetko unikatno slobodno vrijeme samo za mene i nas dva' veterana " vremešna" u kojima još rocka i esencijalne životne energije i planova ima.
Oboje radimo' da bi živjeli' sklonili uklonili odsjekli' presjekli repove' otphnuli ..kugle prošlosti koji se za nama vuku kao magluština' a znate kako je s maglom...nikad ne znaš što te čeka' u zasjedi' nevidljivo' oku tromom'' kad se razbistri.
Sve više cijenim' nematerijalno' iako sam imala životnu fazu' kad mi je to bio imerativ. Dokazati svima' posebice mom ocu' da mogu' da jaka sam' da se ponosi mnome.
I jesam bila sam na vrhu tog materijalnog zavodljivog' lažnog svijeta.
Jesaaaam ! Tad' nisam čula..ono' što mi je tako značila' bilo najpotrebnije - riječi' mog oca - Tako se ponosim s tobom! Volim te! -
Čula sam ih' mjesec dana' prije njegove smrti' kad materijalnog' imala sam vrlo malo' skoro ništa tek olinjalu' putnu torbu' kartu u jednom smjeru i 5 eura. Izreka' da bogda imao SVE' a onda ništa' je ...meni' zapravo' otvorila oči' srce' dušu.
Jer' neprocjenjivo' nezaboravno ( dok me demencija' još nije safatala) u životu je SAMO nematerijalno' osjećajno' vizualno' slušno' jagodicama prstiju' opipano' podragano' usnicama poljubljeno' kušano.
I jedino istinsko' bogastvo u ovom' šiti " nenormalnom" di je sve normalno otpuhano sa sjemenkama maslačka' GMO.. svijetu' ..su LjUDI..prvenstveno' krv' naša'( znam ' iz' ovnovskog iskustva' da im je najteže ' oprostiti' ali ..i oni su tad' baš kao i JA' mislili da dobro čine) onda prijatelji' koje nam usud' sudbina' dragi Bog nanese na naš životni put ( i od prijatelja bivših naučili smo što- šta' vrag nikad nije ni crn ni toliko rogotat - nijanse su u pitanju - treba ih prepoznati..i oprostiti)
Subota je' neradna mi dan' i guštam u ovom stanu' koji sada..domom zovem.
Kiša je prestala' stidljivo' sunašce' presijava se' u svakoj' upornoj' zaostaloj kapljici' zarobljenoj na lišću' kao krijesnice'..u nagovještaju...svega spokojnog i dobrog.
Mojim 31- domom' širi se miris' pečene paprike' rublja koji se suši' isparavajuć' vonj' mog istinskog doma..moje Slavonije.
Ulicom' buku stvaraju' navijači' muški u " suknjicama" s pivkanom u ruci' sirene hitne pomoći..
Obožavam ' ove' tiho- urlajuće sekunde' preostalog mi života' kad ZNAM da djeca moja' unučad moja brat moj' ljubav mog života' svi ljudi koje volim' cijenim' koje sam na kaldrmi života' imala sreću i čast' upoznati i na kraju krajeva i JA - su dobro !
Sva ljepota življenja je u neprocjenjivim trenucima' koje ti oduzmu dah - je besplatna.
Sve ostalo je šara- laža! Uživajte' guštajte! Ja sam u miru..konačno!
P.S. Posvećeno našoj djeci i Ivani' Jozi i Kristini. Ljudi moji..VOLIM VAS!
- 14:27 -