nedjelja, 26.02.2023.
Krhko je znanje' a spoznaja još krkija
Jeste se ikad zapitali' koliko u biti poznajete ljude s kojima živite' koje volite?
Koliko' zapravo poznajete SEBE?
Svi mi imamo tajne' dal svjesne' dal nesvjesne pod krinkom - da ih ne povrijedim!
Meni je Bog svjedok' da JA sebe ne znam' iznenadim se il dobro il loše' svako malo. A kako bih onda " u dušu" znala' one koje volim!
Znam samo da sam čovjek' pritimač grešan' kolko god si percipirala dobrotu. I oni su takvi! Svi oni koje volim' i oni koji vole mene.
Jer' samo smo' il sve..ljudi!
- 18:50 -
četvrtak, 23.02.2023.
Mojoj majci
Danas je točno 13 godina' kako moja majka' nije živa..fizički. Al živi' u mojim uspomenama' uspomenama moje djece' u punim' prelijepim usnicama' moje unuke' njene praunuke.
Nisam bila na groblju' daleko sam'upalila, njenoj duši svijeću u dnevnoj sobi i napričala sam se s njom , tako iskreno, tako strastveno tako..........
Nisam plakala,jer zašto plakati, kad je njeno srce ostalo ovdje,multipiciralo se,kuca i u mom i u moje djece' moje unuke' njene praunuke.
Kad pomislim na moju majku sjetim je se, s žutom maramom na njenoj kao oniks crnoj, ulakiranoj frizuri, kako uz sevdalinke, koje je pjevala anđeoskim glasom, razvlači kore, preko stola i još više, za pite,krumpiruše, zeljanice, sirnice,bureke,jabukovače,višnjevače, mesnice...koje je na brzinu "zgovnala" (njene riječi)za ručak.Pjevala je kad god bi nešto radila,klala piliće, pomagala ocu na cirkularu ili mješalici, pravila zimnice....uvijek je pjevala..Kad smo kod pilića ( 50 komada odjedanput), nakon jednog takvog performansa, ja sam joj u kupaonici na ogledalu napisala njenim crvenim ružem- u ovoj kući živi ubica- i natukla me, ne zbog napisanih riječi, već zbog ruža koji joj je moj otac donio iz Italije.
Sjetim je se kad sam u osmom razredu došla sva jadna, jer su me na plesu zamijenili za vješalicu ( a cijeli taj ples, sve oko njega i u vezi s njim ja sam organizirala da bi smo mogli na eksurziju) i rekla joj da se nikad neću zaljubiti, a kamoli udati, jer svi su muškarci glupi i površni, a ona je meni tako proročanski kazala- ne trebaju tebi oni svi, nego samo jedan koji će u tebi naći ono najbolje, najsvjetlije, ne na tebi nego u tebi!
Gledam sad njenu sliku kad je imala 18 godina ( ta joj je slika i na mramoru vječnog prebivališta), crno-bijelu u stilu holivudskih zvijezda, gdje joj ni Ava Gardner, nije do koljena i pogledam svoju kći, koja joj je tako nalik samo plava i porculanska verzija i zahvaljujem svemiru što mi je uslišio molitve, da moje dijete, bar fizičiki nije na mene, nego na moju prekrasnu majku.
Sjetim je se kad se došla obračunati s mojom profesoricom tjelesnog jer sam se kući vratila sa šljivom, skačući preko prepone uvis u dvorani (glupo postavljenoj) završila sam u radijatoru.Što je bilo između njih dvije ne znam, ali ja sam uvijek imala trojku iz tjelesnog, kao i moja kći (profesori duuuugo traju).
Sjetim je se kad je ošamarilla jedno dijete jer je to dijete nasiljavalo njenog unuka (mog sina).Potpuno nebitno, što sam ja imala muke s njegovim roditeljima.
Kad joj je moja kći zbrisala ( uvijek je bila pobjegulja) i kad ju je jedva našla u nepoznatom gradu rekla mi je- da joj se nešto dogodilo, ja bih se ubila-
Moja je majka umirala šest godina, gasila se,dio po dio ......... žena zmaj,pretvorila se u svoju sjenu...........
Par dana prije smrti, tražila je od mene da je dotjeram i namažem joj njene prekrasne pune usne s ružem najcrvenijim na svijetu jer moja je majka bila dama, što ja nisam nikad bila i neću biti..
Moja je majka umrla sama, u domu, ne u svojoj kući, ne u svojoj postelji, jer se ja nisam znala i mogla izboriti s mojim ocem ' i ko za vraga, taj dan je takooo padao snijeg, ja nisam mogla upaliti auto' nisam mogla otići do ne... i..... Kad je tu večer zazvonio mobitel, dok sam išla po njega, izvadit ga iz torbe, znala sam, osjećala,naslutila,prije nego sam uopće izvadila prokletinju od mobitela, da mi javljaju da moje majke fizički više nema.
Na sahrani (koju sam ja sama organizirala jer...nebitno) moje majke, ja nisam plakala, nisam ni crninu nosila (kći kamen-rekli su), jer par mjeseci prije sve suze svijeta ja sam isplakala na ramenu moje druge (jedne jedine koja me nije osuđivala) i dan poslije proslave18. rođendana mog sina gdje je moja majka, u kolicima zadnji put među svom rodbinom bila, kada smo suprug i ja odvezli moju majku u dom (mom ocu je to bilo "preteško")
.I sramim se i stid me je i svaki put, kad na to pomislim, mogla bih vrištati i kosu čupati što je nisam zaštitila, što joj osim kćeri, nisam mogla biti i roditelj , suprug,zaštitnica.Fuuuuuu
.Preteško mi je i kad pročitam, sranja i kad čujem u stvarnom životu, da su majke nezanimljive, jadne, beskrajno dosadne, s vrećicama koje tegle za svoje i svima takvima kažem, jebite se, dal bi vi svi uopće bili tu gdje jeste da vam nije majki.
A opet, svojim postupkom ja sam upravo to dokazala
I sama sam majka,komada dvoje (ja sam htjela jedno, on troje, pa smo se našli na broju dva) i nitko mi nije prislonio pištolj pri tom MOM izboru (dapače uživala sam ). Nisam ih rodila za domovinu nit sebi jer kako možeš nekog, pa i dio tebe, čovjeka, svojim vlasništvom zvati.
Žao mi je samo da ja život, koji je mene stvorio, nisam znala i mogla zaštititi. I za to mi majčice moja, oprosti!
A svoj djeci, velim.letite, samo vam je nebo granica.
Mojoj unuci pišem pjesmice' koje uglazbi moj brat' a otpjeva njegova kći. Pišem lutkarske predstave.
Ja ne pečem kolače ko moja majka' ko njena unuka' moja kći. Ja " mijesim" i " pečem"riječi ( a to mi je na miju baku Finku)
- 19:30 -
petak, 17.02.2023.
Panonsko more!
I otplovi mi pogled' u prevečerje' pri smiraju dana'
I usidri se' obzorom na' štrkljavu plavu šumicu u daljini!
Iza' tutnji vlak' dug' transportni' naslućenih 'svakojakih oblika' vozeći glasno i veselo k odredištu.
Sunce na počinku' zadnjih naranđastih zraka' zaplelo su u goluždrave krošnje šljiva.
Nebo je čarobno' od ružičaste do plameno crveno' izbrazdano ko i moja preorana ravnica.
Stapaju se polako' nebo postaje tamno' brazde svjetlucaju nebeski!
Moja Slavonija!
Srce mi preplavi to obilje Panonskog " mora"
Duša mi nahranjena' sita.
U oku' prva zvijezda' najavi' mrzlu noć!
- 21:10 -
srijeda, 15.02.2023.
Moja djeca!
Svojoj sam djeci dala' priušlila sve! Dobre' privatne fakultete' magisterije' stanove' aute. SVE! Tečaje stranih jezika u Oksfordu' Malti' SVE! SVE ( dok sam sama jela " govna").
I nije tajna' volim pivu i.kad dolazim u HR kod njih' kažem..kupite mi Zlatni pan. Zaželjela sam ga se.
I moj sin..kupi jedanu konzervu! Alo sinek' u DE sam ko časna sestra' kad sam na godišnjem' mogu popit i tri!
Dođem do ćere' i ona piva nema' jer oni piju ..vino!
I pitam se' stvarno' jesam li ja stvarno' takva grozna matera bila' da moja djeca ne mogu' kad dođem dva put godišnje do njih ( a uredno šaljem lovu' ojre)...kupit 3 Zlatna pana' pivu ..za mene!?
Za ćaću..uvijek ima coca - cole!
Preispitujem se!
- 21:58 -
petak, 10.02.2023.
Šutnja III
I diplomiram ja' uz sve počasti' dekanovu nagradu etc' etc i vratim se u svoj rodni grad - tamo me čekao posao ( glupača..mogla sam radit na Marsu s tom diplomom' al neee.moj rodni grad' moji roditelji' moja Slavonijaaaa).
I sva se ja ugizdila' te slamnati šeširić' te heklane bakine bijele rukavice( uvik sam bila na svoju) " svu pamet svijeta popila" osvanem ja taj dan na posao. I portir mi veli - Odi kod Dare' prije' neg odeš u komercijalu!
OK' ko je Dara? Di je? Pokaže mi put.
I ja' kod Dare. Kuc- kuc ja sam ta i ta.
Veli meni Dara - Znam ja' dobro' ko si ti ' i čija si i jel te nije sram što nisi član SKJ!
Ja- nije me sram' ja u SKJ neću. Moj otac je u SKJ- u i to ništa nije mojoj obitelji dobro donijelo! Zašto?
Dara - neko žensko mudo u SKJ - Jel znaš' ak nisi član SKJ' da ne možeš napredovati u poslu.
Ja - odvalila se od smijeha. Gdje? Ovdje? Drugarice Daro' NG nije centar svijeta' ja budem ošla gdje traže' obrazovane ljude.
Ona - nisi ti na ćaću ( a kako se zajebala) i budem te prijavila' jer takovo' neprijateljsko ( budem naglasila' da sam imala' bijele' heklane rukavice!!l ) ne može se tolerirat.( 91- drugarica Dara je ošla u četnike i u S.Gradiški mučila naše zarobljene. To sigurno znam!)
I pozdravim je' s mišlju' da nikad neću napredovati u poslu ( super početak prvog radnog dana) i nađem komericijalu kad tamo - 6 muških. Kad sam ušla..sunce ih obasjalo..ne zato što sam nova' svjež vjetar' već pomisao..evo žensko' krotko došlo pa ćemo se " iživljavat"
Predstavim se' i kolega veli - E super' sad će nam imat tko kavu kuvat i donosit doručak.
Ja polako skidajuć šeširić i polako skidajuć rukavice uz najslađi osmjeh ( a u meni - vulkan) velim - Kolega' ja ću kavu kuhat' kad je moj red i doručak donijeti kad na meni bude red. Očekujem ' da me se tretira i prema meni ponaša....ravnopravo. I upitala sam još - tko ovdje od vas ima diplomu? Muk..nitko nije imao' sve kadar provjereni SKJ.
Imam posjet' nastavak slijedi' ak kog zanima hahaha
- 20:07 -
utorak, 07.02.2023.
Šutnja II
I onda sam položila prijemni na Ekonomskom falkutetu' u ZG' među 50 prvih. I krenuh' u tu pasju zoru' na vlak upisat se - I ' zaustavi me milicajac - te osobna' te čija sam' te jel roditelji znaju kud se smucam' u to nedoba ( 4 ujutro' referada se otvara u 7)
Ja njemu - krenula sam na vlak' upisati fax' evo vam sve!
On - a jel' odmjerivši me od glave do pete! ( Ja u odijelu s kravatom' s tatinim šeširićem' kratko ošišana. Ono nikad' al nika me ni bilo.briga' šta drugi oblače' ja sam . Ja sam uvijek' imala svoj đir.) Ko bi reko??? A ti si ko ' pametna? Znaš za ženu nije dobro' bit pametan. Nikad se nećeš udati?-
Ja njemu - ne znam jesam pametna' ali sam uporna ko vrag. I' vjerovali il ne' imam dečka' ozbiljnog i on misli da sam savršena' taman!
On - vrati mi dokumente i otprati
me do željezničke stanice i veli - Sretno' ti što nisi " pametna"
Na trećoj godini faksa - uđemo kolegica i ja u profesorovu kancelariju' na ispit. Ona dalmatinka' predivna' njegovana' dotjerana' namirisana'visoka' ma plavooko..ma raj za sva čula. I ja ..hapadrapa. Sušta suprotnost njoj.
I čim smo ušle' profa se izbezumio' vidjevši nju' mene nije ni doživo. I izvuče ona pitanja i muc- muc ..ništa. I poza mene - i ja odgovorim' točno. I drugo i treće i ona..mha' mrlj- brlj i ..ja odgovorim na sva. I on' je gleda i veli - prošli ste' evo četvorka! I izašla ona' sva heppy' i konačno' pogled k meni!
A što ćemo s Vama? Znate pali ste?
Meni oči ispadoše i pitam - Zašto?
On - nekog moram srušit' jel?
Ja - mene' pa znala sam sve' što ste pitali!
On - znam' al dođite za tjedan dana' samo se prijavite' i dat ću vam peticu' ne trebate ni odgovarati.
Ja opet - ne razumijem?
On - vašoj kolegici treba pomoć. Vama ne.
Ja - zato što je predivna i glupa?
On - DA! Vi ćete' sve' što ste naumili ostvarit' ona neće!
Ja - hvala profesore' životnu lekciju sam naučila.
To je bio prvi i zadnji ispit koji sam " pala"
Pozz' odo radit..ima još. Grlim Vas' sve!
- 18:13 -
nedjelja, 05.02.2023.
Šutnja ..nije zlato! Breme je !
Ja stvarno' ne znam' ne mogu detektirati trenutak kad sam postala ..borac! Mojim zaćećem' mojim rođenjem il " zaslugom" mog oca..zbog kog sam se uvijek osjećala..." ko govno" nebitna' drugotna' nimalo poštovanja vrijedna ???
Mene' uopće nije trebalo ni biti' moji roditelji pokušavali 3 godine i ništ. I onda' hođa' nešto ' začarao' izdao zapis i ja ..eto rodi se.. ko nedonošče.. dva mjeseca prije' ko ovnuša..ko lav u podznkaku. I nije tad' te daleke 61.- e bilo inkubatora. Po izlasku iz bolnice' moji me držali' u kutiji za cipele' uz rernu' peći na drva.Preživjela!
Prvi put kad sam osjetila' ugroženost ' mog spola' bilo je kad mi se rodio brat. Mene je do tad moj otac zvao - Sine ..i onda prestao.Ta dobio je ..pravog' sina visuljkom. Počela sam bit ..samo kći..koja ..ga "sramoti". Jadni moj otac' umro je' ne želeći si priznati' da sam' ja..njegovo.." muško"aaaaa.
Ona s " mudima" .
Iskreno nije mi jasno' zašto ' sva hrabrost' sva drugačijajost' mora bit s " mudima". Znam' da je vagina' puno..jača.
Drugi put u vrtiću' kad je " teta" rekla mojoj majci' da ja plašim djecu' jer' ne dam na svog brata' četiri godine mlađag' mog malog bracu' krhkog' kojem je sudbina uzela' sve " muške' opake' neustrašive" karakteristike' pa sam ja morala biti " zlica od opaka" Moj brat je dobrica!
U prvom osnovne' jedina ja nisam dobila Pohvalnicu' iako sam prošla s 5. Moja majka' ( da majka' ne otac) pitala je tad - Zašto je ja nisam dobila? Odgovor - Najveća je u razredu i najpametnija ??????
U četvrtom osnovne - izbacili su me iz recitatora. Te sam bila najštrkljavija' te sam.loše odglumila drvo ( ma odglumila ga za Oskara..ikad' ko da sam ja bila kriva' što su pčele' obadi ' muhe i ostala proljetna " avijacija" navalila na mene)
U sedmom razredu osnovne' jedan ponavljač me' na hodniku' uhvatio za guzicu. Kad sam ga stigla' skočila na klupu i opalila mu šamarčinu! On je tad reko' zabezeknut- Bubo' ko te dirne..imat će posla sa mnom!
U osmom razredu - zamijenili su me za ..vješalicu' stajala sam u kutu' sva " anoreksična" i visoka'na jednom plesu' koji sam ja btw organizirala' da skupimo lovu za mali maturalac i htjeli' objesit' u zimsko vrijeme' kapute na mene.
I tad' me' kad sam pobjegla u crkvu na polnoćku' jer me zanimalo' a bilo mi zabranjeno' opandrčio milicajac s pendekom..postalo mi sve jasno! Život je borba' a ja ...žrtva neću bit!'
Srednja škola? Tad sam već naučila bit duh s duhom. Osim' na maturalcu' kad je jedan frik' profesor' tražio da ga dođem izmasirati u sobu. Poslala sam mu najjačeg i najružnijeg kolegu ( isti Fernandel) Hahaha. Na tu trojku iz fizike ( jednu jedinu u mom školovanju' sam taaako ponosna - jer gnjusina' me nije mogao srušiti' poslati na popravni' al dao mi trojku. Nedavno je preminuo' u jednoj psihijatrijskoj ustanovi ??.)
Ima toga još! Al budem nastavila' idući tjedan. Sad moram ić raditi.
Poanta ovog svega. Ne treba šutjeti' treba se boriti' pa iako to bilo..s vjetrenjačama.! Zbog sebe!
- 18:40 -
petak, 03.02.2023.
Sretni ljudi!
Čak i mi koji imamo " normalne" kronične boleštine' tipa imati jedan bubreg' biti dijabetičar' imati ugrađene stentove..sretni smo! To sve' uz redovne kontrole' lijekove' držimo ..tako da imamo ..normalan' svrhovit i ispunjen život...
'
Danas sam imala prvi put klijenticu' predivnu' plavokosu' plavooku' od 35 godina. I ima kći od 5' šećer sam.
Ali ta klijentica' boluje od jedne genetičke bolesti ( joj i kći pokazuje iste simptomel). Naime' njoj preko noći' izrastu " krljušti" koje je onda' mi' danas prvi put ja' moramo skinuti' da bi koža mogla " disati" Trebalo mi je dva sata i krvi je bilo' ko na kolinju' ko na ratištu!
I bila sam sva' stamen kamen' tješila ju' nasmijavala' al poslije smjene sam rekla šefovima i rasplakala se ( toliko me se to dojmilo' a ja nisam neka od suza) ja to ne moguu.
I oni - povratne informacije su super' toliko si joj se svidjela!
Ja - zbog mene! I zbog mog duševnog dobra! Ja sam se u životu toliko tog..groznog nagledala i kad vidim nju' isto godište ko moja kći..poludjet ću.
Sretni smo MI!
Baveći se ovim poslom' tako sam sudbini' Bogu zahvalna na svemu.Ponizna sam i zahvalna postala' za svaki dan.
Ima goreg! VJERUJTE MENI' KOJA SAM SE SVEGA NAGLEDALA!
- 20:38 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 01.02.2023.
Glava' mala...jel'?!
Imam problema sa sinusima. Moram nosit kapu'zimi' iako ih mrzim' masna mi kosa' nakon 15- et minuta' al moram' inače bi završila na operaciji.
I danas' ošla kupiti nešto' mojoj Sašenjki' mojoj unučici jer godišnji mi blizu ( jeeee i jupijee i ijujuju) i vidim kape zimske' vesele' trobojne snižene na jedan ojro' za dječicu do dvi godine. I probam jednu..i taman mi!
Je ' imam malu glavu' al ko košnicu' punu ..svega!
Kapa mi taman' al glava ' ono unutra..labirint..ko bubanj' pitanja..svakakvih' veeelikiih!
Pozz od mene' maloglavate al ko šipak' pitanjima krcate!
- 21:20 -
