I otplovi mi pogled' u prevečerje' pri smiraju dana'
I usidri se' obzorom na' štrkljavu plavu šumicu u daljini!
Iza' tutnji vlak' dug' transportni' naslućenih 'svakojakih oblika' vozeći glasno i veselo k odredištu.
Sunce na počinku' zadnjih naranđastih zraka' zaplelo su u goluždrave krošnje šljiva.
Nebo je čarobno' od ružičaste do plameno crveno' izbrazdano ko i moja preorana ravnica.
Stapaju se polako' nebo postaje tamno' brazde svjetlucaju nebeski!
Moja Slavonija!
Srce mi preplavi to obilje Panonskog " mora"
Duša mi nahranjena' sita.
U oku' prva zvijezda' najavi' mrzlu noć!
Post je objavljen 17.02.2023. u 21:10 sati.