četvrtak, 17.03.2022.

Pozdrav od čudne čovjekice!

Nije čudno vrijeme' ljudi su čudni!
Ovdje su ljudi pomahnitali' kupuju rezerve hrane' nema ulja' nema toalet papira. Ono stvaraju zalihe' umjetnu nestašicu 'zbog čega? Ak grune par atomskih' jel misle da će nam išta trebat? Jebeni mediji' tak mi drago da već 5 god. živim bez TV'-a.

Ako si zadovoljan' nasmijan' ako širiš pozitivnu energiju ' dijeliš osmjehe ko bombončiće' ako zagliš čovjeka s Covidom' usamljenog starčića'dadneš nekom sunčan kompliment' izbeljiš se djeci' jer se i ona belje tebi' pozdraviš nepoznatog čovjeka na cesti i poželiš mu najbolji dan u životu' podragaš ' usput nekog ćuku ' jer ti liči na sinovljevog Skaya -ti si čudan. ?!???!!??
E pa' nazdravljam ' svima nama takvim " čudacima" kiji u svemu još nalaze radost' smijeh' pozitivu! Bolje bit malo lud' neg malo pametan! Uživajte! A ja sam taman!

- 19:42 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 15.03.2022.

Ima li išta strašnije..od straha?

E' dakle! Strah je stvarno - strašan. Zastraši pa vladaj! Prvo s jebenom Coronom' sad s ratom!!

Danas je ovdje dan siv' tmast' kišovit' dan ' meni normalan za prijelaz s zime na proljeće!

Ali drugima' ustrašenima nije!
Danas mi je' jedna klijentica sva u suzama' na rubu histerije rekla - Pogledaj kakvo je nebo' olovno' sigurno su Rusi' atomsku bacili!!!????

Ljudi dragi' nemojte se plašiti. Strah je najgora bolest' koja prizove sve druge' realne boleštine. Živite' radujte se' ta tu smo' živi i živahni' nađite smisao u svemu kolko besmisleno' vam se sve sad čini'
Mene osobno' kad krenem na posao u 5 ujutro' čini sretnom prvi pjev ptica i miris ozona' pomješan s blagim vonjem stajnjaka ( gnoje se polja' bit će hrane)I sjedam u auto' odraditi šihtu od 12 sati i pustim si žestoki rock ( hevy metal jeeee) i ja sam na " vrhu svijeta" mogu SVE s osmijehom!

A što će biti' biti će' al ja niti jedan udah' sad' neću brizi i strahu prepustiti. Sve svoje strahove sam istrahila..daleke 91. Jel se još tko sjeća te Zone sumraka' ? Sve svoje suze' tad sam isplakala! Nemam ih više' tek osmjehe koje dijelim ko bombončiće!

Sve i jedan izdah' znači samo da " život je lijep' ak nisi slijep" a " ljubavni žar je Božji dar" ( volim Eru)

Uživajte u svakom danu! Pozzz i drž te se. Grli Vas babac' dobrodržeći i dobrotegleći Ijujuju

- 18:54 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 08.03.2022.

Žena? Kako to gordo, preispitujem

ŽENA' kako to gorko zvuči' a ja eto' nisam sigurna' da to SAM?!?!

Čak ni na drugu, ništa nije kako se čini.
Kao da nisam, a žena sam.
Dijamant nije moj najbolji prijatelj, ne upoznah ga nikada, njegov sjaj ne resi moju sjajnu ruku.
Kap Šanela No.5 ne odjevam za spavanje, ponekad samo, dezodorans kupljen na akciji.
Buket cvijeća ili stih bar jedan malecki, nikad mi darovani nisu.
Umjesto čipkanih,heklanih rukavica često, ma šta često, svakodnevno, nosim radne ili gumene iz Bauhausa.
Pedikure, manikure, masaže s čokoladom, velnesi,bjuti- centri mi nepoznanica,
ali tačke, grablje,mješalice, gletanje, krečenje, teglenje , volani, kamioni selidbeni dobro mi znani.
Emancipirano, odavna sam odbacila štike, jer nemoš u njima trčat s vrećicama,penjat se u buseve, tramvaje, vlakove, izvozit turu od 1500 kilometara- tjedno, bježati od sebe.

Pa ipak, pjesnikinja jedna, u noći ranoproljetnoj, pod grivnom rascvalog kestena zagli me riječima: -žena zmaj si! -
Pa ipak, sanjar jedan u predvečerje proljetno dok trinaestica je bučila Trgom,On uz bezalkoholno i ja uz rezano pivo, pomilova me riječima – u tebi sasvim dovoljno žene ima-

Na prvu, možda sam, ipak, to što jesam – žena.

Odavna' ne ćutim se tako! Tek sam " stroj" za rmbati' i zaradati novac!

Drage moje Zmajice' SRETAN VAM DAN ŽENA!

- 01:45 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 01.03.2022.

Molitva

MOLITVA

Oče naš koji jesi.
(a jesi)
pogledaj nas
ljude žive zakopane,
ljude- krtice koji
rujemo do
svjetlosti,
do
zraka.

pogledaj mene
kose sijede
( a srebrnom mi je
tek za dvadeset godina
biti)

i grudiju
usahlih,
praznih
a nahranit
novi život
( tvojom iskrom
udahnut,
ljubavlju stvoren,
u podrumu
rođen)
trebam
i moram!

pogledaj,
našeg prvog
anđela koji
zaspa, crtajući
kuće zapaljene,
bez prozora i vrata,
bez ljudi,
bez života,
samo krovovi
gore.

dotakni onog
mog i tvog,
za kojeg ne
znamo,
hoće li
preživjeti noć,
oca moje
djece
i mog jedinog,

i daj nam
danas
kruh svagdašnji,
jer do sutra
stotinu granata
ima,

ali ako je
na nebesima
kao kod nas
u zemlji,
u podrumima.
oprosti,
jer imaš
i TI
svojih
briga.

dal ću
ja,
svojim dužnicim
oprostit,
ne znam,
al znam
da do sutra
stotinu granata
ima,
i znam,
ako preživimo,
ljubav,
svu
pružit ću
njima.

Preživjeli smo' i molim.za SVE ljude osim za " velike" jer " oni.se i tako za samo SEBE pobrinu"

Jebeni RAT!