U miru sam'
Ležim na kauču' nasuprot širom otvorenih balkonskih vrata'
Dan odlazi na zasluženi počinak' a noć žustro i vedro razvlači svoja crna jedra s pokojom' konačno' zvijedicom. Ptice pjevuše!
U miru sam i ugoda se' spušta na mene' kao majčine ruke' kao paperje zelenih sova' kao ružičasti' " šećerni sladoled".
U miru sam' spokojnost prede kao mače' ali ja mačke' baš ne volim i...
Odjednom' u glavi mi postaje bučno' stud' u valovima' kao lavina' zatrpava me strahom.
Ne od budućeg' ne od novog' neizvjesnog' tog me nije strah' već svaka moja stanica počinje u bezglasju' vrištati..onim proživljenim..
Srce mi se penje' u grlo' hoće' želi' zbog uspomena i zbog tog što tad nisam znala il mogla bolje' ..iskočiti mi' kroz usta.
Jedva ga zaustavljam' jer' želim živjeti' i dižem se umiti hladnom vodom. Voda mi je oduvijek..lijek' za mene..vatru.
A u glavi i dalje..karusel. Zašto sam tad' tako' a ne nekako drugačije' tisuću panika' tisuću pitanja' tisuću nemoći!
Na autopilotu' kao robot' zombi' izbauljam iz kupaonice' uzmem pivo ' sjednem i zapalim cigaretu. Kakafonija u glavi' polako se smiruje' s ispuhom dima cigarete i prvim gutljajem' grkog piva.
Tijelo mi još u grču' i mislim si' eto konačno' opet' mogu kakti suvislo razmišljati - Možda su za sve' krive' ružne' crne pertle u crvenim patikama' koje nemam vremena zamijeniti..ljubičastim?-
Noć se posve' kao tat' uvukla u moj stan.
Samo titraj svijeće' plešući' zagonetno' tiho mi šapuće - Ajde' tu si opet dišeš' udah novog' izdah prošlosti-
A protoni' u meni' bezglavo jureee! Bozon im nije ni približno' blizu.
U miru sam!
Svjetlosnim godinam daleko od tog' al bar se srce moje' vratilo..doma!
Post je objavljen 05.06.2024. u 00:05 sati.