Volim to doba dana' kad dan je na smiraju' a noć se još' sneno' trjajuć okice krmeljave budi lagano' čekajuć prve ulične lampaše.
Na balkonu sam' obučena u jaknu zimsku i omotana najtoplijom dekicom' povoljno kupljenoj na akciji' gledajuć ' očiju širom otvorenih' s dioptrijom' staračkom 'tu mijenu' to predivno čudo' taj nagovještaj' odmora nakon silinih životnih bitki' odmaka od svega teškog i natruhe sutrašnjeg' možda' možda' najboljeg dana.
Polako pijuckam pivu'( svima nama treba ..stimulans) uz titraje svijeće' užgane za sve moje drage preminule' za mene "vatru" ' za svijetlost prema svemu dobrom i lijepom' za radost životnu' svijetlu..toplu.
Noć' razbuđena i probuđena' opravši krmelje' otjerala je zadnji tračak dana i ja uz zadnji gutljalj grke pive' navlačim dekicu' najtopliju' povoljno kupljenu na rasprodaji' do usta' moleći se da sutrašnji dan bude sjajan.
Svijeća' titra na vjetru' koji mi donosi jedan listak polužut' baletno dolepršavši.
I mislim si' uz' stvarno' zadnji gutljaj pive grke' uz plamen svijeće' koji se vjetru ne da....život je prelijep i čudesan.
Post je objavljen 12.11.2023. u 15:52 sati.