Imam ja tu jednu kroničnu boleštinu, već 22 godine. Mog podstanara. I toleriramo se. Obavim dva put godišnje kontrolu, nekad je bolja, nekad ne. Al nisam joj dala kontrolu nad mojim životom! Uvijek idem dalje, ne tužim se, nije mi u centru, iako iz prikrajka vreba, s nimalo dobrim prognozama. Al DANAS sam super, DANAS, SAD mi je dobro, puna sam životne energiji. A sutra, ha plakat ću sutra, ako za suzama potrebe ima.
Uglavnom, kak ne pričam o njoj, kak se ne žalim, svi moji najdraži su i zaboravili na Nju.
Moj suprug , unatrag godinu dana, razbolio se. Budimo iskreni, nije to godina dana, on je neliječeni ( 30 godina ima tomu) HRVI . I sad je to sve došlo na naplatu. Teška nam je bila zadnja godina dana, on bez posla, bolestan, ja s kroničnom boleštinom ( odbila sam bolovanje jer ne bi mogli preživjeti s naknadom i u ove tri godine kolko sam ovdje NIKAD nisam bila na bolovanju, kolko god bolesna bila, u cijelom mom radnom vijeku, samo sam bila na porodiljnom, s kćeri 6 mjeseci, sa sinom 3 mjeseca).
Al poanta, ovog mog zapisa je - da djeca unatrag ovu godinu dana, kad zovu pitaju samo - kako je tatino zdravlje? Za mamu su sigurni, da " zdrava" , vesela, prpošna, " neuništiva životna energija" i " gonič robova"jer mama se ne žali, diže raspoloženje svima, "klaun" je, ona se uvijek " samo" zajebava".
Prije mjesec dana, kad sam se požalila šefu na učestale duple smjene, samo me muški opalio po ramenu, ko da sam mu pajdo s no nogometa i rekao - Možeš ti to, žilava si!
A Voltaren je moj najbolji prijatelj i jutrom popijem Cafetin, da mogu progurati dan! A moram još 7 godina šljakati ovaka " zdrava ko dren"
I hoću iz inata slavonskog i ovnovskog. Hoću jer tako sam odlučila, tvdoglavo ( i znam da radim, nauštrb sebe, al ja drugačije ne znam) i s vječnim osmjehom u očima!
Drž te se dragi ljudi! Ako ja mogu, vremešna i " nimalo bolesna", možete i Vi ovo vrijeme, bezumlja i nenormalnosti pregurati. Doli maske, živila piva!
Post je objavljen 21.04.2021. u 19:45 sati.