petak, 02.04.2021.
apogej
Ovako s ponoći, kad vratim se posla, duple smjene, "samo" dvanaest sati odrađenih pod maskom i to onom FFP 2, debelom, odvratnom (150 km odvoženih ) pa je konačno skinem, a prišt do prišta i da nemam bore, mislila bih da sam u zakašnjelom pubertetu, sva sam nabrijana i ne mogu zaspati. Adrenalin, očito, se razigrao i zaigrao.
Na tom dugom radnom danu, susrela sam 25 ljudi s tužnim, sretnim, i između, sudbinama, s bolestima od HIV-a, dijabetesa, corone, MS, pokretnima, polupokretnima, nepokretnima, onima na samrti. Radila sam s liftovima, kolicima, " prinzezama", inzulinom, hranilicama ( žica u stomak), umjetnim plućima, kateterima . I svima sam pružila bar privid utjehe, lijepu riječ, ohrabrenje, jer govorim univezalnim jezikom ( ne nije matematika) već osmjeh i smijeh, a mene je držalo, prividno hrabrom i smjehovitom - moja obitelj, dječica moja, koju nisam vidjela i zagrlila već godinu i pol ,moj " supatnik" koji me svaki dan dočeka s ručkom il večerom, Proljeće, s prvim ljubicama i suncem u natruhama.
Dragi blogosvijetu - Sretan Uskrs i onima kojima će nedjela, bit samo nedjelja! Uživajte!
- 00:18 -
