srijeda, 22.07.2020.

i kamen, proplače,bzar ne !

S mojim suznim kanalima, sve je u redu, nisu začepljeni,
al mrzim suze, plač i ridanje
.
Čak ih ne smatram ni slabošću, jednostavno sam odlučila, tvrdo, ovnovski, još u djetinjstvu, da plakat NEĆU. I točka kamena, zabetonirana. NEĆU!

A danas sam plakala!

Nisam plakala, kad me je otac tukao, jer moj mali braco, plakao je i za mene, jednostavno, dobijali smo batina, kao da smo blizanci, zajedno, i mislih tada, ja plakat neću, više ću batina dobit, kajšem, brezovom tankom šibom, jer ne plačem, neg on moj " mali" brat.

Nisam plakala ni kad su me " pedagozi" vrli, izbacili iz recitatora i literalne grupe, a to mi je tad bilo naaajvažnijee na svijetu i svemiru, jer sam " stršala" i bila " kaktus"..

Nisam plakala ni kad mi je ljubav života mog bila ranjena, s ogavnim prognozama, zbog njih, naše djece.

Zadnji put, plakah, kad mi je mati umrla, ima tom 11 godina, al ne na sahrani, pa poslije čuh komentare da kći sam kamena, da majku ne voljeh, a brat i ja, zagrljeni, u kuinji mojoj, dan ranije, punoj prljavog suđa od prethodne noći kad kvazi prijatelji, sućut došli izraziti, najeli se, napili, i nitko, tad , nitko,
nije me pitao - kako sam - smo ridali - naše majke više nema-

A danas sam plakala, jecala nezaustavljivo, pustila sam tu ustavu, jer da nisam, srce bi mi explodiralo...
zbog SVEGA!

- 16:56 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.07.2020.

samodijagnoza, možda?!?!

Clark Kent će, uvijek biti kukavica za svoju obitelj, naočarko, prosječno piskaralo, još iznadprosječniji fotograf, a odpočetka su znali da je Superman!
Zašto je tako teško, skoro nemoguće, dokazati svojima, da si svakodnevno, iz sekunde u sekunde, životnim bremenom zajašen, ustvari Superman.
Da li zato, što te ne poznaju, misle,
obmanjujući se, da te znaju, ili se nikad, u stvari, nisu, bar potrudili, upoznati te, uzimajuć te zdravo za gotovo, jer kao njihov si.
A opet, čušpajz nas samih, splet gena, odrastanja, odgoja, geografske pripadnisti, prošlosti, vlastite osobnosti, mimikrijom nas, možda, možda, štiti, pa smo , kamuflirani, prema svima introvetno, a u sebi, samo u sebi, smo tako ekstovertni, na entu!

- 13:37 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 10.07.2020.

antimirnodobsaka

Nisam tražila RAT,
On je našao mene, zaskočio me, nespremnu, s djetetom u u trobi,
zario mi očnjake u maglovititu budućnost mene i djece mi.
Bilo je jedino, bitno, najvažnije - preživjeti!
I tad sam, paradoksa li, iskusila, jedinu, istinsku slobodu
Ništa nije bitno, nit kuća, nit liva, nit bilo što materijano!
Bio je istinski, jedino važan - život u svojoj esenciji.
Udisaj, izdisaj, zalogaj, gutljaj, spas u podrumu 3× 3 ( nas petero), kreveti od gajbi i paleta, spoticanja jednih od drugih.
I dok nebo je gorjelo vatrom granata i bombi, molih se samo za život!
Preživjeli smo..a danas se ne ćuti nimalo slobodno kao tad u to gorko, pelinasto vrijeme.
Dapače, danas se ćutim, uznikom, a tad mislih...
nema odvratnije, neljudskije stvari od rata.
IMA!!!!

- 18:31 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 08.07.2020.

Duga

Zanimljivo, šta ne, pogledajte pažljivo! Obožavam duge, premda nikad nisam poželjela protrčat ispod nje, tek možda naći kraj njen, pa otkopat ćup sa zlatom, ali ovdje je sve u znaku duginih boja, pa i znakovlje na semaforima. Držte mi se i ne zaboravite uživati!

E jebaji ga, ne znam zašt su mi slike naopake, možd zbog teksta.

- 16:01 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.07.2020.

Man muss das Leben tanzen

Konačno sam ga nagovovorila, jer obožavam plesati, krenuti sa mnom u Školu plesa.
I plesali u školi toj, mjeseca tri, redovito, ja sva oduševljena, on jer me voli i došao je završni ispit, za razinu višu, i svih deset parova prošli su dalje.Mi smo ( ja prvi put životu) ispit pali, nismo nastavili dalje.
I prišao je meni, učitelj plesa i rekao -
" Drugarice ( tad bila su vremena drugova i drugarica) ..u životu, Vi, možete voditi, biti glavni, ali u plesu, vodstvo morate prepustiti njemu..svom partneru, morate njega slijediti.."

I plešem s životom, tvrdoglavo, ovnovski, ne prepuštajući mu vodstvo..jer život je MOJ!
Moj život je u dvokoraku, trokoraku samo moj, čak i ako to znači da ispit, završni, životni neću položiti!

- 01:15 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 03.07.2020.

Krijesnice

Ne pišem ovo kao kći svoihj roditelja,
kao sestra svog brat,
kao žena svog supruga,
kao mati svoje djece,
kao baka svoje buduće unučadi.
Pišem ovo kao čovjek smrtan, jer sve što se rodi, mora i umrijeti.
SAMO!
Rodih se bez ičega, umrijet ću sama, al ostavit ću traga..
Imam vremena, a opet vremena nemam..
Ono što znam tek je kaplja, ono što ne znam je ocean!

Al u jedno sam sigurna...
vrijeme nije jednodimezionalno, ono je besmrtno, poput Boga, s nama ili bez nas, vrijeme je sve što imamo...ili ga uludo protrošismo!

Ne vidjeh krijesnice, odavna,
a opet, jesmo li svi, krijesnice, koje svijetle samo ponekad mrakom, tražeći srodnu svjetlost.

Vrijeme. imamo li ga???