Ne pišem ovo kao kći svoihj roditelja,
kao sestra svog brat,
kao žena svog supruga,
kao mati svoje djece,
kao baka svoje buduće unučadi.
Pišem ovo kao čovjek smrtan, jer sve što se rodi, mora i umrijeti.
SAMO!
Rodih se bez ičega, umrijet ću sama, al ostavit ću traga..
Imam vremena, a opet vremena nemam..
Ono što znam tek je kaplja, ono što ne znam je ocean!
Al u jedno sam sigurna...
vrijeme nije jednodimezionalno, ono je besmrtno, poput Boga, s nama ili bez nas, vrijeme je sve što imamo...ili ga uludo protrošismo!
Ne vidjeh krijesnice, odavna,
a opet, jesmo li svi, krijesnice, koje svijetle samo ponekad mrakom, tražeći srodnu svjetlost.
Vrijeme. imamo li ga???
Post je objavljen 03.07.2020. u 00:50 sati.