četvrtak, 25.07.2024.
Suze
Nisam plakala' ni kad mi je suprug ranjen'
ni kad sam morala' otići' pod moraš' iz Slavonije' u pečalbu'
Ni kad su mi SVE' oteli!
Niti na sahrani mojih roditelja. Nit sam nosila crninu!
Tad mi rekoše dušebrižnici' koji' pojma o pojmu nemaju - Kći' stamen kamen' dal ih je uopće voljela?
Netko sam' koja' svoje tuge' otuguje u tišini' bez pompe i crnine' bez " očiju" drugih. Bez njihove sućuti' jer me malo njih..poznaju! I nikad' do kraja' nisam boli' odbolovala. Tu su sa mnom' i liježu i bude se i žive u meni' kao podstanar!
I mislila sam stvarno' da sa mojim suznim kanalima' nešto nije u redu' da skroz sam okornjačila' u drvo suho se pretvorila..dok..
...me moja unuka Velika' na odlasku' nije' takooo jako zagrlila i rekla mi- Baka' Buba' nemoj ići!
I tad sam glumila' najhrabriju' hrabrost' ali čim sjedoh u auto' koji me vozi 1000 km daleko' od moje duše i srca' ( ostale su u jakom zagrljaju moje obožavane) raspala sam se' kao sedra' sasula se ko pijesak' i plakala sam.
Zašto je tako sve' složeno i bremenito u životu nas.." nenormalnih"
Moji suzni kanali' nisu začepljeni...teku kroz njih' ipak' ..suze Života!
TEKU' konačno' suze tuge' bola' nostalgije' ali i sreće!
- 15:57 -
