srijeda, 28.10.2020.
ljevica il desnica, pitanje je sad hmm, hmmm?
Meni koja sam blagoslovljena time da imam i lijevu i desnu ruku, nametnulo se pitanje (ničim izazvano!Neš ničim) koja mi je draža, potrebitija- ljevica ili desnica.
Po mentalnom sklopu sam desna. Pišem desnom,desnom se više služim.Desnica je u mene veća i jača.Da li mi je ona draža i da li s njom ponosim.? Evo upravo sam, desnicom, umutila brdo tijesta za pogačice od čvaraka, jutros sam desnim dlanom pomilovala mog životnog supatnika i poslala mu tom istom rukom pusu pri rastanku.
Mrzim je, kada njome prebirem po sitnišima u novčaniku jer nemam izbora nego kupiti najjeftiniji kruh (poslije 15 sati ili poslije 20 za cijenu jednog dobiti dva pa drugi odnijeti svom tati) i kada s njom plaćam kojekakve pizdarije lijevih i desnih koji su se lijepo uhljebili pod hrvatskim stijegom.
Ljevica, pa, ona mi je manje obljubljena jer samo mi tu i tamo uskače u pomoć, uglavnom, tu je, pa što ću s njom, nego je tolerirati.
Danas su moja ljevica i desnica, združene, napravile niz dobrih djela. Zagrlile su moju rođaku, koja osmi put ide na umjetnu oplodnju i već tri godine je na listi posvojitelja.Pomogle su, združene, pogurati auto susjedi, koji nije htio upaliti jer po Murfijevom zakonu mužjaka ni alfa, ni hetero ni homo ,nit metroseksuaca, nit komarca, nema nigdje kad ga najviše trebaš itd. itd.
Ipak, najdraži dijelovi i moje ljevice i moje desnice su mi srednji prsti( tzv. centar) jer trenutno, u sveopćoj vrištećoj tišini i šutnji, u sveopćem mnoštvu po onoj Pale sam na svijetu, mogu ponosno poput Mr Beena,, pokazati srednji prst moje ljevice i moje desnice i LIJEVIMA i DESNIMA.
Svaka sličnost sa prozvanima na političkoj sceni je namjerna. Posebice našim " hrabrim" ružičastim zecovima, koji nikako da isprazne baterije za prejebavanje, a nikako uključit baterije za rad i liderstvo.
A sad bi svi radosno mogli zapjevati:
KAD SE MALE RUKE SLOŽE, SVE SE HOĆE, SVE SE MOŽE...LALALALALALAL
Lipi, dragi i šesni moji, ovo je sve od mene za ovu godinu. Naime, učim, od nas 36, svega nas 6 je došlo do završnog ispita. I kako sam ja jeeediiina auslanderica, ovnovske mi riječi, niti jedan domorodac neće bit bolji od mene u finalu. I zašto volim DE? Alo meni je 6 banki, i školuju me, dali mi sve moguće beneficije, jer nažalost, moja država, nije znala, htjela il joj se živo jebe (??????) prepoznat MENE! A SVE, sam naučila, kulturu, ophođenje s ljudima, radne navike, apsolutno sve u HR, mojoj Slavoniji. Prije bih bila tužna, nostalgična..sad..nebo mi je granica. Uvijek sam u životu tražila saaamooo poštovanje. Konačno ga imam...u tuđini!
- 17:48 -
četvrtak, 22.10.2020.
CRO STAR T(D)REK
U jednoj dalekoj, dalekoj Galaksiji, tu odma iza ugla, lijevo od pakla i desno od zone sumraka, u vremenu prošlom, sadašnjem i bez budućnosti dogodio se susret, na granici bez granica , bez osobnih, bez putovnica, dogodio se susret zadnje vrste.
Na jednoj strani velebni svemirski brod, moćan, ogroman , nesamoobnovljiv, gdje su red pravili iz nereda, a tugu, jad, neimaštinu koristili za svoje warp-gorivo. Njihov moto bio je "spaljena civilizacija kad smo mi već spaljeni).Mislili su da su nad svima jer su strastveno vjerovali u perpetum-mobile. Bili su sami sebi svrha.Bili su Carstvo, Elita, Bog i batina!
Na drugoj strani zamišljene granice ( jer granica već odavno nema, iako su SVE, pređene odavna)) pojavilo se četrmiljina i preko nešto malih svemirskih brodova. Neki su bili i prazni jer su ovršeni i deložirani. Neki su bili dupkom puni jer su u njima živjele po tri generacije, živeći od mirovina baka i didova. Neki su bili bogati, ali većina njih jedva je održavala hladni pogon. Neki su svijetli, nekima je HEP isključio pogon jer unatoč Ustavu i Zakonima, oni su bili monopol a samim tim i iznad svih, antačbl, a kako su se Zakoni u njihovoj Republici stalno mijenjali nisu imali motivacije priključiti se na alternativne izvore. Neki su bolovali od čudnovatog virusa Covid 200 ( naime svi su imali tri prsta) za kojeg su naivno mislili da je crko još 2020, al se ispostavilo da ga je cjepivo, prisilno ubrizgano dok su još njihovi preci bili Zemljani,samo još razuzdalo, neki su umirali, naprosto jer nije bilo lijekova.
Bila je to bauljajuća, plutajuća od danas do možda sutra, družina povezana samo prošlošću, oko koje su stalno ratovali ,jer teritorija više nisu imali, sav je monetiziran i oduuet, jer na kraju krajeva, svemir je beskonačan.
U tom srazu Davida i Golijata, odjednom se prolomi glas, od kojeg zadhrtaše i susjedne galaksije. Glas moćan, vrhunskog bića, proizvoda genetske indoktrinacije, genije, čudo prirode i inžinjeringa ,kodnog imena Teror i zagrmi:
MI smo Carstvo, Elita, Bog i batina,
Ovršit ćemo Vas, deložirat, raselit,uzet ćemo vam sve pa i viruse!
SVAKI OTPOR JE UZALUDAN.
nastavak slijedi.......
- 17:30 -
utorak, 20.10.2020.
Namjesto ljudi, kontejneri plaču!
Zeleni kontejneri, kao stećci, u šutljivoj plastičnoj molitvi u nizu smrdljivom,civilizacijskom kočoperno stražare,na betonom, ukradenom djeliću zelenila,nature,livade urbane.
Na njima, teško čitljiv,vremenskim neprilikama,poluspran grafit,-JAVNA KUHINJA:
Kraj jednog od njih, starica, s kolicima na kojima je svaki točkić drugačije veličine, - crna marama na sivoj joj slijepljenoj kosi, crni haljetak, prorupljen,pokrpan pokrpanim pokrpama,crne besprsne,rupičaste rukavice na žilavim joj plavičastim rukama. Na nogama, umjesto obuće, dvije plastične vrećice svezane špagom- jedna bijela, a druga crveno-zelena.Oko vrata crvena (nekad) krunica, s otpalim,izgubljenim il otrgnutim križem.Na nosu, selotejpom il flasterom il izolir trakom zailjepljene "socijalne" naočale.
I kopa po odbačevinama drugih,a njoj "gozba" i još jedan dan života .
I kopa i nešto mrmlja. Molitva? Proklinjanje? Razgovor s nekim oku joj nevidljivim? Prevrće žusto, nestrpljivo i riječi i "hranu". Iskopa vrećicu.
Uto njoj s lijeva, dolazi, preko travnjaka, pas bezvlasnik, lutalica usamljena, zanoseći i vrteći repom, udesno. I dođe do nje, sjedne i njušku joj gurne u dlan. Ona se okrenu, iznenađeno, pa ga radosno pogladi po glavi. On u nju gleda kao u spasitelja, diže se na sve četiri, maše repom, češe se uz nju i sve joj - uuuuuu - nešto govori. Ona ga češka, gladi, vadi iz one iskopane vrećice nešto i prije neg sebi daje mu, to, nešto jestivo, kao najboljem prijatelju, kao bližnjem svom kog voli više od sebe
.I počeše nih dvoje, kao dvije zaboravljene duše od svih i svakoga, a opet srodne i prepoznate, razgovarati.I spremi Ona, tu dragocjenu vrećicu u kolica,
On skače oko Nje veselo, razdragano i krenuše. Ona, ljudsko biće koje živi psećim životom, i On, živo biće koje živi, njenim ljudskim životom, a između njih kolica s različitim točkovima - škrip-plop-kotrlj-bljop.......odoše......sretni što su se pronašli, Ona meljajući riječi kroz krezuba usta, a On zanoseći ulijevo, repa visoko,ponosno uzdignutog.
Vjetar, tad vrisnu, nebo zagrli zemlju, a krupne suze nebeske, razmoče slova na kontejnerima i ona polako počeše klizitiiiiii.......suzama nalika!
- 19:15 -
nedjelja, 18.10.2020.
srce puno eksera iliti plameni jazavac i 54.god.balavac
Čudna li
je ova
LIJEPA "NAŠA"
75 godina
samo!!!!!!!
prošlo od
domobrana,partizana i
ustaša
I dok
se susjedi,
braća i sestre
oko te povjesti
naše bremenite
složene
i teške
pljuju i
glože,
samo se političari,
uhljebi,uguzi,uturi,
agencije
demagozi potkoženi,
ljudi od slame,
kote i
množe,
A budućnost?
Mladost
našu,
bez "pedigrea,"
partijskih knjižica,
bez podobne
krvne slike,
tko za nju
mari?
Većinu njih,
pametnih,
obrazovanih,
pravih ljudi,
vi
otmičari budućnosti,
plaćenici demagoški,
cicači državne sise,
prošli i sadašnji i budući
svojom bahatošću,
neznanjem
neradom
ste u
pečalbu
otjerali!
I kad
moja djeca
sa svojom
djecom
nakon dvadeset
godina
ovdje navrate
reći če
unučadi mojoj
na čistom jeziku
svahili-
ovdje su nekad,
Hrvati bili-
A zašto ih više
tu nije-
pitat će ih
krv, krvi moje-
a oni će slegnut ramenima
i reć -
nismo znali poštivat
i voljet
svoje,
i
nismo znali,
da ove bogomdane il
sudbinom
ljepote i bogastvo
sve,
nisu naslijeđene,
neg od
od vas,
ptići moji,
SAMO
posuđene!
Bijeli il crveni, SVI bi trebali bit ...razumni,kulturni, empatični, suglasni i jedinstveni.
Amen!
- 20:28 -
srijeda, 14.10.2020.
sitnice na entu!
Mansarda, mali stan, 3 sa 3 gdje ko i prvog dana volimo se mi! Hahaha, patetično, za povrać! ?Ma briga me, baš, sam ,al baš zadovoljna. Nemam balkon, al imam krovni prozor, i kad mi se najviše steška, ja legnem na pod i promatram oblake i nebo, vječnu inspiraciju. Bolja od svake emisije na TV- u, koju BTW niti nemam, jer umorna sam od sviiiih odvratno loših vijesti, ono u stilu, sutra neće svanit novi dan! Ma dajte, s nama, il bez nas, sutra će biti, najbolji daan! Drž te mi se, ijujuju, ja znam, ziher, da i sutra bit ću tu!
Iz inataaaata, slavonskoog- booosaaanskog- crnogorsooooog - hercegooovaaačkoog!
- 13:57 -
subota, 10.10.2020.
Opeeet..
novi početak!
href="https://blog.dnevnik.hr/krizar/slike/originals/20201005_103554.jpg" rel="gallery[1602333027]" target="_blank">
Briga me za nahere fotke, a prva fotka je moja noga, nakon selidbe, jebene, spiralne stepenice!!!! Pozzz, drž te mi se!!!!
- 14:34 -
ponedjeljak, 05.10.2020.
Potraga
Naći smisao u besmislu,
pronaći savršenost u nesavršenosti,
iskopati, arheološkim kistom očistiti, možda, ljepotu iz blata ogavnosti, možda,
dokučiti čovjeka iz nečovječnosti,
prizvati ljubav iz močvare mržnje......
Može li se to za života, jednog jedinog????
Ostati dijete? Nakon svega što JA, napravih životu mojem!
( a životu mom se i onako, jebe, jer nije moj, samo je na proputovanju, tražeći, nakon mene " domaćina" drugog)
- 13:00 -
