Podijeljena stvarnost ustupa mjesto neobično toploj siječanjskoj noći, tama se provlači kroz tužne pramenove odsjaja nedoživljenih dana, a ja pred vratima čekam gosta koji nikad više neće doći.
Krilima zaborava ublažila sam oštru bol ledenog komada prolaznosti koja se kao svjedok uvijek pojavljuje u onim mojim trenucima kad sam beztjelesno neprisutna, u duginim bojama razasuta i u mislima zgusnuta poput paučine što se stvara u neobično pažljivim svjetskim trendovima.
I kad se ujutro pojavi tiha zora, ustat ću poput sjene i otići do prozora, zaboravljajući sve podijeljene stvarnosti bilo koje neprisutnosti.
slika: digital art Realengo
napisano: 11.01.2016. u 17:56h, iz 9. zbirke "KAMEN NIJE SAM"