Kažu, bila sam tiha
kao iz nekog starog stiha,
a opet čudno mirna
kao u crkvi što su
tamjan, dim i smirna.
Kažu, bila sam uspomena
na jedan davni san,
a bio je jasan dan
kad se sve dogodilo
i sve se poklopilo.
Kažu, bila sam teška,
tamna u duši i bijela u licu,
sličila sam im na pticu,
ali u duši se vihor rodio
i moje snove pohodio.
Kažu i dalje sam tamna u duši,
ali Njegova Svjetlost
milosrdno tamu ruši
i '‘gorak med'’ oduzima toj tami
koja uvijek neke duše mami,
da se u nju zavuku
i za nju se jeftino potuku.
Kažu, nema me više u tom očaju,
kažu da sanjam o nekom raju
gdje ću jednog dana leći
ispod zelene vrbe
i sakriti se u toj zelenoj kosi,
pustiti Snu da me u raj nosi,
a ranjene riječi poslati na sjever,
neka se zalede
i više nikog ne povrijede.
napisano: 01.02.2016. u 22:00h iz 10. zbirke poezije "OČI PUNE ZVIJEZDA", a pjesma je objavljena u nekoliko pjesničkih zbornika
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-014-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.