Sewen

Ona me začarala, čista magija,
Tako moćno djeluje oklagija.
Da se prosto izjasnim,
Ako zakasnim...

Ja gazim po taktu pijetla,
Ona me čula, u ruci metla,
I bez upozorenja,
Ni ruku ne mijenja,
Bum ,tras,
Nisam izustio ni glas.

A tko će priznati da,
Žena ga maltretira.
Da ona je gazda u kući,
I da će se samnom potući.

Ona ima tri strane,
I broji mi dok ne svane,
Sve se to računa,
Iz moga kantuna...

Ona me opčinila jer ima kroše,
Drvene žlice se po meni troše,
Da se prosto izjasnim,
Ako zakasnim...

Pola života skoro mi prođe,
Pomalo ličim na sušeno voće.
Svu snagu gubim i vitamine,
S liste biroa da me se skine.

Pola života bez radnogstaža
Relacija: kuća, kafić i plaža.
Za radno mjesto sve od sebe dat ću
Jer samo želim posao, plaću.

Pa sam našao posao jedan,
Manje osrednji, a više bjedan.

Sad šef me tjera ko da sam bager,
Ovakvih jadnika pun je lager,
Dalo mi lopatu, ajme meni,
To je ručni rad, a to se cijeni.

Prošao mjesec, drugi i treći
Dugovi moji postali veći.
Dao sam otkaz al malo tko shvaća,
Ovdje se radi, al' nitko ne plaća.

Pa sam opet na birou svom,
Meni biro dođe kao i dom.

Nek drugog tjera, nisam ja bager,
Ovakvik jadnika pun je lager,
Nek mukte rade, nek lopataju,
To je ručni rad, ja sam na kraju.

Na mene djeluješ i na daljinu,
Kad se čujemo telefonom,
Spreman sam ti napraviti dijete,
Da se veseliš mojim klonom.

Bio sam u bezizlaznim situacijama,
Sa kojima se čovjek teško sreće,
A ti si me vodila pismima i riječju,
Dok drugi su mi slali elektronsko smeće.

Kod tebe nema preklinjanja ni uvijanja,
Prosta si kao vjerovanje, sklona fanatizmu.
Sve potrošeno nadomjestit ću ti čekanjem,
Bez obzira na predstojeću kataklizmu.

Ti jednostavno imaš moć isijavanja,
Na koju se lijepi moja ćud!
I kad te nema i kad ne postojiš,
Ima te posvud....

Ona sa pedeset i pet,
Ne nosi ređipet.
Ćiće ka cviće u rosi,
Blago se robi ća nosi.

Druge ka stare kante
Do kolina mudante,
Ona je slobodna tica,
Još lipa ka rusulica.

Da mi je ćirnit nasamo,
Zaglumit ka da se znamo,
I reć joj da je ka krater,
A mogla bi bit mi mater.

Vidim je pa se nadam,
Zna da na starije padam,
Reka bi joj da me čeka,
Pedesetpeta nije daleka.

Nije mi potriba da te volin
Nije mi potriba da te molin,
Ja san iovako natira sav bis,
Na cilu povist i zemljopis.

Zamračija san spodobu iz njedara,
I prikrižija san ruke,
Najlipše je kad san barka bez jedara,
Pa od luke, do luke.

Kroz ponistru san staru uru itnija,
Užga san ti vrime,
Jer tebi je farsa u životu najbitnija,
Sama nosi to brime.

Nije mi potriba da te volin
Nije mi potriba da te molin,
Ja san iovako natira sav bis,
Na cilu povist i zemljopis.

Da ti je znat šta je uživancija,
I da za nju ne triba garancija,
Razumila bi čovika od mene,
Imala bi karijeru žene.

Zvijezde ka andoli,
I misec je kafetin,
Gori mi je doli,
a pun mi je škafetin.

Ako sunce krene
Zapečatit ću škure,
Zamrznit ću vene
Do sljedeće ture.

Da nebi ispalo da govorim zbog droge,
Ma koja droga, petajem joj roge.
Pričam o siru bez buža, panceti bez bilog,
O odmaćem vinu, obuzelo me cilog.

Kakva noć, pravednima mira,
Luda noć, dan sam u kut stira,
Prava noć, za sve veseljake,
Ma sutra ćemo pljunuti u šake.

Možda misliš da nisam grešaka svjestan,
Ali jesam.
Jer se kao čudak i zlikovac vraćam
Da otplatim duplo, što još uvijek plaćam.

Možda misliš da me nije ni malo briga,
Ali jest.
Jer se gubim u svemu i nestaje svijest
Ako tebe na putu tom ne mogu srest.

A ti,
Dal' bi mogla oprostiti
Grijehe moje, koji su teški
Pa se zbog toga osjećam zvjerski.

Posuši ako možeš prošlost lažnu
I učini nam budućnost važnu!

Čitav mi život na komadima papira.
Rasipam, kidam, kao iz hira.
I nikog nema da me zaustavi na tren,
A papir se trga, ljepljiv, natopljen.

Ne može pjesnikom svatko se zvati.
Ne daju pisca ni otac ni mati.
To život kuje, savija i grije kad treba,
To je dar zemlje, to je dar neba.

Dar' il prokletstvo,
Ništa il' čudestvo.
Sasvim nebitno, ni sami to ne znaju,
Ali buntovnike ljudi prepoznaju.

Nešto će ostati na komadima vlažnim,
Zarez il' slovo mislima pozamašnim.
Ko uklesano u povijest za novo doba,
Nešto što traje i poslije groba...

Odmah ću na stvari preć,
Sreća je razgrabljena već.
Police su davno prazne,
A ja ko između dvije kazne.

S čim još trgovati mogu,
Ni u crkvu, džamiju, sinagogu.
Ni na cestu da mi šešir šuška,
Pa da duši svojoj dam oduška.

Kad bi suze moju pjesmu znale,
Niz obraze bi je zapjevale.
Ja ih puštam jer tko da ih briše,
Ljudi misle da je sve od kiše.

Laž me otkrila pred zoru,
Predala me ko na pladnju.
Pravdu slijepu, pravdu sporu
Očekivao sam zadnju.

Ja sam prevarant po struci,
Baci oprost jer i ja bi.
Ljubav svoju s mene svuci,
Nek me s ruba crte zgrabi.

Kao zamaskirani ratnik,
Običan razvratnik.
Običan ljutski stvor,
Nedostojan za tvoj dvor,
To sam ja, jedno - kao
Što se lažima predao.

Samnom u ponor do dna,
Ja sam kao kleveta,
Osveta sebi zbog sviju,
Nek života se napiju,
Sve sam slomio i znao,
Dok sam s laži odrastao.

I doći ću pameti kasnije,
Dok sagledam stvari jasnije.
Al' povratka nema kad shvatim,
Pa onda neka sve platim.

U svemu si vična
Skoro meni slična,
Al' nemoš bit ka ja
Ja sam legenda.

A ti grintaš revno
Skoro svakodnevno
Još da su ti krila
Silena bi bila.

Rič nas ka mač probode,
A šta nam to triba rode...

Dobit ću srčani i kap,
Ma šta kap, prilit će me slap,
Još ću se utopit,
Nećeš me utoplit.
Samoš otić ća
Ka da nikad nisan postoja...

Upri Sonja, brdo je,
Oš doć vidit bika?!
Lipo bi te Sonja
S mojim bikom slika.

Pogledaj mi bikonju
Ti drito u oči
Ako krene na te
U zagrljaj mi skoči.

Sonja i bik,
I ja ka glavni lik,
Zbog Garonje bez smija
Ja se zaljubija.

Boriš se za bika
A vidila ga nisi
Ono nije vime
Šta u bika visi.

Sva osiguranja
Zbog tebe san kida
Zaštitnice bika
Tebi san se prida.

Sonja i bik,
I ja ka glavni lik,
Zbog Garonje bez smija
Ja se zaljubija.

Pritrala si s bocom
Zveknit ću te kocom,
Povratila na gaće
I kaiš od ćaće.

Ma samo se šalim,
Di bi ja to sada,
Za te zvizde palim
Selimo iz grada.

Sonja i bik,
I ja ka glavni lik,
Zbog Garonje bez smija
Ja se zaljubija.

Ja ću probat tofu,
Ti pršuta, sira,
Baci se na sofu
I ne daj mi mira!

Živiš sama povučeno,
U tom dvorcu, duge noći,
Ubost ćeš se u vreteno
Zaspati ćeš pa ću doći.

Kraljica si metropole,
A ja princ sam od Zagore,
Ime ću ti vječno zvati
I sad ću ti zapjevati...

Mala moja pitaj svoje mame
Ja sam doša, bili klekla za me...

Život je magija prava
Ode je arija zdrava
Moremo bacat sime
Ode se svi brzo prime.
Život na magiju sliči
A ja sam čovik od riči,
Nek nam se misli izgube
Ajmo na livadu ljube...

Kraljica si velegrada,
A ja kralj ću tek postati
Sunce sije, kiša pada,
Opet ću ti zapjevati.

Mala moja pitaj svoga ćaću,
Prezime ti svoje odma dat ću...

Srce se itnilo bez da je tilo,
A ima san jubav za stolom.
Svašta se u meni prominilo
I umaza se smolom.

Od srca mojega pošlo je doli
Ko je računa da prić će.
Još za te kuca i još te voli
A za te, kraj je priče.

Oprosti jer ne vridim,
Da je Bog da te se stidim...

Rekla si,
Kroz tvoje manire propada kiša
I teplo i ladno, sve se izmiša,
Srića je moja ka robija
I ništa nisan dobija.

Rekla si,
Kroz tvoje manire vitar propušta
Nima tu slasti, nima tu gušta
Falše san obraze jubija
I tebe san izgubija...

Kao prvi dan slobode, osuđenom krivo,
Kao slika u koloru, jestivo i živo,
Slaže mi se pouzdanje i sve dublje dišem,
Na onog od jučer više ne mirišem.

Gutaj sama svoje puste, zamagljene riječi,
Ja sam tebi prošlo vrijeme, već nepostojeći,
Nemaš priliku za ispit, ocjene su pale,
Popravni je poniženje za budale.

Nije bitno gdje ću ja,
Nit me briga gdje ćeš ti,
Bitno je da počivam,
Bitno da me prolazi.

Ja ću uzet što se da,
Dok za život držim niti.
Prvi dan bez tragova
To što mora, to će biti.

Mislio sam da te mogu i ja svojom pismom zvati,
Siromah sam hvala Bogu, ne zna svako otimati...

U proliće svate sviće,
Priko lita izgorit će
Jesen miriše
Do zime će drugome.

Plavo more i zeleno
Bojali smo u crveno
Tko li pamti
Postali smo azilanti.

Pjevam ja, sve dok svane nova zora,
Pjevam ja, sviće zora i dalje se mora!

E narode di smo, šta smo
Samo sebe izigrasmo
Prodali smo sve
Puka grom u koprive

Ni pisme se ne pivaju
Samo kriče i zivaju
Vrag nek nosi sve
Ja ću zapivat za sve

Pjevam ja, sve dok svane nova zora,
Pjevam ja, sviće zora i dalje se mora!

Moj anđeo je bijeli,
Kad nas nešto dijeli,
Ništa ne izusti
Tek crnilo pusti.

Moj anđeo se žuti,
Kada se naljuti,
A kad pocrveni
Onda ajme meni.

Ultraljubičanstven
Nimalo tajanstven,
Zeleno ga snađe,
Na smeđe izađe.

Opak kao Cary Grant,
Mirotvorac Willy Brandt,
Čas u klanu oca Borgia
A čas liči na Boy Georgea.

E moj anđele, sjeno moja,
Ti si svih duginih boja,
Dođeš kad ne želim zvati
Ko će tebi na kraj stati.

E anđele što me pratiš,
Pa me uvijek obrlatiš,
Svi kolori kad se zbroje,
Ma obična ljubav to je!

Odavno srce zavolilo nije,
Pa se stislo od ruzine,
Di su ti, vitrovi,
Da zapušu, da se razvedri.

Bilo bi lako naviku steć,
Postelju dilit, ne sam leć,
Bilo bi lakše znam
Ovakav ni sebi ne valjam.

Vrtim se k'o kompas,
Od života nije fer,
Sve su četiri strane iste,
I ja ne znam naći smjer.

Primi me za ruku
Najjače me stisni,
Nek' smo prisni.

Pogledaj me samo,
Topim se k'o mali
To me pali.

Ti si žena koja zna i hoće,
I od mene zrelija, slatko voće...

A ja zaljubljen muškarac
Baš sam kao dijete
Ni od čeg ne prezam,
Samo dok se zezam.
Zaljubljen muškarac
Obožavani cvijete
Ja bez tebe svima smetam
Tek sam tobom ja sam sretan.

Ja sam rođen tugu da dijelim,
Baš cijeli živiot takav da prođe.
Nesretan putujem tim svijetom bijelim,
Tek jedna ode, druga mi dođe.

Mislio jesam kad sam te sreo,
Tu će se sreća smjestiti lako,
Obećavala ti si i ja sam se kleo,
A dobro znamo da nije tako.

Da sam izvor, ja bih presušio,
Da sam zemlja, kamen bi me krio,
Ja te volim, to sam zapamtio,
Sve sam pjesme tebi poklonio.

Što te jače moje pjesme vole,
Sve tužnije - pa me više bole....

Otkad si s njim, ja ne postojim,
Noću poželim da se ne probudim,
Tužne misli mi se množe,
Čini mi se gore ne može.

Otkad si s njim, gledam da se prevarim,
Godina mi, tren, oživim pa mrem,
Nema cijene ovo stradanje
Ni šanse za novo nadanje.

Bez tebe mi loše ide,
To i drugi dobro vide,
A sa tobom nisam znao,
Na niske sam grane pao,
Još te nisam oplakao.

Lijepiš se za mene k'o ozljeda na radu,
Tjeraš me na sunce kada sam u hladu,
Prosipaš mi tuđe stihove bez smisla,
Rado bi se opet ti uz mene stisla.
Nemoj danas.

Dosta mi je tvojih oseka i plima,
Oči se crvene, nije to od dima,
Previše me sreće k'o nesreća guši,
Govorim ti ono što mi je na duši,
Nemoj danas.

Danas mi ne godi pažnja,
Ni ponuda ni potražnja,
Danas je sve kao jučer,
A da glumim nisam Kutcher,
Ni ti nisi ona Moore,
I zato me zaboli tur.

Kome sviće, kome neće,
Niti sunca, niti svijeće,
Niti zvijezde da mi sjaje
Poslije tebe sve prestaje...

Kad te sretnem ti ćeš biti s njim,
Pravit ćeš se da ne postojim,
Ti bez mene nećeš naći spas,
Ovaj svijet je premalen za nas.

Kome svjetlo, meni tama,
Tako živim godinama
Živjeti ću dok te ima
Ti ostat ćeš u mislima.

Gdje si sada, srećo, tugo,
Na te mislim, što ću drugo,
Ja zbog tebe sna ni jave,
Ni ljubavi one prave...

Sklopio sam pakt sa tobom,
Bolje s tobom, nego sobom.
Pa se topim ko snjeg lanjski,
I zelenim vanzemaljski.

Cjepljeni smo kao mali,
Pa nam od sićanja fali,
Pomrčina tek se slegla,
Pa je istina prilegla.

Svako ima svoje štivo,
I ponavljamo gradivo,
Pravimo se nismo zreli,
Tek smo jubit započeli.

Lažemo se tko nam brani,
Zapravo smo veterani,
Slatke laži na pameti,
Ol' nam dijabetes prijeti.

"Ća je bilo tega više ni"
Ko je blesav da sve pomamti...

Život nam se brzo vodni,
Dani plodni i neplodni,
Zna zaiskrit i propuštat
Zato valja samo guštat.

Život zna bit težak masu,
Zatouzmi svaku šansu,
I kad iskri, oću smija,
Kad se smiješ, sve ti prija!

Ja sam rođen prije mraka,
Pripa sam se, nisam plaka,
Očekiva sve pompozno,
Zapravo je bilo grozno.

Mater plače pa se smije,
Ćaća piva od rakije,
Doktor ladan, poša leći,
Jer sam mu već bija treći.

Došla sestra rizat pupak,
Stari viče, oćeš šupak,
To je ponos moga sina,
Uh kolika mu je špina.

Ja sam resa, moji šta će,
Kupovali šire gaće,
Sve su suside me tile,
Ima san do volje mile.

Sve metode sam isproba,
Tražena sam uvik roba,
Nemoš više ni na plažu,
Žene vide, samo tražu.

Tija bi se i ja skućit,
Teško ženi se odlučit,
Obećajen ka prid zidom
Da ću tražit samo sridom.

Mjenjam ime i adresu,
Nemoš nosit punu kesu...

Imam problem bitan, sitan,
Zbog kojega nisam sritan,
Mislija sam, Bogu fala,
Al' priroda me izigrala,
Pusti šta u knjizi piše,
Sad znam da je manje - više!

Može li vrijeme stati,
Da čovjek jednom plati,
Tko ostane da se divi,
Kako se drukčije živi.

Mi smo zarobljenici vlastite savijesti,
Izvrćemo zakone prirode iz čiste objesti...

I stavljamo ih Bogu pred noge,
I molimo bogove mnoge,
A ako postoji, samo je jedan bez krinke,
Sva zla u Njegovo ime - žive jedinke.

Može li vrijeme stati,
Ionako će nas odati.
Tko ostane da se divi,
Kako se drukčije živi...

Danas nije dan za knjige,
Neda mi se i ne stignem,
Priroda, hrvatski i geo,
Samo tjelesni mi sjeo.

Matematika me muči,
I glazbeni moram učit,
Volim školu, školski odbor,
Veliki i mali odmor.

Ma još mi je malo out,
Lebdim kao astronaut,
Startao sam priko volje,
Dogodine bit će bolje.

Osnovna i srednja škola,
Da je danas barem pola,
Da je malo manje sati,
Mogla bi mi se sviđati.
Volit školu, to je lako,
Moš se mislit da je tako...

Kažu da je pamet skupa,
Pozdravljam iz zadnjih klupa,
Još je lito, vruće jako,
Pa me hvata nejednako.

Kemija s fizikom slama,
Geometrija je drama,
Da me profesori čuju,
Dali bi mi asa, duju...

Proveo sam sanjajući, stoljeće il' dva,
Ti si došla, samo si mi ruku pružila.
Tek kad spoznaš drugu stranu, put se otvara
Jedan osmjeh i na grijehe ide zastara.

Prije tebe sve je mutno - dimna zavjesa,
I da mogu, ko što neću, povijest potapam,
Tek kad spoznaš drugu stranu, put se otvara
Jedan osmjeh i na grijehe ide zastara.

Ljubav, bacila me na koljena,
Ništa nisam rekao, u trenu je svijet pokorila,
Ljubav, Liebe, aşk and love
Volim seni seviyorum
Oh amore, Cote D'Azur oh l'amour...

Parkovi imaju dušu,
Još da imaju glas,
Pričali bi svima
I svi bi znali za nas.

U ovo doba su pusti,
Tek vjetar rijetko svrati,
Jednom smo i mi htjeli,
Imati i znati
Sačuvati...

Parkovima vrijeme šeta,
Tako će do kraja svijeta,
Ljubavnici povremeno svrate
Tek trenutak da uhvate,
Nešto slično što smo i mi,
Jednom davno imali...

Ja sam rođem, cvetale su ruže,
Mati kaže, retki to zasluže.
Svud po svetu, tražio sam čuda,
Samo vetar zna gde će i kuda.

Nagledah se čuda i lepote,
Naučih da čuvam te vrednote
Al od svega što mi život pruži
Ja izdvajam kad me s tobom združi.

Kad se vera u meni odseče
Ti znaš što je od najprečeg preče,
Slava prođe, moja večna bit će
Najvrednije moje si otkriće.