Može li vrijeme stati,
Da čovjek jednom plati,
Tko ostane da se divi,
Kako se drukčije živi.
Mi smo zarobljenici vlastite savijesti,
Izvrćemo zakone prirode iz čiste objesti...
I stavljamo ih Bogu pred noge,
I molimo bogove mnoge,
A ako postoji, samo je jedan bez krinke,
Sva zla u Njegovo ime - žive jedinke.
Može li vrijeme stati,
Ionako će nas odati.
Tko ostane da se divi,
Kako se drukčije živi...
Post je objavljen 02.02.2013. u 07:37 sati.