Sewen

Tu gdje voda hladna izvire,
Izreći ću svoje molitve
Hladna voda srca miluje,
Krijepi duhom i pročišćuje.

Svaka kap je kao Tvoja riječ,
Opija me tiho žuboreć,
Sva se milost neba spustila,
Kao topla kiša s oblaka.

Tvoja ljubav beskrajna ko mit,
Svima nama zaklon je i štit
Otkupi nam svu tugu i svu bol,
I sjedi opet ti za naš stol.

U lancima smo bili vezani,
A sada smo od svega slobodni,
O hvala ti za radost i za spas
Što opet hodaš ponosan na nas.

Umoran od udaraca s bokova,
I od prekoračenih rokova,
Topim se k'o dvopek u čaju,
Ni bližnji me više ne poznaju.

Umoran od udaraca s leđa,
Podosta me izdajica vrijeđa.
Topim se k'o izmaglica dnevna,
I drže me napeta i gnjevna.

Isrcpljujući ego,
Nego...

Mislim da ću vikend provest sam,
Baš onako kako zamišljam.
U ponedjeljak da budem spreman
Da porazim svaku novu neman.

Ja kad te vidim, protrnem,
Izgubim dah, vid i sluh,
Napravim korak, posrnem,
Jer trudim se ostati duh.
Ja osjećam za tebe sve,
A ti me ne primjećuješ.

Ja kad te vidim, zažmirim,
Zamišljam, sanjam da sanjam,
Nespretnim korakom požurim,
Samo te proganjam.
Ti ne primjećuješ to,
Ja za tebe sam bilo tko.

Tu zbrku iz svoje glave,
Što želje na čekanje stave,
Ne pobjeđujem to lako!
I sve je naopako!
Ja imam ti dosta za reći,
Al' bojim se, doći će treći...

Sinoć sam platio za ljubav,
Bio sam muškarac bez mana.
Bila mi potrebnija lijepa riječ,
Namjerna laž u istini ulickana,
Od sve samoće.

I večeras me hoće.

Sinoć sam platio za nježnost,
Opet doživjeh spontani užitak.
Bilo mi potrebnije tih par minuta
Jer mislih u sebi koliko sam plitak
Od sve samoće.

I večeras me hoće.

Zapaprit ću život slastima,
Omastit ću ga strastima,
Samo jednom se živi i gušta
To se tako lako ne propušta.
Pobrah odavno pobrano voće,
Nema veze i večeras me hoće!

Ne troši na mene tintu,
Ne troši na mene riči,
Nečim se drugim hvali,
Nečim se drugo podiči.

Ja sam za dvoje kratak,
U špilu fali mi karta,
Nemam skrivenog asa,
Padam ko vjekovna Sparta.

Da su svi parovi sritni,
Nebi se pisme ni pisale,
Da sritni su neupitni,
I kiše bi utišale.
Ma tako nije i ne more bit,
Bit će još suza i još će se pit.

Oštri se nebo, bit će tu svašta.
Ovaj put život, lako ne prašta.
Prestat ću disat, proć će me volja,
Pravim ti mjesto jer ti si bolja.

Vjetri će hladni za srce srasti,
Uvjeta nema, samo se časti.
Uzmi što hoćeš, brini se za se'
Na me' tek spomen nek sačuva se.

Bio sam koralj u zlatnom ruhu,
Sad sam od tinte, sad sam na suhu.
Snovi će moji kroz maglu se vući,
Dajem ti ovlast u mojoj kući,
I svoje ime stavi na vrata,
Kiti se sjajem mojih karata!

Indijski čaj bez šećera,
Opet svečana večera,
S besanim snovima, zastara,
Put duše ko ruke ratara.

Najmilije zazivam bezglasno,
Možda još nije prekasno,
A nikad ih nisam zamolio,
Dal' pogrešne ljude sam volio...

Izvučem i biram uvijek samoću,
Meni je lakše kad repova nemam.
Ako pobjedim, a moram i hoću
Znat ću što mogu i koga trebam.

Pažnja, pažnja,
Uteklo nam s ražnja,
Jedno janje, Paško,
Otočko i vlaško.

Gledamo ka janjci
Ukrali ga stranci,
En ti karamelu
Tužu nas Briselu.

Ma polako momci,
Nismo domoroci,
To je samo klopa
I mi smo Europa.

Probali od buta,
Slađe od pršuta,
Sa rebara ,kože,
Pa se krste - Bože...

Svak se od njih čudi,
Sad se prave ludi,
Ajmo euriće,
I platite piće.

Još se četri vrte
Briselići šute,
Monitoring brišu,
Guštaju, ne dišu.

Janjetina it's OK
Paška, vlaška, sva je naška,
Za još jedno, vikni hej!
Kaiš s gaća nek se laška,
To je janje, nije maška!

Život mi bija
Ka kredit na rate,
S tebon uspija
Sad sve mi cvate.

Život bi bija
Ka šjola tanka,
Sad nima straja
S tebon ću vanka.

Bez tebe mi do priče nije
Ka kroz sito srića se prosije.
Ja bez tebe skroz bi se ucrva
Jer bez tebe sve je kap i mrva.

Lipa moja da te nisam ubra
Bez tebe bi do marende umra!!!

Opet će kiša rashladiti vruće,
Ovdje joj dobro kao kod kuće,
Još srce moje naviklo nije
Da se toplina tijelom razlije.

Opet će kiša bez najave doći
Sve što mi dođe, mora i proći,
Još srce moje treperi jako
Kida se, puca, lomi se lako.

Sve se bez razloga uvijek desi,
Površno i plitko sa sebe stresi
Ako te savjest sreći ne vodi
Baci svoj život ledenoj vodi....

Samo sam broj iz kalendara
Samo sam crtica na zidu
Ovako dalje ne može više
Odlazim, imaj to u vidu.

Nisam za ručak, večere duge
Nisam za kavu i kolače
Samo me uzmeš kada hoćeš
Kad ti se smije i kada plačeš.

A što meni ostaje
Kad dan - noć postaje
Kad sve se pretvara u mrak
To mi život daje znak.
Ja sam tebi samo sluga
Nikad sreća, samo tuga
Ja sam tebi samo druga...

Valja i ovo izdržat,
Pa nek' ostane jedan friž.
Valja i ovo izgurat,
Svako nosi svoj križ.

Ladni su oceani,
Ladnoću nose struje do škoja,
Ovo su teški dani,
Već puno san ih izbroja.

Moga bi život puknit ka caklo,
Ma čovik se uvik krpi.
Ništa se u meni nije maklo,
Muči i trpi,
I bolje je tako...

Neko gnjilo jugo,
Iskrivila se škina.
Trpin, ća bi drugo,
Kapjen ka i špina.

Mogla bi i kiša,
Za nju san se sprema,
Ajmo, nije priša,
Kontra, bočno, prema...

Valja mi se smirit,
Sakrit pod kušinom,
Ko se more mirit,
Sa kuvanim vinom.

Pa kad oči sklopin,
Nek me san pronađe,
Jer kad se utoplin,
Sanjat mi je slađe.

I pored tebe, oprosti oče,
Bio sam samo jadno siroče.
Jer ti si radio po cijele dane,
Ko šibica život u trenu plane.

Meni su riječi trebale više,
Pažnje se hladne u meni skriše.
Al' ću s lakoćom probleme riješiti,
Voljeti ne znam, tako ni griješiti.

Ne košta me reći ti hvala,
Sve su to samo slova u nizu,
Ja uvijek biram od manjih zala,
Nikoga sebi ne puštam blizu.

Ne košta me ništa oče,
Da se nasmijem pred svijetom,
Moje se želje ne koče,
Nad načinjenom štetom.

Sva moja šutnja na dobro neće,
Svaki moj uspjeh u poraz prijeć će,
Bit će da su i sni
Kako učiniš ti...

Svaki moj korak, danas je teži,
Misli ko uže, njima me veži,
Ako me ne voliš
Ako me ostaviš...

Sada se pitam u što smo se kleli,
Na čiji put stali pa se razveli...

Možda još ima izlaza za nas,
Nek bude odmah, nek bude danas,
Znam da su šanse tu
Na nas još čekaju...

Bit će da su i sni,
Tuzi podležni....

Ti se častiš, ti se smiješ,
Skupi restorani, noćni barovi.
Sve što zaželiš - uspiješ,
Tebi osjećaji, kao darovi,
Otvaraš ih hitno,
Al' ti nije bitno!

Dok ja s neke druge strane
Brojim ono sitno što sam skupio,
Sve je da kraj tebe stanem,
Nedostatno da bih minut kupio.
Iz pogleda se vidi
K'o da kažeš idi.

Idem, odlazim, nestajem bez cilja,
Bolje laž u mislima, nego savršena zbilja.
U kojoj ja sam samo dim,
O ostalom da i ne govorim...

Otkad te nema, od tada miješam,
Znam da sam samo s čašom uspješan,
Otkad samoća predamnom hoda,
Lijek za sve rane je vatrena voda.

Otkad si otišla od tada šaram,
Da ovu ranjenu dušu zavaram,
Otkad samoća predamnom hoda,
Lijek za sve mane je vatrena voda.

I sve što se čulo, bilo je tras,
Ko da je vrijeme stalo za nas.
Sve što se čulo, bilo je bum
Rakija, wodka, tequila i rum...

Živim od tajne do tajne
One danas nisu trajne.
U 24 sata
Otvore se vrata.

Živim od šapata glasnih,
A sebi ih ne razjasnih,
24 sata i minut
U nebo ću se vinut.

Bezgrešno grešan,
I smješan.
Tuđu djecu čuvam
Dok se gradom muvam.
Nemiran i tuđi
U vlastitoj kući...

Ja ti opraštam sve što mogu
I što je u mojoj moći,
To što sam pao s nogu
I tebi će jednom doći.

Ima nešto što nećeš znati
U minuti mi se odvrte sati,
I pucam od bola.
Ko filmska rola.

Ja ti opraštam što te nema
One spone sve su pale,
Idem kontra, stižem prema,
Niti su se pokidale,

Ima nešto što nećeš znati
U minuti mi se odvrte sati,
I pucam na živo.
Loše sam štivo.

Odluke naše bile su nagle,
Osta praznina gušća od magle,
Al' još je žara, tinja i grije
Prolijevam život, popio se nije...

To su bile godine
Vrijeme koje ostaje
Kupaći šta pokrije
Sve šta sunce dotakne.

Crno bijele slike su
Jedine što ostaju
Split iz prošlog stoljeća
Kao na san podsjeća.

Plesao se ritam lud
Plesalo se baš po svud
Ja još imam želju sad
Vrijeme vratit unazad

Momci bi se brinuli
Da nam ništa ne fali
Duge šetnje, rani film,
Briga da ne zakasnim.

Crno bijeli život se
Vratit više ne može
Sjećanja su zato tu
Ploče što pucketaju

Plesao se ritam lud
Plesalo se baš po svud
Ja još imam želju sad
Vrijeme vratit unazad.

Kad na meko pođeš leć,
Pariš sritan pa ćeš reć,
Mogu imat sva šta znam
Moš se slikat kad si sam.

Iz portuna ćeš u svit
Nećeš uteć nit se krit
Misliš, ništa ne tribam
Moš se slikat kad si sam.

Na peronu čeka vlak
Pari ti se da si jak
Svi su drugi pošli ća
Ti se nisi ukrca.
Sve je teže zaplivat
Nema ko za zapivat
Ostat će ti slika par
Samo sad si sam i star.

Čovik nije rođen da
Da nevoju pridupla,
Znadeš da ti ne pričam
Moš se slikat kad si sam.

Čovik nije katriga
Nit je srca drvena
Navalila tuga sist
Pa se sušiš ka i list...

Posjekotine rumenog društva
U neznanju, palače vihorom vezu.
Dok plameni jezici krstare djelom,
Društvo je spremno na amnezu.

Zarobljen k'o četka u punom wc-u,
Nestrpljivo čekajući vodeni mlaz.
Čovjek istrpljuje gnušanje, prezir,
A isti će dati drugom u miraz.

Da imamo bar malo ciganske krvi,
Pa pustimo misli tokom da nas nose,
Zaslužili bi svjetlo na kraju tunela,
Lirika bi cvala i iz neoprane kose.