Sewen

Odmah ću na stvari preć,
Sreća je razgrabljena već.
Police su davno prazne,
A ja ko između dvije kazne.

S čim još trgovati mogu,
Ni u crkvu, džamiju, sinagogu.
Ni na cestu da mi šešir šuška,
Pa da duši svojoj dam oduška.

Kad bi suze moju pjesmu znale,
Niz obraze bi je zapjevale.
Ja ih puštam jer tko da ih briše,
Ljudi misle da je sve od kiše.