Kao prvi dan slobode, osuđenom krivo,
Kao slika u koloru, jestivo i živo,
Slaže mi se pouzdanje i sve dublje dišem,
Na onog od jučer više ne mirišem.
Gutaj sama svoje puste, zamagljene riječi,
Ja sam tebi prošlo vrijeme, već nepostojeći,
Nemaš priliku za ispit, ocjene su pale,
Popravni je poniženje za budale.
Nije bitno gdje ću ja,
Nit me briga gdje ćeš ti,
Bitno je da počivam,
Bitno da me prolazi.
Ja ću uzet što se da,
Dok za život držim niti.
Prvi dan bez tragova
To što mora, to će biti.
Post je objavljen 11.02.2013. u 14:18 sati.