Sewen

Ako projdeš kraj mene po stare dane,
Pa se očešeš i otvoriš mi rane,
Oćeš me pripoznat od kamenih skala,
Vitru da san glas,a ti to nisi znala.

Ako projdeš kraj mene sa tvojim blagom,
Stasala su dica, poć će svojom snagom,
Oćeš me pripoznat kad murtila cvate
Ja sam lipe riči uvik čuva za te.

Sad ti više niman ništa dat
Nit za volit, nit za otimat,
Nit bi moga s tebon zapivat
Nit za otić, a ne pogledat.

Nisam više ni za sritan bit,
Nit za živit, niti za umrit,
Nakon ovih pustih godina
Ja sam sritan šta san ti se javija...
Zadnju rič sam ka i ulog stavija...

Od ditinjstva se znamo,
Samo,
Ka dite si išla ća,
Da bi sad se vratila,
Premlada da bi sve zapamtila.

Ajmo se zato opet
Popet,
Na krov od kuće, pa šta
Opet bi te upozna,
Premda se znamo, malena damo!

Ajmo se smijat
I tebi će prijat
Pa ćemo sićanja stvarat
Svaka godina ka karat!
A nakupi se godina, dana i sati,
Zlatnici smo, ne prestajemo sjati!

Sve ono loše iza mene je
Vremenom ljudi stvari promjene,
Samo si ti
Ostala u prošlosti.

Kad si križ na mene stavila,
Ja san svoje tuge poravna,
Samo se ti
Ne moreš tog riješiti.

Dan se za danom okriće
Tira nas naprid, pokriće,
A šta ćeš ti kad nemaš di
Kad te život privari.

Kada se nada poljulja,
Kad se raskopča košulja
Ono šta kuca u grudima
Samo je ravno čudima...

Probudi me oko četri sata
Prosuzile oči mi zelene.
Probudila moja me prostata,
Nema sumnje, trebat ću pelene.

Muški rode šta nam se to zbiva,
Čini mi se da se brzo stari,
Pokopa sam čovika, još živa
Ko će mislit sad na one stvari.

Pumpaju nas i svime i svačim,
Pumpaju nas, kakav je to način?!
Doktori bi samo da zarade,
Pa se poslije od svega ograde.

Za sve krivi - krivi geni
Pa smo malo zamišljeni,
Vi, ljepše od naše vrste
Progledajte nam kroz prste,
Da ne bude cirkus
Jer imate ciklus!

Ledeni prsti
Mater se krsti
Mater se križa
Di si to biža.
Di si to propa
Pariš Evropa
Treseš se, drmaš,
Pravi si prpaš.

Ne seri mama
Bila je tama
Ko mamac - žena
I četri kretena.
Puče mi branik,
Leti novčanik,
Ja im na meti
I dokumenti.

Odriši kesu
Znaju adresu,
Il' zovi pandure,
Da se požure.
Din-don, ko zvoni
Ma to su oni,
Počme se smješit
- Ja ću to riješit.

Šta mater radi
Dvocjevku vadi,
Otvara vrata
Uh, bit će rata,
Četri junaka
Vataju zraka,
Aj vraćaj pare,
Pa priko bare.

Mater mi Rocky,
Il' je na koki,
Gangster mi mama
I to godinama.
A zašto je krila
Neiskrena bila?
Sad će me mate'
Učit karate!

Ne pali me više sjeta
Kao bivšeg probisvjeta.
Ovisan o tebi bio,
Evo sam se očistio.

Sad u miru kavu pijem,
Porežem se kad se brijem,
Otkada si otišla
Sve na kocku bacam ja.

Radio sam što si htjela,
Navuk'o se na odijela,
Eleganciju, kravate,
Hvala, više ne trebam te.

Kužim spiku tvoga lica,
sad ispadam izdajica,
Ali nisam, to sam bio
Kad sam sebe pregazio.

Možda ti je izgovor preštur,
Al' ja nisam heroj k'o Ben Hur,
Ja sam boem s dušom od paštete,
Zamažem se kao malo dijete.
Život mi je snaga mladog tigra,
Rastanak je bio tek predigra!

Mene boli, glava puca
Na vratima doktor kuca,
U nekoj sam livoj fazi
Nema nikog da me mazi.

Ka da si se ofendila,
A sve ono, nisan tila
Pa sam malo u balunu
Ka da branku imam punu.

Gol mi dala na brzaka,
Ja se pitam šta si taka
A ona će meni, brale,
Neriješeno na penale.

Bolesna sam i ja bila
Sama doma sam sidila,
I nije ti bilo stalo,
Da poviriš mene malo.

Ma bija sam ja
Pa me tvoja mater potrala.
Rekla da ti sliku bacim
Da sam za tebe škovacin,
Da si za me extra klasa,
Da ti nisam do pojasa.

Ja joj, biži ća
Al me opet ona potrala.
Onda ti je doša ćaća
Reka mi je da povraća
Kad mi samo ime čuje
Da zbog tebe drugi tu je.

Aj sad kad smo podiljeni lažno,
Reći svima da nam nije važno
To što kažu, šta nam brane,
Važno da čuvamo strane
Tvoju ja, a moju ti
Pa nek puknu dušmani!

Ne znam što ću s tvojim suzama,
Zbunjen sam i čekam s ružama.
Umorni štovatelji noći
Sa smješkom kraj mene će proći,
Svud samo krhotine stakla,
A ti se nisi ni pomakla.

Put do tebe nije promenada,
Što smo za nas htjeli, gdje smo sada...
Ko Ruski vojnik iz Sibira
Ko Grčki pjesnik liru svira
Srce kolebljivo i plaho
Opsjednuto tvojim strahom.

Gdje će me odnijeti taj stav
I razum uspravan al' zdrav
Ne slutim ja, nit biram to
Instikt me i do sada varao
Pa šta
Bitno da si ostala...

Bila si dama s osmjehom na licu,
Pažljivo si ispustila maramicu,
Da pokupim sve tvoje želje u njima
Kamera je upaljena pa me snima.

A ti kao živa, kazuješ i truješ,
Svaki moj pokret unaporijed naslućuješ.
Mada mi nešto govori da se klonim,
Ja odlučan da u tvom moru zaronim...

Od zaljubljenosti ja sam rumen,
Ti odvalit ćeš mi sa srca grumen,
Naivno i fino kao znalac,
Zauvijek sam tvoga srca talac.

Uzmi me pa baci,
Imaš me u šaci,
Pa me opet vrati,
Ti voliš otimati,
Naivno i fino, tebi ja sam mamac,
Zauvijek sam tvoga srca talac.

Nisi moj Splite slučajno - slučaj!
Na mene Splite više ne računaj!
Nema smisla više sa tobom rasti
Gdje nema smisla, nema ni časti.

Splitska elita se Kerumu ruga,
Da ih nabrajam, ekipa je duga!?
Koliko ih ima pa to je strava
Za njih si Kerume profesor prava.

Poštari nikad dvaput ne zvone,
Mornareva žena u komu klone,
Ljudi bez kose mi govore hvala,
Drugi s Lovrincem na - Ti, evala!

Sjetnu brutalnost u sebi kočim,
Prekidam vezu čim slučajnost uočim,
Nisi moj Splite od ljubavi meka,
Samo si slučaj i neka!

Ti križaš ruke od nervoze,
Navike loše trpaš u doze.
Otvaraš dnevno kol'ko ti treba
Dok tuga ne dođe do ramena.

Prstima tipkaš po staklenom stolu,
Zamišljam klavir i nešto u molu,
Nisam tu stručan, al' tiho svira,
Melodija neka s lažnog klavira.

Imaš osmjeh djeteta
Dođi i prošetaj,
Razvest ću te sjetnih tema,
Kod mene ti toga nema.
Daj mi ruku, obje mi daj,
Zatvori oči i ne pričaj....

Nešto se trzaš,
Nešto mi brzaš,
Muljaš i lažeš,
A ništa ne kažeš.

Tako si slatka,
Podatno glatka,
Prava si marka
E tu je varka.

Očito glumiš perfektno,
Na izgled sve je efektno,
Udišem, izdišem, mjerim ti puls,
I tu je moj plus!
Otkrivena si u trenu
Pala si na jeftinu šemu,
Udarci srca ne lažu,
Oni mi istinu kažu...

Ti si ko metak
Dajem imetak
Dajem kvadrate
Sve samo za te'

Tek da te imam
Da te uzimam
Da ti se svetim,
Da ti zaprijetim.

U venama rafalni meci,
Ako ti zafalim, reci,
A znam da nećeš,
A znam da nećeš...

Prepuštam ti samilost
Da me vežeš kako želiš,
Da mi savjete udjeliš.
Bacila si samo kost,
Ruke si raširila,
Mene si umirila.

I sad me vodi gdje i kako znaš,
Vjerujem ti, ti me opuštaš,
Ti si melem za sve moje krađe,
Blago onom tko naklonost nađe,
I u tvojoj suzi što će pasti
Sa tobom će srećom da se časti.

Hej ljubavi svih vremena
Znam i ti si zaljubljena,
Al' nek' ja sam taj što ište
Osjećaje koje vrište...
Hej ljubavi ovog trena
Znam i ti si zaljubljena...

Ovdje i Židovi imaju uši,
A Palestinac im državu ruši.
Neki Iraci, bombu već rade,
Englezi svoje poslanstvo vade.

Amerikanci uzalud prijete,
Neki Osame ponovo lete,
Srbi su opet pali u plitku,
Hrvati vješto dobili bitku.

Kinezi pušu na Tibetance,
Korejci imaju svoje Bosance,
Valovi neki sve do Japana
Crnoj je Africi dovoljna hrana.

Doli na Kubi, Castro još maše,
Venezuela ima svoje pristaše,
Čile se buni, Brazil se kuva,
Nestala samba, nema tu kruva.

A ovi Grci, Turci i Švabe
Španjolci - Rusi, Francuzi - babe
Još mi je dosta toga na duši,
Al' ovdje i Židovi imaju uši!

Nemaš naviku da za me pitaš,
A drugome tvrdiš, s usana čitaš.
Evo me, bezglasno vapijem,
Ne da te rastužim već da te nasmijem.

Nemaš naviku da mi se javiš,
A druge površnom pričom daviš,
Evo me, da čujem i vidim,
Ako ti se stidiš, ja se ne stidim.

Il' si sa mnom ili nisi,
Uzela mi srce ti si,
Pa ga lomiš, bacaš, lažeš,
Što to želiš da dokažeš?!

Reci bilo što,
Dovoljno sam čekao, ja
Glupa navika!

Da mi je bit ka oni Bond,
Tebe bi zvali Bondova cura.
Al' teško mi dostižan prestiž i fond
Koliko upira i koliko se gura.

Polovni sako i mašna šta liči
Na konobarsku, gori s terase,
Nisam puvander, ali isto kriči
A ja ću bižat od histerične mase.

Šta više gužve i adrenalina,
Istine, laži - Doris i Boris,
Umirem muški, idem iz kina,
Prati me Jet Li i Chuck Norris,
Sa live Holmes, sa desne Harry
Al' jedan je Bond, ostale zanemari!

Ništa se ne mora, ali se more,
Nije mi potriba pit do zore,
Ma oću, nek nosi me vrag
Nisan ti više ni malo drag.

Ništa se ne mora ali ja oću,
Iz ovih stopa po tebe doć ću
U oči reci šta triban znat
I onda te više neću zvat.

Ako san slaga, slaži,
Ako san vara, dokaži,
Ja pridajen se cili
Srce mi pripili.

Ma neš ništa nać,
A ja ću se već snać,
Tebi bit će žaj,
Kad shvatiš da je kraj!

Podijelimo što znamo,
Podijelimo što imamo,
U stvari,
Budimo kemičari.

I radimo pokuse lude,
I radimo da se čude,
U stvari,
Kao političari.

Nas dvoje imamo vlast,
Nas dvoje, o koja čast,
U stvari -
Ma, zanemari...

Jesi li spremna ruku mi dati,
Jesi li spremna meni vjerovati?
Letimo kao ptice
Pod nama mrve, sitnice,
Letimo, sanjamo u dvoje...
Što je?

Ko da ime ti zaustim,
A glasa ne ispustim,
Jedno drugom mi smo strani,
Život nam se sjetom hrani.

Ipak želim da se zna,
Da je priča ljubavna.
Muško ženi puno znači,
Čovjek je od svega jači.

Ponekad se pitam, gdje nas puti vode,
Ljubav nikad nije bila zadnji krik od mode.
Samo smo se šlepali ko prosjaci ljuti,
Dal' je vrijeme da se pitam zašto nismo, zabrinuti?!

Francois, kako si moga, živa ti boga,
S toliko godina u prknu...
Da te naši ne mrknu...

Francois, nije ti časno, a meni ni jasno,
Normalni ljudi ne grizu,
Samo si luđak u nizu.

Povijest će te spalit,
I nitko te neće žalit,
Povijest će ti sudit
Nećeš se probidit,

Izgleda da se vidi,
Ostat ćeš po sridi,
Umra bi na kraju
A umrit ti ne daju...

Slabo se regeneriram,
Ne zacjeljuje mi tkivo,
I boli me sve živo
Za tobom.

Slabo se obnavljam,
Grešku za greškom nižem,
Ne hodam nego gmižem,
Za tobom,

A ti mi vjeru skrivaš,
U mučenju uživaš,
Ti za slabost gajiš gen
A ja sam samo zaljubljen,
U tebe.

Sve mi možeš u lice reći,
Samo me se nemoj odreći...

Glupačo....
Obožavam te, glupačo!

Uredan mi život,
Nikad nije bio jača strana.
Ja sam noćna ptica,
Guram tako do sudnjega dana.
To ti je prokletstvo
Samo hrabri mogu da ga nose,
Primi me za ruku
Nestat ćemo dok se polja rose.

Al' leđa si okrenula,
K'o iz sna se prenula
Čim svane ja ću nestati,
Pa neće život prestati...

Ima drugih gradova i porta
Bit će žena, bit će anegdota,
Dok je neba da me od sveg štiti
Dok je krila, ja ću ptica biti.

Svi su mi rekli da si kukavica bio
I da si sve za sobom lako ostavio,
Jedino majka ružne riječi nije htjela
Ipak je jednom davno tebe zavoljela.

Ja pamtim izlete na koje nismo stigli,
I prevarante koje olako smo zdigli,
Negdje u meni skrivene su srca sjete,
Sve moje radosti ko ptice me prelete.

Negdje sam čitao
Dok sam se pitao
Zašto baš ja...
Al' shvatih da,
Kad tuga želi tvoje biće raskopati
Tad više radosti u tebi može stati.

Sinoć sam pričao sa djetetom u duši,
Sav život gradi kuću, kuća mu se ruši,
Opet je pala suza, ja je nisam htio,
Vjerujem da sam sve za sobom ostavio.

Priča ti se na sićanja svela,
Život pari pisma a capella
Šta ti triba kad uzgubiš ime,
Svega imaš, samo fali vrime.

Kad se libar ispuni do kraja,
Pa se misliš premalo je traja,
Kad se srića rastoči i stiva,
Pitaš li se kol'ko si uživa...

Kad o pisme sve note izblide,
Oćeš dalje, a dalje ne ide,
Jel ti dođe za ponovit isto
Il bi tija da prominiš misto!

Moreš se umotat čistom bilom bojom,
Priporučen srići, vinčan sa nevojom.
Ma se vratit neće, mladost i lipota
Zacukrena duša, vodilja života.

Pismu o životu judi znaju
Sve je riđe danas zapivaju,
To je pisma kad iz grudi krene,
Tu kraj srca rađa se i vene.

Cili život stane u par riči,
Kakvi bija, samo na te liči,
Dok se diše, doklen ima mota,
Šta ti drugo triba o života...

Izdat će me moja ćuka
Gledan tekmu od Hajduka,
Nerviran se i na suca,
Najrađe bi se propuca.

I da još rezervnog iman
Brzo bija bi raskliman,
Svugdi san se sa njim smuca,
Dobro da ikako kuca.

Tako mi je živit s tebon,
Digod si ka Mare Žebon,
Ne znaš prikinit i stat
Odma gušiš, vataš vrat.

A šesna si, zgodna, slatka,
Ma kad pričaš, budi kratka.
Nervoza se svitom penje,
A isto smo odjeljenje.

Kratko je IN
Od dugoga bižin!
Krati, krati, skrati,
Samo ne uskrati,
Ono šta bi ja
Prije spavanja!

Ti živiš kao zvijezda, al' ne sjaš,
S ono malo svjetlosti me ubijaš.
Nebom galaksija svira.
Pretvorit ćeš me u vampira,

Uprosit ću ti dušu,
Donijet srce kao prilog,
Poslije kiše vratit sušu,
Kao konačan epilog.
Upropastit ću te ja,
Sa dva tupa očnjaka,
Pretvorit ću te ja
U vukodlaka.

Kao da smo sumrak sage
Već peti dio,
Dobro bi nam poslužio...
Scena - šuma bez sunca, bez vlage
Zvijezde dišu
Gledaju nas i kišu....

Ne priznajem to što te muči,
Ti imaš izbor, odluči,
Pale su mnoge bez nade,
Gade...

Ne priznajem to što se zbiva,
Uz tebe ni mrtva ni živa,
Misli se skupljaju, grade,
Gade...

Potrošio si što si znao,
Moje tijelo si ukrao
Pa otišao...
Pale su i stabilnije vlade,
Past ćeš i ti, gade...

Požutile su moje stranice,
Libar mi se iskida, zapali,
Čovik lako gubi granice,
Libri vridnost kad im list zafali.

Kad se vlaga uvati papira,
Sve na niku nostalgiju vonja.
Čoviku je knjiga ka i vira,
Prašina se diže i bez konja.

Libar i čovik, ka čovik i libar,
Sveto je pismo ka mriža i ribar,
Sve ima svoje, sve je to isto,
Za pravi kruv, triba ti tisto!

Ti si kao bombonjera,
Čokolada i likeri,
Opijaš me sa lakoćom,
Alkoholom i slatkoćom,

Ti si moja bombonjera,
To se dušo s ničim mjeri,
Biram liker, biram slatko,
Al' užitak traje kratko.

Za mene nije bitno,
Kil' gore, dolje, na isto,
Samo se ti ne debljaj,
Budi na čisto,
Budi na čisto...

Ti si moja bombonjera,
Najskuplja si od pralina,
Ti si moja bombonjera,
Od jagoda i malina.

U meni su boje zbrkane, bez reda,
Prvi dan tjedna uvijek je srijeda.
Stotinu misli sa tobom pleše,
Tvojim se pogledom problemi riješe.

Nebrušen kristal iz utrobe plave,
Ne želim van iz tvoje enklave,
Ulja na platnu, najdraže slike,
Prirodne brojke iz matematike...

Iz mojih usta glasovi teku,
Za tebe u džepu imam još neku,
Al' to ću reći dok drugi ne čuju,
Da nas ne vide pa nas okuju...

Hladovina ispod hrasta
Tu sam ka i dite rasta
Ladan vitar grane njiše,
Al' mladosti nema više.

Hladovina ispod hrasta
Tu sam se sa dragom sasta
Ljubila me, svojim zvala
Pa od svega odustala.

Ničeg više što mi treba
Pedeseta ispod neba
Što je milo, što mi sveto
Svugdje piše, zauzeto.

Niti plačem, nit se smijem,
Ni za umrit da prispijem,
Ni Bog neće da me vrati
Ostaje mi tugovati.

Visoko gore, gdje se zvijezde sastaju,
Polja su duga, gdje nam sni odrastaju.
Pod takvim nebom tebe sam sreo,
Znam da sam sve to dobro izveo.
Nikad se nisam prevarit dao,
Sa tobom pao, da nisam znao.

Postoje neki dani kad me zabole,
Drugi se sastaju kod stare Gradine
Sa vrha Drniš, kao na dlanu
U jednom trenu, sjećanja planu,
Život ko rijeka kanjonom teče,
Gdje čovjek neće, rijeka uspjet će.

Volio bih da te ne volim više,
Da se i ne sjećam što smo prošli.
Nesta sunce pa okrenu hladne kiše,
Svakoj sreći uzdasi su dobro došli,
A dišem sam
S njenog lica izbrisan!

Ja nemam više s kim,
I to me progoni,
To me pretvara u zvjer,
Koja gubi smjer.

Zatvori me i veži,
I od mene bježi,
Razum mi je nizak,
Jer ti nisam blizk.

Vučja krv u meni,
Otima i pljeni,
Prekasno za bajku,
Podigla si hajku.

Ne možeš me shvatiti,
Nit me možeš vratit,
Prekasno je sve,
Prekasno za hlađenje...

Cilu je noć sa neba lilo
Ovako nikad nije bilo
Jutros sa ulice,
Mulci i mulice
Do kuće pješice.

Dočekah zoru, siva lica,
Buđenje grada, cvrkut tica,
Taxi pred kućom je
Stvari se spremljene
Ona me ne čuje.

Sve dok sam čeka, jutro da svane
Broja san kapi s unutarnje strane
Svaka je ostavila trag
Odlazi neko meni drag.

Idi sad, šta tražiš nađi
Idi sad, iz duše izađi,
Sve šta zacrtaš nek ti bude,
Jer i nesrića je za jude,
Ostat će priko duše riga
Al tebe više nije briga.

Još smo do jučer igrali kolo,
A danas eto, igramo polo.
Samo se čini, ipak smo donji,
Nismo igrači, nego smo konji.

Još smo do jučer hodali bosi,
Ja sa šeširom, ti s cvjetom u kosi,
Ko da smo namjerno sišli sa uma,
Sve je to farsa, sve je to gluma.

Psujemo češće no prije,
A manje nam se smije,
Mi smo građani prvog reda,
I kosa nam je sijeda!

Ja sa sela, ona s Brača,
Tamo i ne reste drača,
Punac pravi dobro vino,
Pa san doša na ženino.

Radija san četri posla
Onda nam je beba došla,
Četri firme, nigdi plaće
Aj ti Zlaja u pivače.

Pivan danju, pivan noću,
Pivat volin, pivat oću,
Dok je ovog moga glasa,
I ljudova dok je masa,
Nek se kvasa, dodaj gasa...

Krenija san jedno pričat,
Učija san i kukičat,
Bolje radit nego pljačka,
Govori mi moja Bračka.

Kad san s mojom malom kleka,
Motike san se odreka,
To šta radim, volim, guštam,
Ni jedan "bis" ne propuštam.

Brački kanal ka La Manche
Toneš ako ne plivaš,
Moraš plivat ka torpedo,
Goni naprid - moj je credo.

Budi čovik, a ne retaj,
Kad se radi ti ne smetaj,
Mala šala - ja ću platit
Zna san da ćete me shvatit..

Previše tražiš
Samo me dražiš,
Samo me pilaš,
Mislima dilaš.

Previše svega
Nisi kolega,
Od mene svaka
Pravi luđaka.

Valjda sam premenak,
Ja đak, a ti dekan,
Ti filozofiraš,
Mene da nerviraš.

Od 0 do 24, ti si mi 23,
Onaj jedan sam na rezervi,
Tek da duša mira se natanka,
Tebi smeta, ti bi bez prestanka!

Opet plaća za me' kasni,
Da se barem šef izjasni,
Da mi reče, dobro, bit će,
Da i meni zasvitlit će.

Pa san štufan, pa san idan,
Oću da ga vragu pridan,
Pravin se, sve je u redu,
Ma neman ni za marendu.

Sve kolege sad su pretci,
Otišli prid šest miseci,
Kako im je život tužan,
Jer svima je osta dužan.

Glumim meštra i čuvara,
A gazda me uvjerava,
Voliš radit, zato radi,
Šefe umrit ću od gladi.

Jesan radija pošteno?
Jel' ti sve je namišteno?
Sad me više nemoj motat
Jerbo ću ti firmu prodat!

Sve je moje stivano po miri,
Di su judi, di su bisne zviri,
Ka i sjena kraj dvanestog sata
Ja san čovik ća se za sve vata.

Privarin se pa ispaštan grije,
Zeru dobra u svakom se krije,
Kad mi srića okrene na provu,
Sija sunce, zapinje po krovu.

Život je pisma koju svi znaju,
Samo je ritki zapivaju,
Onako kako se piva.
Ne triba puno birat strane,
Jer lako pukne i lako stane
Život je desna i liva.

Trebam nekog tko je vičan,
Heroj bit il' njemu sličan,
Neću nekog kom' kad ljubi
Ispadaju mlječni zubi.

Slušaj seke šta ti kažem,
Ja ne varam, ja ne lažem,
Ja sam - sad se toga sjetih,
Najbolje od šezdesetih.

Meni treba da je dika,
Neću puding od čovika,
Oću ljudinu šta znade,
Žensko srce da ukrade.

Nemam I phone, nemam PC
Kaži šta ćeš, kaži di si,
Eto mene, da si sritna,
Minutaža neupitna.

Ako na me' baciš oko,
Bit će pravo i žestoko,
Bit će vatreno, fatalno,
Voljet ću te neprestalno,

Ako ćemo gene križat,
Sve ostalo ćemo srizat,
Ako ćeš mi srce frižat,
Oči će ti u križ bižat.

Priča mi stari hrast
Da žir je mora past,
Prvo je iznika list,
Da mogu pod njim sist.

Bilo je mira i rata
Turaka i Hrvata,
Prošli su osvajači,
Zavlada koji je jači.

Šume je bilo ka stina
Ostala je čistina
Za čudo - stoljeća krenu,
Čovik to uzme u trenu!

Kada se vrata otvore,
Ti imaš napad panike,
Takvi što slabe nagaze
Sve su to ljutske nakaze.

Pod okom ti je masnica,
Ponosna ti si vlasnica,
Svih onih grubih uvreda,
To te izjeda, izjeda...

Ne brini, imam dojavu,
Za takve zlotvore,
Da ih zatvore...

Bacio sam "patku" starom grešniku,
Nema što izgubiti,
Naviknut je ubiti!
Čekat će ga raširenih ruku,
Tamo gdje mu mjesto, da se vrati,
Ni majka ga neće prepoznati!

Pala rosa na jabuke žute
Dal' na ljubav uvijek sjećat ću te,
Oko srca tuga tinja
Sve je kao milostinja
Gospodari golotinja.

Sjeća li te šta na ljubav staru,
Stari datum u tvom kalendaru,
Jedna jesen devespete
To je bilo na Svisvete
Kako godine prolete...

Jabuke će žute cvasti
Da se drugi njima časti
Nama sjećanja u slici
Nismo niti poznanici.

Kad jabuke zamirišu,
Predosjećam, zovu kišu,
Sve okuse zlatnog roda
Isprati će hladna voda.

Čitav sam od tmine
I prehlada mi gine,
Sljeduje me gripa
Zato san se pripa.

Čitav sam od inja,
Grlobolja tinja,
Muti se u teći
Morat ću zaleći.

Da me zaobiđe,
Da me mimoiđe
Vapi ovo tkivo,
Dajte mi cjepivo!

Izgorit ću ka lumin
Izgorit ću ka svića
Tebe ne razumin,
A druge su sića.

Karamo se samo
Sve pribotunaješ
Ako odem tamo
Di me ne poznaješ

Oćeš li moć
Za menom poć.

Tamo di nevera reste
Tamo di ne vode ceste
Tamo di me vitar zva
I tebe bi sobom poveja.

Vije se bandira
Od škurih lancuna
Ove duše vira
Na tebe računa.

Oćeš li moć
Za menom poć...

Evo kiše, niz oblake pjeva,
Sve miriše, a meni se zijeva.
Tramontana s južinom se spaja,
Pun mi kufer splićana i vlaja.

Evo kiše, puca mi u glavi,
Od ida san deboto poplavi.
Zapela je bura priko Klisa,
Daj mi vina i sinoć san sisa.

Kolina mi klecaju,
I mišići jecaju,
Sve dok juga ima,
Protivnik san svima,
Aj ća da puno ne balim,
Aj ća da se unormalim....

Sklanjaš s moga stola čašu,
Puštaš svjetlo u moj stan,
Al' okrećeš aliku našu,
Ti otvaraš padobran.

Ja se penjem putem strmim,
Nema utjehe u tom,
Pa se trudim da pregrmim,
To što nećeš u moj dom.

Samo sam looser i kad se snažim,
Ne želim suze niti ih tražim,
Odlazi, idi, ja ću se snaći,
Tebe će sa njim slično dotaći!

Čitav život križa nose,
Često se sa srcem kose,
Ko se strpi, taj i traje
Inače na misec laje.

Privari me ka naivca
Striša il' se takne živca,
Da ti sriće, da ti smija
I onda kad nebi tija.

Na skali od jedan do sto
Ocjena bi bila visoko,
Jer život je jedan i vridi
I onda kad se ne svidi!

Ja sam krotitelj bez biča
Uvijek tako počne priča
Ja produhovljen bez mana
Mogu čitat sa usana.

Ja sam spreman da obećam,
Ponekad se i ne sjećam
Al sam gazda svojih riječi
I ležeći i stojeći.

Ja baraba od rođenja
Navik'o na privođenja
Najžešći sam kad je hajka
Kad privodi policajka.

Ja sam ponosan gnjavator
Imam loš katalizator
Pa u atmosferu bacam
Provokacije kad štancam

Ako gori, neka gori
Ako plavi, nek poplavi,
Ja ne mjenjam taj resurs
Novo lice, stari kurs!

Preko polja vjetar šiba
Mlade konje, vile s njima,
Da sam prije za to znao
S njima bi se zaigrao

Ostarilo se u trenu
Onu mladost zanesenu
Odnijelo je vrijeme preko,
Predaleko, predaleko...

A ja, sad sam tu
Gdje me moji preci čekaju!

Evo mene među mojim svijetom,
S pričom davno, davno započetom,
Čovjek često pisan zakon krši,
Gdje počelo, neka se završi.

Preko polja duša leti
Ne mogu mi to oteti
Da sam prije za to znao
Nikad ne bi otišao.