Sewen

Visoko gore, gdje se zvijezde sastaju,
Polja su duga, gdje nam sni odrastaju.
Pod takvim nebom tebe sam sreo,
Znam da sam sve to dobro izveo.
Nikad se nisam prevarit dao,
Sa tobom pao, da nisam znao.

Postoje neki dani kad me zabole,
Drugi se sastaju kod stare Gradine
Sa vrha Drniš, kao na dlanu
U jednom trenu, sjećanja planu,
Život ko rijeka kanjonom teče,
Gdje čovjek neće, rijeka uspjet će.

Volio bih da te ne volim više,
Da se i ne sjećam što smo prošli.
Nesta sunce pa okrenu hladne kiše,
Svakoj sreći uzdasi su dobro došli,
A dišem sam
S njenog lica izbrisan!