Sewen

Tisuću želja u jednom licu,
Ja danas ištem samo sitnicu,
Za jedan osmjeh koji sve prašta
Kako je divna ta ljutska mašta.

Tisuću ruku kad lanac stvore,
Brda se miču, smiri se more.
Čovjek u sebi tu snagu skriva
I kameno srce, pokretno biva.

Kome svjetlo, ako nije nas,
Kome život, ako ljubav ne trebaš,
Tko će naše pjesme pjevati,
Samo sretni ljudi su i bogati!

Tisuću ljudi, tisuću nada,
I svaka strepnja u vodu pada,
Čovjek u sebi tu snagu skriva
I kameno srce, pokretno biva!

Ja sam plaćen tvojim srcem, dok te volim,
Dok te gledam okom svojim, okom golim,
Ne treba mi ništa više osim toga,
Pa se kunem od svog srca jedinoga.

Ja sam plaćen tvojim srcem sve dok kuca,
Tisi zvijezda što u tami zasvjetluca,
Ne treba mi ništa više u toj noći,
Čuvam ovaj tren jer znam da će mi proći.

Na nama je red, sačuvati to,
Jer sve što vrijedi, krhko je, lomljivo,
Što poželiš ja ću biti,
Ti dozvoli, da te štitim.

Kad se duge noći slegnu
Zime hladne kada stegnu
Svatko zna, kome pripada
Samo ja sam u jednini
Snaći ću se ti ne brini
Ja ko ja - ista navika.

Prestao sam biti sretan
Da ti u tome ne smetam
Nek si ti, da ti zavidim
Ja sa sjećanjima bdijem
Pa se sam sa sobom smijem
Ja ko ja - ista navika

Da život stane istog ovog trena
Žalio ne bih dok si zaljubljena
Il' da produži baš me briga za to
Ne nosi ništa što mi nepoznato.

Kao neželjeni sin,
Neće voda na moj mlin,
Pa sam proklet što sve loše upamtim,
A dobru se ne nadam,
Dobru se jadam,
Pa mi nije jasno što te ne volim.

Kao neželjeni sin
Vješam kopačke o klin,
Sve što radim, radim protiv volje,
I čemu se nadam,
Bez tebe padam,
I znam da samnom bilo bi ti bolje.

Al' nemam snage da se održim
I čudim se, kako se držim,
Tko podijeti može ovu dušu bez ljuske?!
Ja valjda imam moći nadljutske.

Nemam što izgubiti,
Al' misli će me ubiti,
Sve mi liči k'o na izvanredno stanje,
U meni želje ima sve manje...

Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.

Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.

Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.

Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.

Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.

More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura

Nudiš cigare, falše kubanske,
Obuvaš moje, nove japanke.
Tražiš po torbi, svota na dlanu,
Ipak u tvom smo apartmanu.

Donosiš kavu, šećer i mlijeko,
Odjednom žuriš, voziš daleko,
Umjeren osmjeh, odjava nana
S unutarnje strane apartmana.

I više mi ne godi, na slobodi,
Taj jeftin osjećaj i plaća,
Iznova film mi se vraća.
Otkad su whisky i cola bliski,
Moje si društvo odabrano
Još kad bi bilo, obostrano.

Poklon, još jedna nova kravata,
I hladne ruke, oko mog vrata,
Gledam te onim pogledom svojim,
Za tebe ,samo danas postojim.

Šta kad se čovik cili
Na dva dila podili...
Jedan otrovne strile pušta
I ne da drugome da gušta.

Šta kada ljudi dvoje
Ni tuđe, a ni svoje.
Ko more izmirit te zloće,
Pa lažu sve na svoje doć će.

Biće smo prokleti od više sile,
Dobro na grame, a loše na kile...

Aj svitu na balun stani,
Sidiš ka na suvoj grani.
Još držiš u ruci pilu,
A nevoja ti je u krilu.
Aj svitu odmori, sidi,
Jer iz daleka se vidi,
To ća si u njidra skrija,
Samo ti malo fali do smija.

Na svakoj stanici, peronu
Dok gradovi u snove tonu
Ja ličim kao stroj na paru
Ko luda što se smije caru.

I tako godine se nižu
Tuneli novi samo stižu,
Premalo svjetla kad izađem,
Ko na rubu da te pronađem.

Dosta mi ovog života iz sjene
Dosta mi druge i treće smjene
Da te dočekam iz noći
Kada ćeš jutrom opet proći...

Dosta mi umora u prazno
Jer čekanje je neprolazno,
Ja ko lažna utopija
Ni original ni kopija...

Srce me ludo tebi šalje
Reci nešto da mogu dalje...

Bila je neka rijeka, možda i potok,
I bujica riječi, nerazumljivi protok,
Samo sam klimao zaljubljenom glavom,
Na deki smo spavali zagrljeni travom.

I onda k'o slučajno dotaknuh joj brežuljak,
Bila je kremasta ližući moj tuljak,
Samo je klimala zaljubljenom glavom,
Kihotala, vrišzala, al' stigoše u plavom...

Tko nam to remeti mir,
Tko vrišti, jemem mu žir.
Ajmo razlaz,
Obrišite namaz!

Dali smo petama vjetra,
Zbog jednog centimetra.
Jer ja sam digao glavicu
Ti digla svoju spravicu,
Nismo se stidjeli,
Al' su nas vidjeli!

Tvoje su riječi, k'o vosak vruć,
Eh da je sreće, da vatru pali.
U srce ne dam, bacit ću ključ,
Samo smo patnju jedno drugom dali.

Pokreti tvoji k'o pucanj biča,
Eh da je sreće pa da ugriju,
Srcu je jasno, gotova priča,
Takve se priče pričati ne smiju.

Bili smo gladni, žedni i bosi,
Sve dok je svijetom šetala sreća,
Ja ne prepoznam i ne znam tko si,
A čežnja mi je veća i veća.

Pa mješam vrijeme, toplo i hladno
I ovu krizu proći ću radno,
Samo na tebe da ne mislim ja,
A ipak si u mislima.

Pa trošim ponos i dostojanstvo
Predamnom još je jedno pijanstvo,
Samo na tebe da ne mislim ja
A ipak si u mislima.

Vraćaš mi se k'o sa puta
Ne izgledaš zabrinuta,
Provest ćemo tih par dana,
U toplini moga stana.

Kada prođu, ti ćeš kući,
Mene kao kaput svući,
Njemu glumiš vjernu ženu,
Mene imaš ko zamjenu.

Dođeš, odeš, bez da išta kažeš,
Znam da mene kao njega lažeš.

Meni je dosta život cijeli,
Par sekundi da me dijeli,
Da budem dio igre te,
Dio priče ljubavne.
Vječna zamjena sam ja,
Uvijek klupa rezervna,
Dosta sam bio polovni,
Idi i ne vraćaj se ti.

Možda nismo bili spremni
Mada si mi ono vrijeme značila,
Moju sreću, moju tugu
Ti si na brzinu izjednačila.

Ja naivac, kao klinac,
Pao sam na čari, a i opet bi.
K'o u filmu negativac
Jer se uvijek s razlogom sve dogodi.

I učiš ti i učim ja,
Al' se uvijek isti razred ponavlja.

Sve se teže danas snalazim,
Uvijek loše biram, nalazim,
Tražim mjesta, tražim gradove,
Mjesto uspona znam padove.

Sve je teže, idu godine,
Svatko ima svoje prohtjeve,
Ja tek jedan, ti to dobro znaš,
Al' još uvijek ne odgovaraš.

Možda nismo bili spremni
To je neiskustvo, mladenački žar,
Poznate mi stare greške,
Nesigurnost njušim na kilometar...

Tvoje je mjesto uz njega,
Ja to znam,a ne moram znati.
Pamtim taj dodir od snijega
Što sa usana uzdahe krati
Ja to znam, neću otimati.

Tvoje je mjesto uz njega,
Meni nije pošlo za rukom,
Ostat ćeš malena pjega
Koje sjećam se rado sa mukom,
Mučim se sa svojom odlukom.

Viša me kaznila sila,
Pa se rado sjećam tvog lika,
Za malo samnom bi bila,
Za malo ja tvoja navika.

Al' život nije po planu,
Naša je priča za sretnije,
Dođe i ode u danu
Idi to ti je pametnije.

Ovim tempom, teško ću te stići,
Ni ti meni više nećeš prići,
Ja ko skitnica s gitarom,
Noći provodim za barom,
Naštimavam tvrde žice,
Da ti sviram, izdajice.

Moj su život izbrisane šanse,
Samo s tobom opet prepoznam se,
Gore, dolje, lijevo, desno
Sud, fijasko, urnebesno,
Sve se zbilo ispod čela,
Završni si čin izvela.

Da sam banka osjećaja, propao bih ja,
Na dugove tvoje već bi stigla zastara,
Ma ne plačem to je samo u očima dim,
Meni na um nebi palo, da te ostavim.

Kad zagrebeš srebrninu
Oku suze mi ne ginu
Ispod patine do sjaja
Srce mi je od očaja.

Zašto čuvaš srebrninu
Jer kad navike se skinu
Bacaju se davni snovi
Da nam dođu neki novi.

Al' vidim ja
Opet si me sanjala...

A ja, ja ti zavidim,
I poslije tebe nikog ne vidim,
Tebi je lakše, u ladici na dnu
Sjećanja stara žive, čekaju...

Odlomio mi vjetar grane
Neće više da prestane
Šiba kao da je počeo, tek
Ubit će me zauvijek.

Odvojio sam san od noći
Mislio sam da će proći
Budan sanjam da će bolje bit
Na drugo ne smijem pomislit.

A gdje si ti
Znaš li,
Razvodnjen, nepitak
Ko izgubljen užitak,
To sam bez tebe ja
Ko voda ledena...

Da je tuga voda mlaka
Isprala bi kaplja svaka
Dušu što se vjetru neda
Jer sa vjetrom nema reda.

Da je tuga voda čista
Pa se skrije podno lista
Da je jutrom popijem
I tvoj osmjeh dobijem.

Ko po platnu kist, precrtavam obrise tuša,
Al' pokidat ću list na kojemu je ocrtana duša.
Bez razmišljanja, odmahnuti ćeš rukom,
Ti ne žališ za ni jednom odlukom.

Gledaš u mene, k'o da vidiš razočaranje,
Nepravda, poštenje, prožima to opsadno stanje
Bar da zgriješiš i da mogu nestati,
Jer ova borba, nikad neće prestati.

Kao da smo neshvaćene poete,
Što će biti kad ponestane nam sjete,
I doći će dan, na ovaj tren si vrebala,
Kako ću shvatiti, nisi me ni trebala...

Prevari me san pa ti na vrijeme ne dođem,
Mrtav ozbiljan kao da kraj tebe samo prođem,
Samo glumim da mi je svejedno,
Dok se smijem, plačem usporedno.

Prevari me sat, a kazaljka se vratit neda,
Vrijeme neće stat, što je to straga i što je to sprijeda,
Opet glumim da sam sretno sjetan
I tu sam kraj tebe, a zapravo neprimjetan.

Sve greške ostavljam u spisu,
Sve korekture, uspjele mi nisu.

A slab sam priznajem, oprostit ćeš mi to,
Bio sam sam u redu kada se oprost dijelio,
I prihvatit ću svaku odluku bez spora,
To tako ide, tako valjda biti mora...

Misto mekog kušina o perja,
S tebon sve pari teška mižerja.
Namisto čistih i bilih lancuna,
Ostala fleka od cikla golduna,
Dalmacijo!

Umisto da se u srići valjan,
Naživot plombu ka na zub stavljan,
Ne valjaš ništa ni ti ni judi,
Gorko je mliko iz tvojih grudi,
Dalmacijo.

A pivaju ti pisme bisne,
Spominju ti gradove i škoje,
Drže ti obrede misne,
Mrtvacu sve najboje...

Ubila bi kurvu i sveticu,
Dalmacijo, vadi maternicu!

Moja bivša, moja lipa,
A sad ima novog tipa.
Neki mrga traži sudar,
Oće da mi bude zubar.

Meni je još do nje stalo,
Ona neće niti malo,
Oće tipa zbog mišića,
Ja sam za nju samo sića.

Ispravit ću sitnu manu
Otić ću u teretanu,
On je neće znat zadržat,
Da na mene počne trzat.

Ma reć ću joj moja lipa,
Sad kad imaš novog tipa,
Moja zadnja je curica,
Doktorica, zubarica.

Mišić gori, mišić doli,
Moja cura puno voli,
Sad sam i ja zgodan, velik,
Jači nego Petar Čelik!

Život se moj, kroz prste osipa
Mi igrasmo se Marije i Josipa,
Al' svetost nikad dotaknuli nismo,
I trag o nama neće otkriti ni pismo.

Život je moj, vulkan koji gasne,
Tek smo putnici koji negdje kasne,
Bez kofera i svih intimnih stvari,
Kad čovjek zavoli, te sitnice zanemari.

Dok ti odlaziš, nikad mi nije bilo teže,
Bol me razdire i još uvijek sve je svježe...

Kako promjeniti sa lica fasadu,
Kako pretvoriti poraz u nadu,
Da me nije strah, sve ureknuti,
Da me nije strah, pokleknuti....

Tvoji su koraci od šapata tiši
Od perja mekši, suhi na kiši,
Tvoji su poljupci od svega slađi,
Na usnama mojim spokoj pronađi.

Jedinstvena
Nikad mi dan bez tebe proći,
Nikad mi dan pobjeć od noći.
Jedinstvena
Malo mi je dno dubina
Hladnih visina, vatre s kamina,
Sve sitnica je
Da mi nije te...

Nije me život mazio,
Možeš se kladiti u to,
A onda došla si
I sve se promjeni.

Ti si me na sve navikla,
Bez tebe mi je panika,
Ti si se javila
I sve zapalila.

Sad si mi potrebna noću i danju,
Bez tebe ništa nisam u stanju,
Stavi na mene te ruke ko smrvljeni led,
Tako u nedogled.

Da sputaš dušu kad bez cilja luta,
Ti sve ponovi još milion puta,
Pa me ohladi, zaledi, pokaži mi smjer,
Smiri u meni zvijer.

Otkad sam stao joj na put,
Sve mi je krenulo po zlu.
Ne moraš biti zabrinut,
Prijatelji uvijek ostaju.

Otkad mi srce otela,
Ponos mi pogažen do dna,
Nikad me nije voljela,
Sad me ko lutku ostavlja.

Napit ću se noćas jako,
Nikad nije bilo tako,
Ti me slušaj stari moj,
Noćas mi minute broj.

Napit ću se ko baraba,
Pijte svi jer sve je džaba,
Neće srce za nju ni da čuje,
Nek me vino mlado omamljuje.

Svi smo navikli na fraze
Tužne izgovore koje pamtimo od drugih.
Ljudi duge slamke traže
Baš zbog tebe sve te magle zanemarih.

Pomela si kao vjetar
Neke tragove iz života što me prate.
Kad sam s tobom jesam sretan
Otimam se, sile zovu da me vrate.

Al' ne daš ti na mene,
Mi stvaramo uspomene.

Za tobom sam lud svim svojim bićem,
Suha sam biljka sad iznova ničem,
Na raspolaganju život ti nudim
Meni je dovoljno da se kraj tebe budim.

Voli me, ne voli me. isto je to,
Sa njom sam uvijek ja ratovao.
Toliko puta sam stigao na rub,
Da budem nagao, da budem grub.

Ona se samo nasmješila tad,
Ljutnja bi otišla u nepovrat.
Zato sam sa njom navik'o sve,
Ne mogu živjeti život bez nje.

Voli me, ne voli, pitam se ja,
Za mene ima dva odgovora,
Dani se svode na minus i plus,
Gore i dolje, početak i šlus.

Ona se najlipše smijati zna
I kad je ljuta ne razgovara,
Ipak sam sa njom zavolio sve,
Ne mogu živjeti život bez nje.

Zato u pjesmi ja podižem glas,
Pjevam i zborim sve poradi nas.
Dok nam je život k'o tobogan lud,
Baš se isplatio sav ovaj trud.

Obično ruka ruku mije
Njena me grata
Ma bit će rata.
Ja kad zaplačem, ona se smije
Udicom trza
Već sam se smrza.

Strogo me gleda i ljuto
Uteć bi moga
Draga mi Boga.
Na stolu večera, sve netaknuto
Spiza se ladi
Umrit ću o gladi.

Aj reci, aj udri, istresi se ženo
Neću reć rič jer rič ka vreteno
Opet će se meni obit o glavu
Ona će uvik biti u pravu!

U lokalu svitla, crvena i plava,
A meni se s wodkom sastavila glava
Udrila me stručno pa mi se ne diže,
Sidin tu di jesam da sam čaši bliže.

U lokalu svitla, titraju i blješte
Oko mene plešu i dižu se vešte.
Možda bi i moga, nije da se falin,
Jer kad vidin veštu, neprestalno balin.

Svi su muški ka i dica,
Uvati nas klecavica,
Okrene se cili pod,
Kad sinjamo ženski rod.
Svi smo muški ka i dica,
Zanima nas "varalica".
Dica ne bale za ludu,
Muško dite oće dudu.

U lokalu svitla, crvena i plava,
A meni se s wodkom sastavila glava
Udrila me stručno, sa sve četri strane,
Ni virova nisan, kol'ko u me' stane.

U lokalu svitla, titraju i blješte
Oko mene plešu i dižu se vešte.
Veštice su kratke, majice još kraće,
Moga bi zabalat. Koja zaigrat će?

Da sam čuvao, nekad ko sad,
Uspomene, pod svaku cijenu,
Ali neka, bio sam mlad,
Ipak mjenjali smo, sjenu za sjenu.

Pa sad, kud idem ja u stopu me pratiš,
Jasnije sunce tražim, da te istaknem,
Možda te nađem, možda mi se vratiš,
Možda se sredim prije nego izdahnem.

I sve je možda i sve je ako,
Nešto u meni titra, tijelo se pravda.
Kad bi nevoljeti bilo lako,
Ne bih se pitao, gdje li si sada,
Al' se pitam sve dok postoji nada...

Svega imam u životu, al' me jedno neće,
U ljubavi, u ljubavi, nikad nemam sreće.
Svega imam preko mjere, al' mi ovo fali,
Da u tvome srcu imam jedan kutak mali.

Vidio sam svijeta, k'o ptica se selim,
Ali nemam s kime, ništa da podijelim.
Samo tražim neke, zalaske u dvoje,
I da kažem svijetu, eto život to je.

U mirnome kvartu, kupio sam stan,
Sunca na balkonu imam svaki dan.
Dosta mi samoće, obećanja, laži,
Srce dajem onoj koja isto traži.

Svega imam u životu, al' me jedno neće,
U ljubavi, u ljubavi, nikad nemam sreće.
Svega imam preko mjere, al' mi ovo fali,
Da u tvome srcu imam jedan kutak mali.

Poradit ću na sebi
Da ti se svidim trajno.
Na te' mislim jučer,
Danas i neprestalno.

Prekinut ću niti
Sa bivšim životom
Ako slažem
Okuj me sramotom.

Poradit ću na sebi
Sitne greške zanemari,
Zbog tebe se mjenjam
Nikad više onaj stari.

U kutije srce
Stare slike sprema
Ako slažem
Nek' me više nema.

Sve i da hoću, ne želim kriti,
Da samo s tobom mogu sretan biti,
Evo ti i krvi iz mojih vena
Uzmi sve za sva vremena!

Ukrao sam pjesnikovu muzu
I sad živim s njom,
Stvorili smo dom.
Pjesnik zbog nje pustio je suzu,
Njima verse kiti
Njima tugu štiti.

Kad je sretan pjesnik slabo piše
Tužan, pjesme stvara
Za to ima dara.
Meni sunce, a pjesniku kiše
Samnom ima sreće
Sa njim više neće.

Možda sam poda
Al' nešto bih dodao
Jer život bajka nije
Tko brži - taj uspije.

U svemu ima smisla
Sad kad ga tuga stisla
U svijetu bit će znan
Do kraja pročitan...

Jesen je mrtva, jesen se hladi,
Divlje životinje umiru od gladi.
Divlje životinje u krpicama starim,
I ja sa njima uzalud starim.

Moje se usluge odavno ne traže,
Čini se oduvijek bijah omražen.
Lakše je vuku promjeniti dlaku,
Nego sa čovjekom biti u paklu.

Neka nas smrzne predstojeći dan,
Jer nema ničeg i kad pružiš dlan,
Kad nema borbe, ni predaje nema
Praksa je prazna teorija teorema...

Ćaća me je uvik tuka
Dobro nisan davno puka
Mater bi me išibala
Igrat mi se nije dala.
Dida me je uvik vika
Kad bi doma doša prika
Baba bi nas istirala
Lupežom ga uvik zvala.

Stric je pija ka i strina
Smrdila nam je kužina,
Rođaci, tetke i tetci
Nisu bili izuzetci.
Susidi su bili gadni
Na mene žedni i gladni
Mrzija san cili svit,
Nemoš to ni zamislit.

Vrimenom su resla krila
A teška su meni bila,
Uteka san još za mraka,
Poslin svega i zaplaka.
To su bile zadnje kapi
Duše koja srići vapi,
Izaša san iz tunela,
Tad je priča započela.

Iman sve šta imat mogu,
Sad san sritan fala Bogu,
Ne sićan se familije,
Ka da nikad bila nije.
Ne sićan se udaraca,
Od dičijih poljubaca
Restu nove uspomene
Od najlipše, dobre žene.

Za dušu okrepa bi bila
Al' krivi korak učinila - si
Pa te više ne volim.

Kad srce kaže jednom da
Nema mu više povratka - ne
Ljudi se lako odljube.

Priznat ću ti to što znaš,
Dođeš, uzmeš, ostavljaš,
Kao da si vlasnik sreće
Al' i sreća se okreće.

Sve što uradila si meni
Sve zbog čega smo rastavljeni,
Sve će se vratiti još jučer,
Kod tebe će tuga bit kod kuće...

Rano jutro, oko četri sata,
Mrak se rezao.
Stigao mi lopov je na vrata
Ruke svezao.

Nisam duh, prosulo se brašno,
Stislo mi se doli.
Trajalo je predugo, prestrašno,
I sve boli.

Misli mi se sudaraju,
U pekari kasa sitna,
Zubi mi zaudaraju,
A meni je hića hitna.

Puka san ga sa škravadom
Pa je ka i muva,
Sviće, a ja kasnim s radom,
Sutra nema kruva!

Baš san tija zabeštimat,
Pridiga se, biža,
Neš od mene ti uzimat,
Slomit ću ti križa.

Napravit ću trapulu,
Na običnu kapulu,
Pa ako se lupež vrati
More odma zaplakati.

Ja sam pekar, branim svoje,
A lopovi nek se boje,
Oj fantomi spliski
Ja sam Grgur ninski...

Kad uhvatiš moj pogled,
Proći ćeš obilaznim trakom,
Al' ti to tako radiš svakom.

Izbjegavaš naš ogled,
Da nebi morala se javit,
I tako točku na sve stavit.

A meni treba odgovor tek jedan
Da nisam i bez rata predan.

I nije bitno da li ću se snaći,
I nije bitno kako ću se snaći,
Ja kraj sam izvukao kraći.
Neka su tebi ruke pune,
Ja praštam, drugi nek te kune.

Kad uhvatiš moj pogled,
Proći ćeš obilaznim trakom
Ti mene nećeš zvat junakom...

Ja sam umro s 23,
Da bar nešto upamtim,
Ti na prvom mjestu si.

Kratko smo se voljeli,
Tad mi duša odleti,
S neba ću te gledati.

Tražio sam nebom ja,
Gdje li si se sakrila,
Suza mi je potekla.

Tad sam čuo jecaje,
Ja sa neba zovem te
Al' me nitko ne čuje.

Oprosti mi što sam te sreo,
Na ljubav vječnu se kleo,
Ja neću izvršiti obećanje,
Ne znači da te volim manje.
Samo sam predaleko,
Na tebe čekat će drugi netko...

Sakrij se iza imena moga
Tu te nitko neće pronaći
Sa ove strane dani su kraći,
Sakrij se.

Sakrij se, ne žali zbog toga,
Da te vodim gdje nisi bila,
Sad kad imaš slomljena krila
Sakrij se.

Onda kada toneš i padaš,
Onda kad se najmanje nadaš,
Uvijek sam tu i ostat ću.
I kada ne znaš, a htjela bi znati
Srce te moje prati i vrati
Ja sam tu i ostat ću.