Sewen

Ko po platnu kist, precrtavam obrise tuša,
Al' pokidat ću list na kojemu je ocrtana duša.
Bez razmišljanja, odmahnuti ćeš rukom,
Ti ne žališ za ni jednom odlukom.

Gledaš u mene, k'o da vidiš razočaranje,
Nepravda, poštenje, prožima to opsadno stanje
Bar da zgriješiš i da mogu nestati,
Jer ova borba, nikad neće prestati.

Kao da smo neshvaćene poete,
Što će biti kad ponestane nam sjete,
I doći će dan, na ovaj tren si vrebala,
Kako ću shvatiti, nisi me ni trebala...