Život se moj, kroz prste osipa
Mi igrasmo se Marije i Josipa,
Al' svetost nikad dotaknuli nismo,
I trag o nama neće otkriti ni pismo.
Život je moj, vulkan koji gasne,
Tek smo putnici koji negdje kasne,
Bez kofera i svih intimnih stvari,
Kad čovjek zavoli, te sitnice zanemari.
Dok ti odlaziš, nikad mi nije bilo teže,
Bol me razdire i još uvijek sve je svježe...
Kako promjeniti sa lica fasadu,
Kako pretvoriti poraz u nadu,
Da me nije strah, sve ureknuti,
Da me nije strah, pokleknuti....
Post je objavljen 16.10.2012. u 07:44 sati.