Sewen

Prevari me san pa ti na vrijeme ne dođem,
Mrtav ozbiljan kao da kraj tebe samo prođem,
Samo glumim da mi je svejedno,
Dok se smijem, plačem usporedno.

Prevari me sat, a kazaljka se vratit neda,
Vrijeme neće stat, što je to straga i što je to sprijeda,
Opet glumim da sam sretno sjetan
I tu sam kraj tebe, a zapravo neprimjetan.

Sve greške ostavljam u spisu,
Sve korekture, uspjele mi nisu.

A slab sam priznajem, oprostit ćeš mi to,
Bio sam sam u redu kada se oprost dijelio,
I prihvatit ću svaku odluku bez spora,
To tako ide, tako valjda biti mora...