Sewen

Na svakoj stanici, peronu
Dok gradovi u snove tonu
Ja ličim kao stroj na paru
Ko luda što se smije caru.

I tako godine se nižu
Tuneli novi samo stižu,
Premalo svjetla kad izađem,
Ko na rubu da te pronađem.

Dosta mi ovog života iz sjene
Dosta mi druge i treće smjene
Da te dočekam iz noći
Kada ćeš jutrom opet proći...

Dosta mi umora u prazno
Jer čekanje je neprolazno,
Ja ko lažna utopija
Ni original ni kopija...

Srce me ludo tebi šalje
Reci nešto da mogu dalje...