Sewen

Poglavar vremena je promjenio stav,
Zato sam prepotentno nikakav.
Odluke su teške,
Zato idem pješke.

Slaba je utjeha, a molbe ne pišem,
Ja ko džeparoš u gužvi, dišem,
Ukrao sam tren
Al' sam pobijeđen.

Gromove na ljude baca,
Jer zna da je Faca.
Lakovjernici znaju
Strahovi im pripadaju!

A gdje je ljubav u svemu tom,
Kad pukne grom?!

Dvanesti misec, vani osamnest plus,
Na Rivi bez jakete sidin i čekan bus.
Ma koji bus, pijuckam kavu u mliku,
I šaljem u svit ovu božanstvenu sliku.

Božići bili nisu za nas dalmatince,
Lagani brujet, neću purice, mlince.
Ma koji skafander, majica, banuše cvike,
Opali par slija da svit sinja sve slike.

Ovo su gušti koje malo ko more platit,
Ovo je zlato, a zlato ne triba pozlatit.
Ono sja i kad je u sjeni,
Dalmacijo, tvoj sam blago meni.

Mjesec se provlači kroz poluoblake,
Zadnji je dan i jesen tiho umire.
Vjetar je jagodicom zrak promješao.
Nikad se ne bih i nisam mješao.

Negdje sa mora nove kiše mirišu,
Slomljene misli glačam kao košulju,
Vrijeme otkucava, a sat se ne čuje,
Ostavlja tragove i mokre cipele.

Na sve sam se navikao ja,
Na sve pristajem bez zapreka.
Tek zagonetka ostaje mi bit,
Dal' ću jednom sve zaboravit...

Moja je potraga završila tog Badnjeg dana 2012!
Od mosta desno, preko raskršća i opet desno,
Prežiuvljavajući istinu preteško i nesvjesno,
Dok bijes i tuga vulkanski raste.
Al' svjestan mira - tog povratka kući
Taj susret je bio odlučujući...
Ja reagiram tišinom...

I lijepo ti je u sjeni, tik uz cestu
Dok šetaju fazani
A za vječnost pripremni su dani.
I sve se oplemenjuje, svakog trena
Da ne budeš usamljena,
Antonija...

Tko može reći da je zadovoljena pravda,
I što je to pravda u svjetu licemjerstva
Gdje se još uvijek dešavaju zvjerstva.
Tko može misliti o osvetama
Žedan za potrebama
Sa suznim očima djeteta golih ramena
Od najdražih ostavljena...

Tamo gdje jesi, navodno je sjaj,
Takav je u nas, kršćanski običaj!
Ja - to ti i želim i mislim iz duše,
Bez sumnje da nade ti sruše!
Ti zadrži onaj osmjeh vile
Na maturalnoj, u haljini ruže od svile,
I taj osmjeh neka nas čeka kod ulaznih vrata
Nek' nam bude poput rukohvata,
Kad potonemo preko vidina,
I srce nam pruži nova domovina...

Još nešto da ti šapnem;
Pozdravi sve moje koje znam
Još sam na njih k'o na tebe ponosan...

I mada se znali nismo,
Ti ćeš svejedno dobiti i pročitati ovo pismo,
Pisano neukom rukom jendog južnjaka,
Pod krošnjom hrasta lužnjaka
Bez ijednog lista
Al'srca obična i čista...

Moja je potraga završila ovog utorka
Poslijepodne oko 16 sati
Jer te prije nisam stigao dočekati...

Čuvaj se Antonija, cvijete otrgnut silom,
I snivaj i sanjaj ogrnuta mekim krilom,
U božanstvu svega što nam vjera tka
U vedrini beskonačnog vremena...

Noć je od ludila,
Ona se čudila,
Mogu je držati
I sve izdržati.

Duplo sam stariji
Al' na limariji
Lak je orginalan
Sjajan i finalan.

Bio sam svak i nitko
U tuđem apartmanu,
Sad sam ko vino pitko,
Berba u zoru ranu,
Ne želim stres, nerviranje,
Spreman sam za serviranje.

Al' to nije sve mala,
Al' to nije sve sele,
Lako me je trpit, hvala,
To su ti godine zrele

Badnje je veče
Uz četiri svijeće
Svjetlo nas štiti
I bor se kiti.

Svi smo kod kuće
Kad ponoć tuče,
Oči nam sjaje
Dok se večeraje.

Djeca se smiju i zjevaju
I božićne se pjevaju...

Sretan Božić, Božić bijeli,
Nek se noćas dobro dijeli,
Da se dobra svijetu nude,
I da svakom dobro bude!

Više mi ne ulaziš u riječ,
A živjeli smo strasno,
Relacija Split, Zagreb, Beč,
Sada je prekasno.

K'o da je daljina uradila svoje
Prosula nam vodu...
Izgubismo zlato moje,
Sad imamo - slobodu.

A nije mi do nje
Jer svaki san mi počinje
Uspomenom na te'
Pa se suze vrate.

Odmotajem filmsku rolu,
Hladno k'o na južnom polu,
Gubim se pred životom
Nezasićen ljepotom

Nije mi u riječniku
Da ti kažem ne,
To je zato jer bez tebe
Srce ne može.

Nije mi u riječniku
Što ni u tvom nije,
Ako "ne" mi i izleti
To se i ne zgrije.

I život sam ti da
Život ti poklonija,
Da se samnom viđaš,
Jerbo mise sviđaš.

I sve drugo mi je pet,
Ma i trideset,
Ma sto pedeset dva
Jer te volin ja.

Nije mi u riječniku
Da ti kažem ne,
To je zato jer bez tebe
Srce ne može.

Nije mi u riječniku
Što ni u tvom nije,
Ako "ne" mi i izleti
To se i ne zgrije.

I život sam ti da,
Sve ti pripada,
Jednostavno sve
Ti si za mene!

Buka na ulici, prolaze svatovi,
Na mojim leđima, pustiš i ratovi.
Nekad smo zajedno, vikende imali,
Al' ništa davali, samo uzimali.

Sad mi je teško preko usta,
Čak i tvoje izustiti ime,
Samo želja mi ostala pusta,
I da žalim za svime.

Ako ti sreća otvara vrata,
Tko sam da osmjeh ti skidam.
Moja su trošna, tvoja od zlata
Jer sam od tuge sazidan!

Prevalit preko usta ne znam
Ni izvuć korist iz toga.
Riječ dublja je no svaki bezdan
Još tješim se da ima Boga.

Tko moje misli sada vrti?
Ja ne pitam koji je to dan!
Ja kad dođem nadomak smrti
samo korak mi je potreban...

I učinit ću to,
Tu gdje klečim
Jekom ječim!
Za to sam se izborio!
Iz smrti ničem,
Borim se i vičem!

Nisam rođen da pod oblacima sanjam,
Imam snove koje predugo proganjam.
Živim u iskušenju između dva svijeta
Korak je dovoljan da napravi se šteta,
Neprocjenjiva.
Bez svježine i mirisa,
Bez vidljivih primjesa,
Božanstvena...

Ovo je slika jedne napuštene duše,
Ovo je čitanje, a usne mi se suše
Živim u iskušenju svemu reći - ne
Živim u iskušenju koje tjera me
Beu imalo stila,
A malo trebam pa da krila
Pokrenem uz lupu bila
Od mojih žila...

Čini mi se ne znam kako,
Sve je gorko, a ne slatko,
Sve je kiselo i slano,
Šećerno je odabrano,
Odavno, odavno...

Kad opadne lišće
Dušu mi pritišće,
Isti čemer, isti jad,
Gdje si sad?

Pa se zima spusti,,
Otoci su pusti,
Ti ne vidiš, ti ne znaš
Propuštaš...
Sve
Ne vidiš me...

Dok sjetan ispijam kavu mlaku,
Neko se inje mota po zraku,
Nebo bez ptica, prokleto čisto,
samo kod mene sve je još isto.

Ne vidiš da sam slomio sreću,
A tvoju nikad dirati neću,
Popit ću kavu, prosuti šećer,
Šalicu nitko oprati neće...

Mjenjam tri zime za pola ljeta
Lanjsko proljeće i jesen mi smeta.
Mjenjam sve ono što i ne pamtim,
Da ovo sutra vjerom pozlatim.

Otkad si prošla životom ovim,
Ko poruka neka u boci plovim,
Griju i hlade te morske struje,
Sanjam al' mi se ne snuje.

Oprostit ću ti svaki pad,
Ono od jučer i ono od sad,
Da zavoliš me,
I kad poljubim te
Da ti dio mene ostane...

Ne, ne prilazi
Ne moli da ti oprostim,
Kad moje zore u sutra krenu,
Ja bit ću miran u istom trenu,
Neću se okrenuti.

Ne, ne dolazi,
Ako nećeš da te zamrzim,
Ovako nosim svoju mirnoću,
Krenuo gdje sam, tamo i doć ću
Neću se okrenuti.

I nema slučajno, nema izvini,
Nisam ti košulja, obuci, skini,
Kad ruke zaprljaš, teško se peru,
I razgovori će u krivom smjeru!

Svi se nešto spremaju, kao da je doček,
Ja ne žurim nikuda, sve mi je na poček,
Nit dišem, nit ljubim nit živim ovako,
Majke ti mile, nije mi lako.

I svi nešto šapuću, tajne su podijelili,
Ja ne žurim nikuda, mene su pobjedili,
Nit dišem, nit ljubim nit živim ovako,
Majke ti mile, nije mi lako.

Jel vidiš što mi radiš,
Griješ me i hladiš,
Grliš me pa gadiš,
Da, to si ti.
Lijevo, desno pa tko pobjedi.
Pa tko izgubi
Haha...gubim ja!

U ovom gradu bez gramatike
Ponestaje tematike
Za koju bi se zakačio ja.
Njegovi parkovi su pusti
I nema smisla kad zagusti
Nema grane koja bi te pokrila.

Sinoć sam stigao sa probe
Babe viču - ajmo sobe,
Miris bureka zaparao je noć.
Na drvenim su klupma
Djevojčice u grupama,
I svaka htjela bi za menom poć.

Hvala, nemam kvalitetu
Rađe biram epruvetu,
Pa ću pješke napraviti jedan luk,
Prepoznam neka lica stara
Nose robu sa pazara
Najprije se deru, onda nasta muk.

Sa njenog prozora još kaplje,
Topi dalmatinske čaplje
Znam da čeka rashlađena kao Gin.
Malo ću se zezati
Jer neda mi se vezati
Ja sam od početka korektan i fin.

Ona se šeta, nosi bundu
Zove na još jednu rundu
Ispod bunde ljepljiva ko Kaladont.
Na mene stavila je nogu
Ja ništa podići ne mogu
Al' ipak vraćam se u rov na novi front!

Mjesec mi kao nešto muti,
Dovoljan je jedan žuti,
Pusti stari ja sam anonimus ljut,
Ako bi s neba sići htio
Ne želim gledati taj dio,
Ja odavno na solažu naviknut.

I još me gleda ispod oka
Mi smo ljudi, nismo stoka,
Mada nisam baš i siguran u to.
Nepoznata mi adresa,
Tu je mesnica bez mesa,
Ja se nisam još na podrum navik'o!

Iz starog bijelog karavana
Svira neka pjesma strana
Jumbo histerija za akcijama svud.
Večer se topi ko baklava
I dok normalan svijet spava
Sanja život - ima ogoljeni trud!

Ljudi rade performanse,
I u svakoj prepoznam se,
Prije Rubika sam kocku složio.
Život krojim ko Armani,
Pa me sitog glađu hrani
Samo fali da bi se umnožio!

Prije no ove kapke spustim,
Razum standardno napustim,
Daj mi da vidim crnu kroniku i sport,
Ipak sam ovog grada dio
Ipak u njemu sam se skrio,
I svaku večer ja mu podnosim raport!

Misli su mi baš bez veze
Dijelom slatke, dijelom greze
Sto sam puta sebe skroz potkopao.
Bacam mrvice po putu
Mada poznam ovu rutu
Teško dišem, ali nisam propao.

U ovom gradu filozofa
S puno krivih apostrofa
Svi odustaju na samo jedan mig,
Ljudi kao semafori,
Uvijek negdje netko gori,
K'o obilježeni imamo svoj žig!

Pobjedili smo totalizam
Ostao je još cinizam
"Dolje vlada!", "Pada vlada!", "Dolje svi!"
Mi smo ipak optimisti
Pored ostalih smo čisti,
Sve nas manje ima da nas zaboli.

Ja još jedan patriota
Nemam ništa od života,
Ipak mi smo dvadeset i prvi vijek.
Sutra ću krenuti k'o jučer,
Grad je siguran, pod ključem,
I ja sam opet sašio u sebe lijek!

Moje riječi iskrivljuju
Stavljaju u tuđa usta,
Misle da su novinari,
Al' šutim, popuštam...

Da li je riječ o ljubavi
Il' o nečem trećem,
Svašta ljudi izgovore,
Razne ljude srećem.

A nek' se vesele, doći će im glave
Svak zasluži 5 minuta slave!

Ja te nosim na srcu
Svaki dan je novo upoznavanje
Tu ćeš vječno ostati
Kao otisak za prepoznavanje.

Ja te nosim na srcu
Ti si ožiljak što na bol podsjeća
Svaki dan proživljavam
Kao da je prvi dan tog proljeća.

Sa moje strane isto je
Park na tebe miriše,
Tek su klupu odnijeli
Neki noćni barbari.

Ja se neću kajati
Ja još mogu stajati,
Podnio bih zbog tebe
Sve da opet vratiš se.

Imam certifikat za originalnu sreću,
Sa tobom ga nikad pokazati neću,
Naš je život slika, kopija pastela,
Naslikana žurno, samo crno bijela.

Načet sam od snova, svi su noćne more,
Ko da sam u ljusci od najtvrđe kore,
Obrazi su moji, kao Irsko ljeto,
Pola mi života s tobom oduzeto.

Eh da imam sreće ko šta imam tuge
Crtao bih pjesmu, pisao bih pruge,
Kad vlakovi odu, stanice su mračne
Liju kiše duge, neprivlačne...

Kad zasvitli, Bogu fala
A ne svitli od ferala
Nevera se približaje,
I mogla bi da potraje.

I vrime je da se ita
Već se i ne sićan lita,
Ma vakat je da opere,
Živile sve nevere.

I neka grmi i neka viva,
I neka vije i neka liva,
Ja ću se pokrit, pod jorgan puvat
Ti ćeš me sakrit, ti ćeš me čuvat!

Ispod pokrivača, šivenog od sjete,
Ne postoji vrijeme, godine ne lete,
I spreman sam zauvijek zaspati,
Ne budi me, ne želim se rastati...

Neke svoje snove sakrivam od svih,
Skrijem se u četri zida bezbrižan i tih,
I spreman sa zauvijek zaspati,
Ne budi me, ne žuri se rastati...

Dok ima smisla birati
Ne želim se sekirati,
I neću misliti na ništa u svom snu,
Jer mojim nebom zvjezde još se rađaju.

Ne čekaj i ne zovi, večera se hladi,
Ne reci da smo sretni i još uvijek mladi,
Odavno nismo iskusili miris duše,
Što dvoje brzo grade, sve još brže sruše.

Malo zemlje, krš i kamen,
Oću prirodno i amen,
Ja odlučih postat farmer,
Pa sam doveja pikamer.

Iz kamena zemlja viče,
A iz zemlje kupus niče,
Glavice smo rado jeli
Vrime da se ukiseli...

Za što nam je kupus zdrav?!
Zato jer je prava stvar,
Vitamini U i C
I da rane zacijele.
Za čiraše i upale,
Skida kile ko od šale,
I da radiš one stvari
Pa ti kupus zanemari...

Od njega se sarma pravi,
Moš ga dinstat i u tavi,
Za salatu, papra, ulja,
Samo klizne i ne žulja.

Zato mi je na um palo,
O njem reći što se znalo,
Pa ću svjesno i u hodu
O kupusu spjevat odu!

To što nas milje dijele
Preko godine cijele,
Samo je razlog više
Da srce pjesmu napiše.

Na tragovima ljeta
K'o s nekog drugog svijeta
Prvi poljubac još sja
Jedno more, ti i ja.

Kad si rekla da me voliš, promjenio se svijet,
Od tad svaki mig od tebe, prepoznam napamet.
Kad si rekla da smo skupa, sve je nebo, raj,
Samo za te' srce lupa, nikad me ne ostavlljaj.

I sad su moji koraci
Kao i tvoji koraci,
U jedno smo se spojili
K'o da smo skupa rođeni...

Miriše zima, Božić i Nova,
Tebi nek' nosi pjesma ova
Dio od onog što duša sklada,
Volim do neba i nazad od sada...

Rodila žena, a mali kmeči,
Neda nam spavat, po sobi ječi,
Malo ga pusti, neka mu klikne,
Da se livela, da se privikne.

Al' njena mater oće ga nosit,
Oće ga ljuljat, malo ukosit,
Moja je došla, savjete dili
To joj je unuk, dragi i mili.

Još joj se sestra sa strane umiša,
Moj brat ga nekom grimasom stiša,
Rodbino moja, ajte svi doma,
Jer ću vas gađat važom o poma.

Pusti nek tresne, pusti nek klekne,
Jerbo ga život lako urekne,
Stari šta kažu, uvik me site
U sto je baba kilavo dite!

Od jedne žlice tvoga sna
Ja bi skroz se napija.
Nek me odma ošamuti,
Samo za te oću čuti.

Pa bi tija s tebon tancat
Našu sriću samo glancat,
Nek se vidi, neka sja
Sritna ti i sritan ja.

Danas kad je tombola nać miru,
Kad je više crnih na klaviru,
Prazne riči samo su u điru,
Blida slika u skupom okviru.
Mižerju smo izigrali lako
Sada samo nek ostane tako!

Jutra si prisvojila, ko privatnu stvar,
S noći sam se zbližio, ni tad ne spavam,
Plaćeni po učinku, jeftina smo roba,
A do jučer kleli se na ljubav do groba.

Nosim blijedu zastavu, isprala se boja,
Prevrćem po sjećanju, čija je i koja,
Magija kad nestane, publika raziđe,
Jedan život obični, ustane i priđe.

Mi smo ljudi, a ne biseri,
Biseri su sjajni, al' ne griju.
Il' smo ipak zamjenili mjesta
Pa sjajimo dok nas ne otkriju!

Ti prepoznaš moje mane
Otkrivaš mi dobre strane
Mene lomi emotivna trema.
Samnom dobijaš na lotu
Prekretnicu u životu
Al' za te' sam kraljica problema.

K'o da nisam svjesna stanja
Sve je poker, veća-manja,
To je život jer drugoga nema,
Važno mi je da se smijem,
Praznu čašu kad razbijem,
Pa neka sam kraljica problema.

Lijevo desno, nizbridica
Klizavo je poledica,
Zabava je ove noći,
Čekat ću te ove noći.

Dal' da čekam ili ne,
Ma krenut ću bez tebe,
Sebična sam, al' tip top,
Tako mi je dobar horoskop!