Sewen

Kad opadne lišće
Dušu mi pritišće,
Isti čemer, isti jad,
Gdje si sad?

Pa se zima spusti,,
Otoci su pusti,
Ti ne vidiš, ti ne znaš
Propuštaš...
Sve
Ne vidiš me...

Dok sjetan ispijam kavu mlaku,
Neko se inje mota po zraku,
Nebo bez ptica, prokleto čisto,
samo kod mene sve je još isto.

Ne vidiš da sam slomio sreću,
A tvoju nikad dirati neću,
Popit ću kavu, prosuti šećer,
Šalicu nitko oprati neće...