GRAD
U ovom gradu bez gramatike
Ponestaje tematike
Za koju bi se zakačio ja.
Njegovi parkovi su pusti
I nema smisla kad zagusti
Nema grane koja bi te pokrila.
Sinoć sam stigao sa probe
Babe viču - ajmo sobe,
Miris bureka zaparao je noć.
Na drvenim su klupma
Djevojčice u grupama,
I svaka htjela bi za menom poć.
Hvala, nemam kvalitetu
Rađe biram epruvetu,
Pa ću pješke napraviti jedan luk,
Prepoznam neka lica stara
Nose robu sa pazara
Najprije se deru, onda nasta muk.
Sa njenog prozora još kaplje,
Topi dalmatinske čaplje
Znam da čeka rashlađena kao Gin.
Malo ću se zezati
Jer neda mi se vezati
Ja sam od početka korektan i fin.
Ona se šeta, nosi bundu
Zove na još jednu rundu
Ispod bunde ljepljiva ko Kaladont.
Na mene stavila je nogu
Ja ništa podići ne mogu
Al' ipak vraćam se u rov na novi front!
Mjesec mi kao nešto muti,
Dovoljan je jedan žuti,
Pusti stari ja sam anonimus ljut,
Ako bi s neba sići htio
Ne želim gledati taj dio,
Ja odavno na solažu naviknut.
I još me gleda ispod oka
Mi smo ljudi, nismo stoka,
Mada nisam baš i siguran u to.
Nepoznata mi adresa,
Tu je mesnica bez mesa,
Ja se nisam još na podrum navik'o!
Iz starog bijelog karavana
Svira neka pjesma strana
Jumbo histerija za akcijama svud.
Večer se topi ko baklava
I dok normalan svijet spava
Sanja život - ima ogoljeni trud!
Ljudi rade performanse,
I u svakoj prepoznam se,
Prije Rubika sam kocku složio.
Život krojim ko Armani,
Pa me sitog glađu hrani
Samo fali da bi se umnožio!
Prije no ove kapke spustim,
Razum standardno napustim,
Daj mi da vidim crnu kroniku i sport,
Ipak sam ovog grada dio
Ipak u njemu sam se skrio,
I svaku večer ja mu podnosim raport!
Misli su mi baš bez veze
Dijelom slatke, dijelom greze
Sto sam puta sebe skroz potkopao.
Bacam mrvice po putu
Mada poznam ovu rutu
Teško dišem, ali nisam propao.
U ovom gradu filozofa
S puno krivih apostrofa
Svi odustaju na samo jedan mig,
Ljudi kao semafori,
Uvijek negdje netko gori,
K'o obilježeni imamo svoj žig!
Pobjedili smo totalizam
Ostao je još cinizam
"Dolje vlada!", "Pada vlada!", "Dolje svi!"
Mi smo ipak optimisti
Pored ostalih smo čisti,
Sve nas manje ima da nas zaboli.
Ja još jedan patriota
Nemam ništa od života,
Ipak mi smo dvadeset i prvi vijek.
Sutra ću krenuti k'o jučer,
Grad je siguran, pod ključem,
I ja sam opet sašio u sebe lijek!
|
