Sewen

Moja je potraga završila tog Badnjeg dana 2012!
Od mosta desno, preko raskršća i opet desno,
Prežiuvljavajući istinu preteško i nesvjesno,
Dok bijes i tuga vulkanski raste.
Al' svjestan mira - tog povratka kući
Taj susret je bio odlučujući...
Ja reagiram tišinom...

I lijepo ti je u sjeni, tik uz cestu
Dok šetaju fazani
A za vječnost pripremni su dani.
I sve se oplemenjuje, svakog trena
Da ne budeš usamljena,
Antonija...

Tko može reći da je zadovoljena pravda,
I što je to pravda u svjetu licemjerstva
Gdje se još uvijek dešavaju zvjerstva.
Tko može misliti o osvetama
Žedan za potrebama
Sa suznim očima djeteta golih ramena
Od najdražih ostavljena...

Tamo gdje jesi, navodno je sjaj,
Takav je u nas, kršćanski običaj!
Ja - to ti i želim i mislim iz duše,
Bez sumnje da nade ti sruše!
Ti zadrži onaj osmjeh vile
Na maturalnoj, u haljini ruže od svile,
I taj osmjeh neka nas čeka kod ulaznih vrata
Nek' nam bude poput rukohvata,
Kad potonemo preko vidina,
I srce nam pruži nova domovina...

Još nešto da ti šapnem;
Pozdravi sve moje koje znam
Još sam na njih k'o na tebe ponosan...

I mada se znali nismo,
Ti ćeš svejedno dobiti i pročitati ovo pismo,
Pisano neukom rukom jendog južnjaka,
Pod krošnjom hrasta lužnjaka
Bez ijednog lista
Al'srca obična i čista...

Moja je potraga završila ovog utorka
Poslijepodne oko 16 sati
Jer te prije nisam stigao dočekati...

Čuvaj se Antonija, cvijete otrgnut silom,
I snivaj i sanjaj ogrnuta mekim krilom,
U božanstvu svega što nam vjera tka
U vedrini beskonačnog vremena...