Sewen

Svi su mi rekli da si kukavica bio
I da si sve za sobom lako ostavio,
Jedino majka ružne riječi nije htjela
Ipak je jednom davno tebe zavoljela.

Ja pamtim izlete na koje nismo stigli,
I prevarante koje olako smo zdigli,
Negdje u meni skrivene su srca sjete,
Sve moje radosti ko ptice me prelete.

Negdje sam čitao
Dok sam se pitao
Zašto baš ja...
Al' shvatih da,
Kad tuga želi tvoje biće raskopati
Tad više radosti u tebi može stati.

Sinoć sam pričao sa djetetom u duši,
Sav život gradi kuću, kuća mu se ruši,
Opet je pala suza, ja je nisam htio,
Vjerujem da sam sve za sobom ostavio.