31

utorak

srpanj

2018

Pi....darija od ljubavi....

...kak god da okreneš.
Ono... Udaš se, rodiš, gradiš, odgajaš i onda shvatiš da tu negdje bi trebala biti i ona druga osoba što se ocem zove. Pa "opet" shvatiš da je tu negdje kad treba pojest, popit, zabečarit i koju uz put povalit. A to nisi ti. Ajd ok.... Prihvatiš to, gurkaš dalje jer LJUBAV JE TO!! Je, moš mislit! Samo kaj si slijep pored zdravih očiju. Dobro, dobro..... I to smo progurali, ozdravili, progledali, rastali se.
E sad.... E ovo je ko u bajci.... Ali fakat!!!!!
Pojavi se odnikud, pravi se nedodirljiv, popijemo nekoliko frendovski kava i ja se zatelebam ko koza prava. Onooooo... Rekao mi je da imam lijepe oči i stvarno mislio na oči! Iako je poslije priznao da je prvo sise na meni primjetio. Uglavnom, ni malo tipično muško. Ponašao se kao neki princ iz bajke. A ja sam u bajke vjerovala.
I onda je krenulo legendarno pitanje "Smijem te poljubiti"? Paaaaaaf..... Obori me s ovih mojih balvana. Pa onda krenuli leptirići u trbuhu, mušice u glavi, slonovi u zraku, bijeli miševi po podu.... Cijeli zoovrt mi se vrtio u životu.
Ajd, ajd i to smo riješili (majkemi jedva preživjeh) kad evo nas u zajedničkom životu.
A isusati a to tek.... Prvo cvrkučemo kao dvije ptičice, pa onda krenemo graktak ko svrake pa se obrušimo jedno na drugo ko suri orao. E nakon toga je najbolji dio.... Oblačimo boksačke rukavice i stajemo u ring. Ožeži!!!!! Opali!!!!! Samelji!!!!! Razvali!!!!
U večini slučajeva je on izašao kao pobjednik jer eto, naučili smo u ovih par godina da sam ja za sve kriva. I točka. Tako je kako on kaže. I točka.
Jučer mi frendica pošalje poruku kak se zaljubila, kak osjeća leptiriće u trbuhu, kak je sva sretna a meni pozlilo.
Jebem ti leptiriće, gusjenice, stonoge i ine bube. Popij insekticit, normabel, bocu vina i izlječi se od te pošasti što se ljubav zove. Si ti luda, ženo draga.... Kakva ljubav, kakvi bakrači, kakvo "lijep mi je" (to je druga neka prića), kakvi uživamo zajedno!!!!
Majketi, bjež još dok možeš glavom bez obziraaaaaaaa!!!!
Gledam tako ovog svog, sjedi on za stolom, onako inteligentan. Pol sata prije toga mi je objašnjavao neke stvari pa mi rekao da ne pravim od muhe slona i da mi slon neće stat na nogu. A ja blenula jer mi nije jasno kakve veze slon ima sad sa mojom nogom. Ipak sam prešutjela jer, kao što već rekoh, pametno je to biće a ja plava i tupava.
Bajdvej... Htjedoh reć, poanta svega, gledam ga, najrađe bi ga opandrčila nogom u guzičetinu ali kad se sjetim svih onih živina na početku veze pomislim
NEKA TEBE TU, LJUBAVI MOJA.... jer ko će više prolaziti sve one pizdarije od ljubavi!?!?

25

srijeda

srpanj

2018

Jednom...

...ćeš shvatiti da postoje ljudi u tvojem životu
za koje se trebaš potruditi da tu i ostanu.

Gledao ju je u oči i izrekao neistinu. Samo tako, bez trunke emocija. Ponovila je pitanje, nevjerujući onome što je čula ali na žalost odgovor je bio isti.
Ono što se tog trenutka dogodilo u njoj iznenadilo je i nju samu. Bila je to kap koja je prelila čašu, trenutak eksplozije u organizmu koji je razorio sve što je bilo u njoj. Ali nije skidala lagani osmijeh sa lica. Samo je slušala njegove, već napamet znane rijeći da je svemu kriva. I zbog laži koju je izrekao također. Ona sama, nitko drugi.... Samo ona!!!
Samo ona je i shvatila da je taj trenutak značio i još nešto..... Početak kraja.
Jer....gdje ljubav jenjava, gdje jedno voli, gdje svatko sjedi na svojoj strani kreveta, bez rijeći-satima, tu sreća dugo stanovati neće. Ona se trudila, ona se trudi.....
Ona će opet skočiti na svoj oblak, ušuškati se u njegovu mekoću, zagrliti njega u mislima i zaspati s osmijehom na licu.
Novi dan donosi nove mogućnosti.... Na bol je navikla, možda je poljubac iznenadi.... Možda!

19

četvrtak

srpanj

2018

Sanjajući....

....živi. Sanjajući ostvaruje sve svoje snove.
Lagano je prigrlila jastuk osječajući njegov miris. Nježno je rukom prelazila po njemu zamišljajući kako mu miluje vrat, ramena, ljubi obraze, čelo. Kako je On primiče sebi, prstima joj prolazi kroz kosu dok je ljubi ljubavlju.
Ljubavlju koja je nekoć stanovala tu, na tim jastucima, pod tim plahtama. Ljubavlju o kojoj se pričalo.
Sada.... Danas..... Više se ne priča, više se ne dodiruje.....


Otvorila je oči.... Ugledala svoj oblak i uskočila na njega. Tamo je sigurna, tamo nema boli, nema suza.
Sanjala je ona i otvorenih očiju. Jedino tako je, drugačija od drugih mogla opstati.
Na svom oblaku, samo svoja...

12

četvrtak

srpanj

2018

Srce vatreno....

....jedva preživjelo!!!!!
Ova slika govori tisuću riječi.
Ne brinite dragi blogeri, Maleni je preživio i ovaj napad i prošao bez ozljede.

04

srijeda

srpanj

2018

Ono što ostaje...

...uvijek ljubav je!!!
Zove se knjiga koju je napisala Ivana Plechinger. Knjiga za koju sam štedila i kupila ju prije više od godine dana. Knjiga koja me je rasplakala na samom početku. Knjiga koja me naučila.
E sad.... Za Ivanu smo više-manje svi čuli. I nju smo čuli. I vidjeti posvuda. Ali jučer... Jučer smo se družile.
Organizirala je druženje u jednom kafiću u centru. Spremile se Pikulica i ja, došle, ušle i ono.... Woow efekt!!!!!!
Ljudi moji ta žena zrači pozitivom i dobrotom. Ta žena ima očaravajuči odmijeh i tople oći. Osjećala sam se kao da smo najbolje frendice. Divne rijeći izlaze iz tog milog bića. Tako je prirodna, pozitivna, tako je lako komunicirati s njom.
Ono što me je razoružalo do kraja je činjenica da je moja Pikulica sudjelovala u druženju i komunicirala bez imalo srama. Čak je bila otvorenija od mene.


Jedva čekamo novo druženje, nove prijatelje i nove zadatke koje nam Ivana sprema.

02

ponedjeljak

srpanj

2018

Oni ljudi - drugi dio

Ne mogu napisati samo jednu priču. Jednostavno ne ide. Ima još jedna koja je zaslužila da se za nju zna.
I ona je, ko iz vedrog neba uletjela u moj život. Ko tsunami!!! Majkemi, upravo tako. Uletjela i ostala.
Ona....prava pravcata splićanka. Visoka, plava, nakinđurena ko novogodišnja jelka. A glasnaaaaa.... Nemreš to ne čut i ne vidjet.
Ono šta misli drito u glavu kaže. E sad....blaženi Google jer mi je uvijek trebao prijevod. Ali isto tako srčano voli. I to pokazuje.
Evo danas....nazovem i pitam za mišljenje. A ona će meni " ajd ne seri toliko zvončice, pusti čovika na miru, vidiš da bi život da za tebe".
Nema tu umotavanja u celofan, spusti me na zemlju taj tren. Ali isto tako mi svako jutro pošalje neku motivacijsku poruku i svaki razgovor završi sa "Volim te lipotice moja i puno mi fališ"
Fali i ona meni jer mi ne izlazimo na moderna mjesta, ne glumimo dame. Mi se dok se družimo ponašamo ko klinke i valjamo po travi. Mi smo mi bez zadrške.


Još jedan slikoviti dokaz.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.