31

utorak

srpanj

2018

Pi....darija od ljubavi....

...kak god da okreneš.
Ono... Udaš se, rodiš, gradiš, odgajaš i onda shvatiš da tu negdje bi trebala biti i ona druga osoba što se ocem zove. Pa "opet" shvatiš da je tu negdje kad treba pojest, popit, zabečarit i koju uz put povalit. A to nisi ti. Ajd ok.... Prihvatiš to, gurkaš dalje jer LJUBAV JE TO!! Je, moš mislit! Samo kaj si slijep pored zdravih očiju. Dobro, dobro..... I to smo progurali, ozdravili, progledali, rastali se.
E sad.... E ovo je ko u bajci.... Ali fakat!!!!!
Pojavi se odnikud, pravi se nedodirljiv, popijemo nekoliko frendovski kava i ja se zatelebam ko koza prava. Onooooo... Rekao mi je da imam lijepe oči i stvarno mislio na oči! Iako je poslije priznao da je prvo sise na meni primjetio. Uglavnom, ni malo tipično muško. Ponašao se kao neki princ iz bajke. A ja sam u bajke vjerovala.
I onda je krenulo legendarno pitanje "Smijem te poljubiti"? Paaaaaaf..... Obori me s ovih mojih balvana. Pa onda krenuli leptirići u trbuhu, mušice u glavi, slonovi u zraku, bijeli miševi po podu.... Cijeli zoovrt mi se vrtio u životu.
Ajd, ajd i to smo riješili (majkemi jedva preživjeh) kad evo nas u zajedničkom životu.
A isusati a to tek.... Prvo cvrkučemo kao dvije ptičice, pa onda krenemo graktak ko svrake pa se obrušimo jedno na drugo ko suri orao. E nakon toga je najbolji dio.... Oblačimo boksačke rukavice i stajemo u ring. Ožeži!!!!! Opali!!!!! Samelji!!!!! Razvali!!!!
U večini slučajeva je on izašao kao pobjednik jer eto, naučili smo u ovih par godina da sam ja za sve kriva. I točka. Tako je kako on kaže. I točka.
Jučer mi frendica pošalje poruku kak se zaljubila, kak osjeća leptiriće u trbuhu, kak je sva sretna a meni pozlilo.
Jebem ti leptiriće, gusjenice, stonoge i ine bube. Popij insekticit, normabel, bocu vina i izlječi se od te pošasti što se ljubav zove. Si ti luda, ženo draga.... Kakva ljubav, kakvi bakrači, kakvo "lijep mi je" (to je druga neka prića), kakvi uživamo zajedno!!!!
Majketi, bjež još dok možeš glavom bez obziraaaaaaaa!!!!
Gledam tako ovog svog, sjedi on za stolom, onako inteligentan. Pol sata prije toga mi je objašnjavao neke stvari pa mi rekao da ne pravim od muhe slona i da mi slon neće stat na nogu. A ja blenula jer mi nije jasno kakve veze slon ima sad sa mojom nogom. Ipak sam prešutjela jer, kao što već rekoh, pametno je to biće a ja plava i tupava.
Bajdvej... Htjedoh reć, poanta svega, gledam ga, najrađe bi ga opandrčila nogom u guzičetinu ali kad se sjetim svih onih živina na početku veze pomislim
NEKA TEBE TU, LJUBAVI MOJA.... jer ko će više prolaziti sve one pizdarije od ljubavi!?!?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.