24

petak

kolovoz

2018

Bubamara mala....

.....letjet nije znala


Pa je tako mala na moju plafonjeru stala.

Sinoć On i ja sami..... Sjedimo u kuhinji, na stolu pol frižidera..... Gledam ga i preplavi me osjećaj kao prije puno godina kada sam ga vidjela
Osjećaj koji se ne može opisati. I ona blaženost da smo tu, zajedno, jedno. Podigla sam glavu i u sebi se zahvalila Bogu što je napokon sve posloženo.
Tada sam ugledala nju... Božju ovčicu :)))
Da, znam.... Nekome čudno, meni znak da smo na dobrom putu. Da su moje molitve uslišene.
Istina, Maleni je skakal po stolcu da ju slika, okrečući očima i vjerovatno malim mozgom radi mojih želja ali...
Tu je, tu smo....

22

srijeda

kolovoz

2018

Pozivam Vas....

.....da zaigrate sa mnom gumi - gumi na mom oblaku.
Svi ste dobrodošli :))

20

ponedjeljak

kolovoz

2018

Pogled u bolju budučnost

.... je trenutno zamračen. Tek pokoja mjesečeva zraka obasja put. No, to ne znači da uskoro neće sjati sunce.

14

utorak

kolovoz

2018

Novi posao...

.....nalazi se nebu pod oblacima :)))


Ponekad trebaš pasti na dno da bi dignuvši glavu ugledao svjetlost koja te obasjava i čuva

I tako.... Krečemo u nove pobjede, nova poznanstva, nove spoznaje. Krečem na put o kojem sam sanjala. Napokon sam skupila hrabrost :)))

10

petak

kolovoz

2018

Gdje počinje kraj....

....počinje kraj!!!!
Ljubavlju protiv svega, strpljenjem do ljubavi. Dok bol razara utrobu, šutnja probija srce, grlo se steže od tuge. Naoko mirna, tijelom bura vlada. Toliko ljubavi željna i željna ljubav dati.
Strpljenja samo govori Bog. Svi putevi će ti biti pokazani. Strpljenja mila moja. Ja ti pružam zagrljaj kojeg si željna, milujem ti kosu i cjelov spuštam na naborano čelo.
Tvoja bol i tvoj trud će biti nagrađeni. Obečajem ti da ćeš se buditi i snivati sretna i nasmijana.
Uskoro!
Strpljenja još malo tražim od tebe. Nabaci svoj najljepši osmijeh, obgrli svojom ljubavlju cijeli svijet i sve će biti kako biti mora.


Na prostranoj livadi odmori svoje umorno tijelo.

09

četvrtak

kolovoz

2018

Kad si sam....

....nisi svoj.
Svi su negdje, odmaraju, kupaju ili rade negdje daleko. Ja uživam u samoči i tišini, radim stvari koje ne radim dok je kuća puna.


Jedna od njih je i dizanje nogu..... Samo na stol, dalje nemrem i da hoću nut
Od kada sam se razboljela, ova moja jutra na balkonu postala su ritual gdje, razgovarajuči s Bogom nalazim svoj duševni mir, snagu za dalje. I ono što je najbolje desilo mi se puno lijepih i novih stvari i moj život je krenuo jednim puno ljepšim putem. Ali o tome u drugom postu.
Malo mi za sriću tribaaaaaaa.....

04

subota

kolovoz

2018

Kad hoda...

...ne zastajkuje, zemlju ne dodiruje i uporno se trudi....


.... da preživi još jedan dan!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.