02

ponedjeljak

srpanj

2018

Oni ljudi - drugi dio

Ne mogu napisati samo jednu priču. Jednostavno ne ide. Ima još jedna koja je zaslužila da se za nju zna.
I ona je, ko iz vedrog neba uletjela u moj život. Ko tsunami!!! Majkemi, upravo tako. Uletjela i ostala.
Ona....prava pravcata splićanka. Visoka, plava, nakinđurena ko novogodišnja jelka. A glasnaaaaa.... Nemreš to ne čut i ne vidjet.
Ono šta misli drito u glavu kaže. E sad....blaženi Google jer mi je uvijek trebao prijevod. Ali isto tako srčano voli. I to pokazuje.
Evo danas....nazovem i pitam za mišljenje. A ona će meni " ajd ne seri toliko zvončice, pusti čovika na miru, vidiš da bi život da za tebe".
Nema tu umotavanja u celofan, spusti me na zemlju taj tren. Ali isto tako mi svako jutro pošalje neku motivacijsku poruku i svaki razgovor završi sa "Volim te lipotice moja i puno mi fališ"
Fali i ona meni jer mi ne izlazimo na moderna mjesta, ne glumimo dame. Mi se dok se družimo ponašamo ko klinke i valjamo po travi. Mi smo mi bez zadrške.


Još jedan slikoviti dokaz.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.