Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.06.2007., subota
rose: klik ...
|
(prethodni nastavak) Čekaj, čekaj, Rose .... Budi budna ... i čekaj! ... Rose je blogirala tek mjesec dana kad ju je Morpheus zadnji puta posjetio i kad ju je dodirnuo po prvi put, na javi. Rose je navršila godinu dana blogerskog staža kad je jedne noći na svojem blogu pročitala poruku: Budi budna - čekaj! Od Morpheusova posljednjeg posjeta do te besane noći, kad se kobna poruka pojavila, Roseine su noći uglavnom bile besane. Kao da je poruka stigla u trenutku kad se stvorila u Morpheusovoj svijesti, u trenutku bijesa, u kojem se osjetio ponižen Roseinom reakcijom, u trenutku kad je i on poželio poniziti nju ... a ne tek gotovo godinu dana poslije. No ono što je Rosei bila godina; Morpheusu je bio samo trenutak. Za Rose je to bila teška godina. Morpheus još nije ni otišao, one noći, a Rose je već požalila ... poželjela je pozvati ga natrag, poželjela je potrčati za njim... No, stisla je usne, ugrizla ih do krvi i samoj sebi rekla: Ne! Nakon nekoliko dana emocionalne zbunjenosti, Rose je stegla srce i pozvala glas razuma. To što joj se događalo već duže vrijeme, bila je samo njezina slabost ... ili bolest, uvjeravala je sebe samu. Bila je to bolest njezina uma koji je stvorio nepoznatog Posjetitelja. Što to ne valja u mojoj svijesti... pitala se Rose ... kad sam bila u stanju stvoriti takvo čudovište? I zavoljeti ga ... Jer, Rose je, zaista, zavoljela tog nježnog Nasilnika. No, u trenutku gorke spoznaje Rose je morala priznati - nasilništvo je njegova prava narav, a nježnost je tek prolazni trenutak. Nasilje koje je nad njom počinio, obezvrjeđivalo je trenutke nježnosti. Ta je činjenica dovodila u pitanje Rosein ponos, a ona je do ponosa jako držala. Ona je bila unuka svoje bake. A Roseina je baka, u mladosti, napustila svoju jedinu ljubav, kad je taj čovjek za kojim je prešla pola svijeta, zbog kojeg je napustila svoj zavičaj i svoju obitelj, doveo u pitanje njezin ponos. Roseina je baka izabrala ponos, nije se mogla odreći samopoštovanja. Naučila je jezik strane zemlje u koju je došla, stvorila vlastitu tvrtku, sagradila kuću u kojoj je sada Rose živjela. I rodila je vanbračni plod te nesretne ljubavi, Roseinu majku. Sada su obje bile mrtve, i baka i mati, a Rose je već nekoliko godina živjela sama u toj kući, koju je baka sagradila, u kojoj je Rose odrasla, u kojoj je kao plavooka djevojčica, u vrtu pod pergolom s bijelim ružama, prvi puta ugledala Morpheusov tamnomodri pogled. Rose je stegla srce i riješila ići bakinim stopama. Prvo je pokušala uvjeriti se kako je tajanstveni Neznanac samo produkt njezinih snova, njezinih dnevnih tlapnji, njezine usamljenosti, njezine potrebe da nekoga voli ... i njezine nemoći da se odvaži zaista voljeti. A ako taj Neznanac zaista postoji, tada ga mora zaboraviti, ne smije ga vidjeti nikada više. Roseina je baka imala snage prekinuti s onim kojeg je voljela, kad je shvatila da je on ne poštuje. No, Rose nije shvatila da njezina baka nije imala snage otići iz toga grada u koji je došla za njim. Ostala je tu, iako su joj se ukazale brojne prilike da ode, čak i preko mora. Nikad se nije vratila u rodni Kijev, nikada se nije ponovo udala, nikada nije ponovo voljela. Boreći se sama sa sobom, Rose se razboljela. Vrućica nepoznatog podrijetla sagorjevalo joj je tijelo, potpuno je dehidrirala a usne su joj prekrili plikovi herpesa. Jedne besane noći, na vrhuncu bolesti i teške emocionalne krize, Rose je sve jednostavno – potisnula. U glavi joj je kliknulo, a kad je klik utihnuo, više se nije sjećala ni plavog pogleda, ni Neznančevih posjeta, ni svojih osjećaja. Ostala je jedino nesanica i povremeni teški napadi migrene. Besane su noći bile sve češće ... a migrenske epizode sve žešće. Ono što je Rose potisnula, duboko u podsvijest, borilo se da izađe na površinu. No, Rose to nije dozvoljavala ... I tako je nastavila živjeti, boreći se s insomniom i migrenom. Njezin joj je liječnik preporučio prvo lijekove, a zatim psihoterapiju. Rose je odbila, iako ni sama nije bila sigurna – zašto. Možda je znala, ako ukloni ogradu koju je izgradila, otvorit će ponovo vrata onome od čega je pobjegla ... Kad bi je spopao napad migrene, legla bi u zamračenu sobu, utihnula sve zvuke ... i čekala da bol prođe. A insomniu je prihvatila kao dar, kao dodatno vrijeme u kojem se može posvetiti nečemu za što inače ne bi vremena imala. Blog je bio idealno rješenje. U besanim noćima Rose je pisala postove, posjećivala blogove prijatelja, komentirala ... Prijatelji blogeri nisu vidjeli njezine blijede obraze, beskrvne usne i crne podočnjake. Njima nije morala, kao sestri, rijetkim prijateljima iz stvarnosti, kolegicama i poznanicima, objašnjavati da je to samo prolazna posljedica glavobolje. Na blogu su je prihvaćali, nisu je prosuđivali ... nisu postavljali neugodna pitanja ... Blog je postao Roseino utočište. Prošla je godina dana i Rose je jedne noći na svojem blogu pročitala poruku: Budi budna – čekaj! Nije ni sama znala zašto ju je ta poruka tako duboko uznemirila. Nije niti mogla znati, jer davno se već nije sjećala ni Morpheusova tamnomodrog pogleda, ni njegovih posjeta, ni svojih proturječnih osjećaja prema njemu. Rose još nije bila svjesna da je upravo izgubila i posljednju oazu. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  Horton: Insomnia Dodatak 1: Love Is Stronger Than Pride? Sade - Love Is Stronger Than Pride Ljubav je jača od ponosa! Je li, zaista? Ne znam, i ne želim saznati. I nadam se da me život nikada neće dovesti u situaciju da važem između ljubavi i ponosa. Nisam sigurna, kamo bi vaga pretegnula. Volim vjerovati kako ljubav nikad ne ponižava, niti ponižavanje traži. Dodatak 2: za dragu Necutako Razveselila si me jako! A i magarence će odahnuti, već se izlizalo od mojeg glađenja. |
- 23:59 - Komentari (53) - Isprintaj - #
29.06.2007., petak
na kamenu ...
 lonely zašto se ne mogu s rastancima pomiriti? zbogom reći, i nastaviti dalje, bez osvrtanja ... zar nije me već život poučio da ništa ne traje? cvijet uvene, jezero ispari, ptice odlete, glazba utihne, čaša se razbije, smisao izgubi, dan se u noć pretvori, prijatelji promjene adrese ... ... igrači se od igre umore ... a ja necutako, I still want to play, playera, meni još nije svirka dosadila, frulice meni će hladno biti bez zmajkine vatre ... naučiti moram da se ne vezujem, ni za kog' ... sad sjedim na kamenu, gledam kako s obzora jedra nestaju, kako pučina prazna ostaje. poželim reći svima zbogom, brzo, u jednom dahu. nek' zaboli jednom, jako. jednom ... ... i nikad više. dođi, Jedini, što prije, netko mi mora suze obrisati, i zagrliti me, još jednom ... ... prije no što sunce zadnji put zađe, prije no što oblaci boju promijene, prije no što kamen na kojem sjedim ... ... na dno mora potone .... Joan Baez - Farewell Angelina a na pijesku ostanu samo naplavine mrtvih uspomena ...  naplavine |
- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #
28.06.2007., četvrtak
čekaj, čekaj, rose!
|
(prethodni nastavak) Tamnomodri pogled zbunjeno je zatitrao, visoka se Neznačeva figura zalelujala, zatreperila, a tamni se magloviti obrisi raspali kao oblak na jakom vjetru ... Nestao je. A Rose je još uvijek treptala od ljutnje. ... I Morpheus je treptao od ljutnje, kad je odlazio. A zatim ga dugo nije bilo. Rose se pitala: Kamo odlazi, kad ode od nje? Odakle li dolazi, k njoj? Postoji li, uopće ... osim u njezinoj svijesti ... ili je, možda, iz njezine podsvijesti izronio? Dugo ga, dugo nije bilo ... A gdje je to Morpheus bio, kada je otišao od Rose, rasplinuvši se poput oblaka? Postiđen ... ljutit, vratio se Thantosu. A Thanatos je riješio Morpheusa konačno učiniti svojim. Gurnuti ga da napravi konačni korak, korak nakon kojeg više nema povratka. I tako je Morpheus, uhvativši se podruku, s Thanatosom i Erosom, krenuo ... i sam riješen da zakorači tamo odakle se više neće moći vratiti ... Jer, nije se više želio, nije se više usuđivao vratiti se u Rosein svijet, na Roseinu svjetlost. Ta ga je svjetlost tako lijepo grijala, tako nježno milovala ... no, istodobno, bila je tako jarka i jasna da su njegove mane postajale bolno vidljive. Ne samo Rosei, već i njemu samome. A Morpeus je tijekom vječnosti navikao sebe vidjeti moćnim i savršenim, božanskim. On je upravljao snovima smrtnika, on je čak, putem snova, oblikovao i njihovu javu. On se smatrao velikim dirigentom, pravim Maestrom ... a sad je dobio packe po prstima, od jedne smrtnice ... kao neki balavi učenik, od učiteljice koja ga uči kako postaviti prste na klavijaturi ... Neće više nikada k Rosei otići ... Razgovarala je s njim ... a možda je samo pričala sama sa sobom? Nasmijavala ga je ... a možda ga je i ismijavala? Oduprla mu se ... a možda ga je samo mamila? Vidjet će ona, kad joj sljedeći puta dođe! Njegova će riječ tada biti posljednja ... On će biti taj koji se smije ... Slomit će je, neće mu se uspjeti oduprijeti! Kad taj posljednji korak učini, vođen Thanatosom, neće ga više opterećivati obziri prema toj smrtnici ... Tada neće oklijevati upotrijebiti svoju moć, svoju punu snagu ... Tada će ona njegova biti, u snu i na javi ... Tada će on trnuti i paliti njezinu svjetlost, po svojoj volji. Tada će on nju ogoliti i razgolititi, on će pod svjetlošću zaviriti u svaki dijelić njezina tijela, u svaki kutak njezine duše ... Neće ona njega tada viriteljem nazivati, tad se ona više neće usuditi ... Čekaj, čekaj, Rose .... Budi budna ... i čekaj! (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Dodatak: if You realy want to ENYA - Only if ... Only if You realy want to samo ako zaista želiš, Jedina ... a želiš li? ahaaaaaaaaaaaaaa koliko jako? uuuuuuuuuuuuuu! zaista? ahhhhhhhhhhhhhha! ovako? o yeeeeeeeeeeeee.... a, Ti ... a Ti, Voljeni? Želiš li? o, daaaaaaaaaaaaa... Je l' ti lijepo, tako? o yeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee! uvijek želim te, Jedina! nikad ako ... Jedini. Tebe uvijek želim. Tebi, uvijek samo Tebi: da!  swans Dodatak: dragi Drano, Sićušna plava iskro, oprosti ... što stih ti ukradoh, tvojom alejom šetajući ... kao glas tišine dva labuda u letu iznad jezera krila ispreplela, vratovim dotakla oblake ... ... odrazima jezero mirno uzburkala.  Swans Dodatak: Panova frula  Pan po poljima zlatnim panova frulica svirala o, kako sam zvuke te voljela. a onda me, noćas, melodija njena gorko taknu: svirke sam se umorila, odoh u osamu ... što će jedna frulica, pa još panova, u osami, negdje u nekoj ladici ... šutjeti? to u prirodi frulice nije. frulica je za svirku stvorena, veselu il' tužnu ... no tko sam ja? otkud mi pravo da pitam, prigovaram, nagovaram ... samo sam jedna vila žalosna. no, tko još za vile mari, tko to još, uopće, u vile vjeruje ... |
- 23:59 - Komentari (58) - Isprintaj - #
27.06.2007., srijeda
rose: prsti na tipkovnici ...
|
(prethodni nastavak) Tamnomodri pogled i dalje je nad njom bdio. Ubrzo, Rose je posumnjala, bdije li on nad njom ... ili je nadzire? Nakon incidenta s voajerom, počela je vjerovati da je tajanstveni neznanac štiti. Vremenom se navikla, pa joj je Neznačeva povremena nazočnost čak i godila u usamljenim trenutcima. Rose se opustila jer se Neznanac uvijek držao na korak udaljenosti i činilo se da prati njezine signale i odaziva im se. Rose se pitala može li On ući gdjegod poželi? Očito je mogao, jer ga njezina zaključana ulazna vrata nisu zadržala. Onda je Rosei sinula neugodna pomisao, što ako se pojavi, korak od nje, u kupaonici, dok se ona tušira ili koristi toalet. Kad je sljedeći puta postala svjesna njegove prisutnosti, krenula je prema kupaonici. Stala je na vratima, okrenula se u smjeru u kojem je osjećala Neznačevu nazočnost i rekla: Ne! Zadržala se nekoliko trenutaka iza zatvorenih vrata i osjetila da ju je poslušao i ostao, čekajući je u predsoblju. Jednoga se kišnog posljepodneva našalila. Osjetivši da je On slijedi u korak, odjednom je protrčala kroz predsoblje, preskočila prag i nastavila skakati kroz sobu, na jednoj nozi. Stala je i oslušnula ... Prvo muklo zaprepaštenje ... a onda jedva čujni kikot. I ona mu se pridružila, smijući se naglas. No, znala je, fantomski Posjetitelj nije bezazleni kućni duh s kojim se možeš šaliti ... a nije ni četveronožni ljubimac kojeg je moguće dresirati. Vidjela je što je uradio viritelju i znala je da mu je ćud nagla i naprasita. Pa ipak, prema Rose je dosad bio obziran ... možda prezaštitnički ... možda previše posjednički ... Vremenom, Rose je počela primjećivati da tamnomodri pogled postaje sve uporniji i nametljiviji. Prilazio joj je sve bliže i bliže, ponekad tako blizu da je osjećala kao da je dodiruje. A onda ju je počeo i stvarno dodirivati. Isprva su ti dodiri bili tako laki i ovlašni da nije mogla biti potpuno sigurna je li ju stvarno dodirnuo ili je ona njegovu blizinu počela osjećati kao dodir. Nagnula bi se da nešto pogleda i osjetila kako joj je prstom prešao po stražnjoj strani vrata, sve do linije kose. Ili bi na podlaktici dodir prstiju osjetila kao golicanje od kojeg bi je prošli trnci. Rose je pokušala razgovarati s njim, no on se nije odazivao. Onda bi i ona šutjela ... ili bi i pitala i odgovarala. Jednom je čak i zapjevušila, kao da se nadala da će joj se On pridružiti. You are my sunshine, my only sunshine... Nasmijala se usred pjesme. Baš pravi sunčev zračak, koji se uvijek krije iza oblaka ... A onda ga duže vrijeme nije bilo pa je Rose pomislila da možda više i neće doći, no znala je da se samo zavarava. I nije bila sigurna, želi li da se On ponovo pojavi ili ne želi ... Jedne je ljetne večeri sjedila za tipkovnicom svoga računala i pisala priču. Rose je povremeno objavljivala priče i pjesme u prozi na svojem blogu, no priča koju je upravo pisala nije bila namijenjena objavljivanju. Bila je previše osobna i Rose ju je pisala za sebe, ne namjeravajući je nikomu pokazati. ... preplavila do tada nepoznata senzacija. Poput vrelog vala prošla mi je tijelom. Marija se uvukla Robertu u vreću za spavanje, u sceni iz romana koji sam tada, kao trinestgodišnjakinja po prvi put čitala. Odjednom, ja sam bila ta Marija kojoj je Robert milovao grudi, ja sam osjetila Robertove usne na svojima ... Duboko u svojoj nutrini osjetila sam niz grčeva koji su mi tijelo protresli neizrecivom slašću .... Rose se tako zanijela pisanjem da je, osjetivši Njegovu prisutnost, shvatila kako joj On već neko vrijeme stoji za leđima i čita, njoj preko ramena, na ekranu računala, tekst koji je pisala. A taj je tekst bio tako osoban, tako intiman, da je Rose pocrvenjela od stida ... U trenu je posegnula za kompjutorskim mišem, kliknula na File pa potom pomaknula kursor na Exite, želeći tekst ukloniti, skriti Strančevu pogledu. No, njezine su prste čvrsto obujmili nevidljivi, jaki i dugi prsti ... i onemogućili je u tome. Rose se ukočila od zaprepaštenja, a potom od bijesa, pa je pokušala istrgnuti svoje prste iz njegovih. Stisak je bio čvrst, no ipak odmjeren kao kad odrasli odlučno, ali ipak ne pregrubo, sprečava dijete da učini nešto što odraslome ne odgovara. A potom je Neznačeva ruka odvojila Roseinu od miša i pomaknula je prema tipkovnici kao da joj naređuje neka nastavi pisati ... Pusti me! Smjesta da si me pustio ... rekla je Rose tihim i mirnim glasom, no hladno i odrješito. I zaista ju je istog trena pustio. Pomislila je kako je ne bi pustio da je počela vikati ili moliti. Brzo je zatvorila dokument i ostala ukočeno sjediti u svojoj crvenoj kompjutorskoj stolici, i dalje ga osjećajući za leđima. A tada je naglo zarotirala stolicu i uspravila se, gotovo skočila iz nje, odupirući se rukama o naslone. Pred njom je stajala izdužena kontura visokog muškarca širokih ramena, no bila je nejasna i maglovita kao da je satkana od tamnih pramenova olujnog oblaka. Jedino je tamnomodri pogled bio jasan. Zurio je u nju. Rose se uzdigla na vrške prstiju i odlučno isturila bradu u uzaludnom nastojanju da se visokom Neznancu unese u lice. Ljutito je prosiktala: Nisi ništa bolji od onog viritelja kojeg si tresnuo o zid! Da se više nikada nisi usudio ... Tamnomodri pogled zbunjeno je zatitrao, visoka se Neznačeva figura zalelujala, zatreperila ... a tamni su se magloviti obrisi raspali kao oblak na jakom vjetru ... Nestao je. A Rose je još uvijek treptala od ljutnje ... i još uvijek je na svoj ruci osjećala dodir njegovih prstiju... (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  For Whom the Bell Tolls  Fotografiju oblaka snimila sam danas poslijepodne, dok sam u mislima pisala večerašnji nastavak Rose. Dodatak: Oblaku Oblače, putniče! Ti koji brzo putuješ, na krilima hitrog vjetra, širokom nebeskom cestom ... pozdrave moje ponesi mojem Dragom ... ako Ti, oblače, kiše uzmanjka, eto Ti mojih suza ... najmanju od njih, nebeski putniče, nježno mu spusti na dlan ...  |
- 23:59 - Komentari (42) - Isprintaj - #
26.06.2007., utorak
rose: osvjetljeni prozor
|
(prethodni nastavak) S prolaženjem vremena, Rose je postajala sve svjesnija Morpheusove prisutnosti. U snovima bi se sretala s njegovim tamnomodrim pogledom, ne videći mu lice ... A kad bi se usred noći naglo probudila iz sna, učinilo bi joj se da još osjeća nečije prste u svojoj kosi, da osjeća vreli dah nekoga tko se nad njezino uzglavlje nadnio, približivši svoje usne njezinima. Sve joj se češće događalo da i na javi, najčešće u suton, osjeti da je taj pogled prati. Rose bi na jarkoj dnevnoj svjetlosti bila sklona povjerovati kako se radi samo o njezinoj bujnoj mašti, no u suton bi sve opet postajalo stvarno. Počela se pitati štiti li je ili uhodi taj tajanstveni Neznanac. Ponekad bi, vraćajući se kući slabo osvjetljenim i tamnim periferijskim ulicama, usporavala korak, zaustavljala se osluškujući lake i gotovo nečujne korake koji su je slijedili. Ili bi korak ubrzala, pa se naglo osvrnula ... no misteriozni je pratitelj ostajao nevidljiv. Vremenom je Rose naučila prepoznavati raspoloženja toga Neznanca. Osjetila bi njegovu čežnju, uznemirenost ... i ljutnju. Shvatila je da je suočena s nekom moćnom silom, naglom i neobuzdanom. A ta je sila željela nad njom zadobiti sve veću vlast. Roseina tiha i suzdržana narav mogla bi nekoga navesti na zaključak da je Rose pasivna i podložna. No, ispod te mirne pojavnosti, ona je bila ponosna i samosvojna. Pošto je živjela sama, navikla je ravnati se samo po vlastitim mjerilima. Rado bi udovoljila bilo čijoj molbi, no njezina narav ne bi otrpjela nametanje i zapovjedanje. Što bi pritisak bio jači, bio bi jači i njezin otpor. Rose nije trpjela nasilje i prisilu a svako bi zavirivanje u vlastitu privatnost oštro presjekla. Sada se čudila svojim proturječnim osjećajima. Bila je ljutita na tu nepoznatu silu koja se sve dublje uplitala u njezin život, a istodobno je bila privučena dubinom toga tamnomodrog pogleda. I kada bi se Neznančeva prisutnost na neko vrijeme izgubila, Rose bi se osjetila usamljenom ... Nakon jednog sna u kojem joj se Neznanac približio previše, a ona ga odgurnula, nije se danima pojavljivao. Bio je to neobičan san. Rose je te noći sanjala kako se naga kupa u gorskom jezercu. Plivala je u kristalno prozirnoj vodi, uživajući u blagom milovanju tog plavog jezera okruženog tamnom šumom. A onda je, naježena od hladnoće, izišla na obalu i posegnula za svojom odjećom koju je objesila na grane zelenog grma. Odjednom su je, s leđa, obuhvatile i privukle neke čvrste ruke. Obumile su je snažno, posjednički, tako da je osjetila visoko i koščato tijelo koje ju je uza se privijalo. Počela se otimati, poput zlatne ribice uhvaćene u mrežu ... kriknula je glasno ... i probudila se od vlastitoga krika. Nakon toga sna Neznanac kao da je ustuknuo, nije joj u san dolazio, niti ga je na javi osjećala. To je trajalo danima i noćima ... A onda se jedne noći Rose dugo zadržala radeći za računalom. Ponoć je već davno bila prošla kad se počela spremati na počinak. Zavirila je kroz prozor na ulicu. Više ni jedan prozor nije bio osvjetljen, cijela je ulica utonula u san. Dok se u kupaonici tuširala, Rose je odjednom ponovo na sebi osjetila nečiji pogled. Pogledala je na prozor kupaonice, no vani je bio mrak pa ništa nije mogla vidjeti. No ipak je bila sigurna da taj pogled dopire kroz prozor. Bijes ju je obuzeo. Kako se samo usuđuje! Ogrnula se frotirskim ogrtačem, izišla iz kupaonice u predsoblje, tiho okrenula ključ u bravi, otvorila vrata i nečujno zakoračila u vrt. Pod prozorom kupaonice zaista je bila neka tamna prilika. Neki je muškarac prilijepio lice uz osvjetljeno prozorsko staklo i zurio unutra, očekujući da se ona vrati u kupaonicu. Stajao je na stolici koju je donio iz dvorišta da bi mogao dosegnuti visoki prozor koji je gledao u vrt, pa Rose pozor nije zastirala. Bijes je zavrio u Rose i ona je, zaboraviši na oprez i strah, tiho i hitro poput mačke prišla i nogom gurnula stolicu na kojoj je voajer stajao. Srušio se na zemlju uz krik, no brzo se osovio na noge i krenuo prema Rose. Ne, nije bio visok ni košćat a ni pogled mu nije bio tamnomodar. Gledao ju je bijesno i pohotljivo i posizao za njom. Rosein je bijes nestao. Zamijenio ga je strah i kajanje zbog nepromišljenog postupka. Uzmicala je ... a glas ju je izdao pa nije mogla vrisnuti. Kad je nasilnikova ruka uhvatila ovratnik njezina plavog frotirskog ogrtača, u namjeri da ga strgne s Roseina tijela, iz tame je izronila visoka prilika u crnom. Snažne su ruke zgrabile nasilnika za prsa, podigle ga uvis i tresnule njime o zid. Rose je, vrisnuvši, uletjela u predsoblje, zalupila vrata za sobom i zaključala ih. U strahu je nazvala šogora Luku, a on je za petnaestak minuta već bio pred njezinim vratima, još raščupan od sna, odjeven u donji dio trenirke i gornji dio pidžame. Ostani unutri ...rekao je Rosei ... dok ja sve ne pregledam. A potom je Luka ušao u kuću, natočio Rosei i sebi veliku čašu konjaka, pa su sjeli. Luka je saslušao Roseinu priču. Pod prozorom kupaonice je srušena stolica, a na zidu ima tragova krvi ... rekao je. Rose, Rose ... što te je spopalo da izlaziš van? Trebala si odmah mene nazvati ...ili policiju. Je si li sigurna da se pojavio još netko ... da taj tajanstveni spasitelj nije samo proizvod tvoje mašte? Mnogo je vjerojatnije da je voajer tresnuo glavom o zid, kad si ga oborila sa stolice ... Rose, Rose ... kako si mogla biti tako nepromišljena ... kad samo pomislim što ti se moglo dogoditi ... Rose nije popustila Lukinim nagovaranjima da pozovu policiju. Nisam ga ubila ... tog viritelja, kad sam ga stepla sa stolice ...rekla je ... vjerojatno sam mu samo glavu razbila. A moj se bijes uobličio u fantomskog moćnog spasitelja ... nasmijala se. Ne vjerujem da će se voajer usuditi ponovo doći ... Luki je obećala da će biti razumnija i da će odmah pozvati i njega i policiju, ako primjeti da je voajer ponovo pod njezinim prozorom. A sutradan je pozvala stakloresca koji je prozirno staklo na prozoru kupaonice zamijenio mutnim, neprozirnim. No, znala je. Tamnomodri pogled i dalje je nad njom bdio. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  window light |
- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #
25.06.2007., ponedjeljak
feeling blue ...
|
blue angel, Roy Orbison noćas mi trebaju ruke tvoje, Jedini ... ... noćas ne mogu bez dodira tvojih ... dlan mi dotakni, nek nam se prsti prepletu rukom putokaz iscrtaj duž moje podlaktice i poljubac spusti u pregib lakta, pa se do ramena popni ...i vrata ocrtaj prstima konture ušne školjke i resicu uha gricni ... ...nježno noćas bih, Ljubljeni, podatna bila i sva topla, meka, mirisna ... ... pod Tvojim dodirima ... zašto Te, noćas nema, Voljeni ... kad trebaju mi, k'o nikad, ruke tvoje ...  Dodatak: parada Rusalkinih krastačica ...   |
- 23:59 - Komentari (53) - Isprintaj - #
24.06.2007., nedjelja
rose: kalup i smjesa
|
(prethodni nastavak) ... Jesu li ljudi bogovima slični, ili su bogovi ljudima nalik? A možda su po istom kalupu pravljeni ... no od različita materijala? Onaj koji ih stvori, i jedne i druge ... i bogove i ljude, isti je kalup i isti materijal rabio, stvarajući ih. Prvoga dana izli smjesu u kalup za bogove, a sljedećeg počne ljude praviti, isti kalup koristeći ... No, za ljudsku smjesu jednog mu sastojka uzmanjka ... nedostajaše mu vječnosti, svu je vječnost potrošio, bogove izrađujući. Otuda su jedni drugima tako nalik, bogovi i ljudi. Otuda su i tako različiti. No, koji su Tvorcu miliji, koji su mu draži? K'o i svim tvorcima, i tome Tvorcu velikom draže su bile stvarčice krhke i lomljive, od onih koje vječno traju. A možda je i krivnju osjećao ... taj Tvorac ... što je svu vječnost na bogove protraćio ... tko zna? Tek, da bi propust svoj ispravio, Tvorac ljudima, tim krhkim stvorovima, podari nešto što nije podario bogovima. Dušu im udahnu! Nek' im se nađe ... pomisli veliki Kreator, dodajući novi sastojak u smjesu od koje je ljude stvarao ... nek' im se nađe... da im put kratki, ljudski ograničen, osvjetli ... Smrtnici nisu svjesni bili kakav su dragocjen dar dobili, pa bi za vječnošću čeznuli i žudili besmrtnima biti, poput bogova. Dušu bi rado za vječnost mijenjali. Mnogi su to i činili ... U trampi s Velikim Uništiteljem, Kreatorovim antipodom, uvijek bi bili prevareni. Uzeo bi im dušu, pa bi smrtnici ti nakratko povjerovali da su bogovi. Kratko bi uživali u moći, slavi, bogatstvu, misleći da je to vječno ... A onda bi, skok na skok, Veliki Uništitelj poslao Thanatosa. On bi im u oči zavirio, a njegov bi im pogled smrtonosni sledio krv u žilama. Krhki bi se materijal od kojeg su napravljeni rasuo u prah ... a duše više ne bi bilo, prodaše je. No, uvijek je i onih smrtnika bilo koji nisu u takvu trampu ulazili. Uvijek je bilo onih koji ne bi dušu dali ni za moć, ni za slavu, ni za bogatstvo ... pa ni za vječnost. Takvi bi smrtnici svijetlili lijepom svjetlošću i dok bi zemljom hodili, a kad bi Thanatos njima u oči zavirio, duša bi im se poput iskrice, poput krijesnice digla u visine i opet stopila s velikom Svjetlošću. Rose je bila jedna od njih, jedna od tih koji su znali dragocjeni dar Kreatora cijeniti i čuvati. I zato je Morpheus, besmrtni Bog snova, vječnošću nadaren a duše lišen, poželio Rose ... poželio ju je više od ičega što je ikada želio. A onda se uplašio te svoje želje, uplašio se te Roseine svjetlosti na kojoj se tako jasno ocrtavala njegova božanska nesavršenost ... Poželio je ugasiti tu svjetlost ... pa potom u vječnosti uživati s Rose, u božanskoj tmini. Mislio je, samo puhnuti treba svojim moćnim božanskim dahom ... no, prevario se. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Dodatak: U Mjesec gledam ...   Glazbu možete uključiti klikom na ikonicu zvučnika u slideshowu. |
- 23:59 - Komentari (47) - Isprintaj - #
23.06.2007., subota
rose: svjetlost
|
(prethodni nastavak) Morpheus je isprva bio faciniran Thanatosovom moći, samouvjerenošću, bezobzirnošću. Stric mu je postao uzorom kojem se divio. Laskale su mu Thanatosove pohvale i pozornost koju mu je poklanjao ... isprva je vjerovao svakoj Thanatosovoj riječi. A onda je Morpheus sreo Rose ... Zatajio je Thanatosu taj susret. Grozio se na pomisao da bi se crni Thanatosov pogled mogao spustiti na to lice koje je on sve češće gledao u snu i na javi. Morpheus s Rose još nije progovorio niti riječi, no znao je da bi i njoj zatajio Thanatosa. Osjećao je da u njegovoj vječnosti nema mjesta i za Rose i za Thanatosa. Morao se odlučiti ... no još se uvijek kolebao ...Obmanjivao se da će moći držati odvojenima ta dva svijeta koja su ga privlačila. Thanatosova tama, moćna, crna i zavodljiva ... i Roseina svjetlost, jasna i čista, puna nježnosti i snage... Uživao bi u tamnim zločinačkim pohodima u društvu Thanatosa i Erosa ... a poslije bi otišao k Rose da uz njezino uzglavlje liječi osjećaj gađenja i krivnje ... Rose je zračila svjetlošću, a ta je svjetlost razgonila tamu koja je čučala u Morpheusu i povremeno ga potpuno obuzimala ... Roseina je svjetlost bila poput bistre vode koja spire sve prljavštine ... Dok bi sjedio uz njezino uzglavlje, šetao njezinim snovima i pratio je na javi, poželio bi zauvjek ostati s njom. A onda bi ga Thanatost pozvao ... i Morpheus bi se, protivno svojoj volji, tom pozivu ipak odazvao. Iako s Rose za sve to vrijeme nije prozborio ni jedne riječi, ipak je znao da bi ona rekla ne tami, da bi s užasom i gnušanjem okrenula glavu od Thanatosove moći, od njegove surovosti, zloće i ciničnosti. Morpheus se bojao da bi Rose okrenula glavu i od njega, zato joj se i nije usuđivao prići. Thanatos je Morpheusa još uvijek snažno privlačio, no istodobno osjećao je kako se sve više od njega udaljava. Počeo je svoga moćnog strica gledati sve kritičnijim očima i postupno se izmicao njegovu utjecaju ... Kada bi Thanatos s porugom, okrutnošću i cinizmom govorio o životu, ljudima, o besmrtnosti i smrti, Morpheus bi se upitao što bi Rose na to rekla ... I znao je, Rose bi uvijek rekla ne Thanatosu i onome što on zastupa. A ipak ... Morpheus nije ni slutio koliko je Thanatosu sličan ... Kad je Rose na vidikovcu u Visokim Tatrama uzvratila poljubac Mareku, Morpheus je u silnome bijesu gurnuo niz liticu tog smrtnika koji se usudio biti takmac njemu ... U Morpheusu je tada opet pobijedio Thanatos, pobijedila je tama. Sad je i Morpheus, poput Thanataosa, pomislio: Bit ću prvi ... i jedini ... Bit će moja ... ili ničija ... Nekoliko dana nakon toga, ušavši na Rosein blog, napisao joj je poruku: Budi budna – čekaj! U njemu se kovitlao i miješao bijes prema samome sebi, prema Thanatosu ... i prema Rose ... Riješio je uzeti je na silu. Možda će tada opet biti slobodan, možda će, slomivši je, umanjiti snagu te njezine svjetlosti koja ga je obasjavala ... Svjetlosti na kojoj je tako bolno jasno vidio svoju božansku nesavršenost, svjetlosti koja mu je postala toliko neophodna da je poželio – ugasiti je. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  Galadriel_sunlight  Light in the Dark Dodatak: svaka se žaba, il' žabac uloviti dade ... na pravi mamac ... Danas s lista, a sutra s Rusalkina dlana ... crazy frog Žabac iz spota podsjetio me, tko zna zašto ... hihii ...na dva blogera koji odskora do jezeraca svraćaju, na Kenguura i Fizikalca ... Pa ih obojicu, ovom prilikom pozdravljam... |
- 23:59 - Komentari (60) - Isprintaj - #
22.06.2007., petak
thanatos otkriva Morpheusovu tajnu
|
(prethodni nastavak) Morpheus je Thanatosu zatajio svoje odlaske u Roseine snove. Vjerovao je kako je Rose sigurna, jer Thanatos ne zna za njezino postojanje. Nadao se kako će svojem mračnom stricu moći zatajiti svoja osjećanja prema Rose. Trudio se da Thanatos ne primjeti promjene koje su se u njemu događale. No, brzo se uvjerio koliko je bio u krivu. ... Iako se osjećao starim, Morpheus je još uvijek bio mlad bog, imao je tek koju tisuću godina, još uvijek je bio strastven i mladalački neobuzdan ... i neoprezan. Njegov je stric Thanatos bio prastaro božanstvo, starije od vremena. Thanatos je već vidio gotovo sve što se vidjeti može i upravo zato, ono što je Morpheus želio Thanatosu skriti, nije moglo skriveno ostati ... Vrlo je brzo Thanatos primjetio promjene u nećakovu ponašanju. Morpheus više nije uživao u bakanalijama koje je Thanatos za njega pripremao, počeo je izgovore tražiti da bi ih izbjegao. Morpheus se više nije divio svakoj Thantosovoj riječi, odvažio se proturječiti mu. Morpheus se usudio usprotiviti Thanatosu, po prvi puta. Kad je Thanatos jedne noći od Morpheusa zatražio da u noćnu moru pretvori san jedne djevojčice, Morpheus je svome strašnom stricu, Bogu smrti, po prvi puta rekao ne. A djevojčica je imala dugu plavu kosu, ličila je na Rose ... Thanatos je uočio i Morpheusova noćna iskradanja pa ga je sljedio. Njegova se ljutnja pretvorila u crveni bijes kad je otkrio o čemu se radi. Jedna smrtnica bijedna udaljila je od njega njegova nećaka Morpheusa. Iako je bio ljut na Morpheusa, većina se Thanatosova bijesa usmjerila na Rose. Platit će, skupo, ta drznica što se drznula stati na put njemu, moćnom Thanatosu. A kad je, šuljajući se neprimjetno za svojim lakomislenim nećakom, Thanatos jedne noći prvi put odmjerio Rose svojim crnim smrtonosnim pogledom, pomislio je, zlobno likujući: Poigrat ću se prvo tom plavom kosom, tim bujnim grudima ... prije nego joj u oči zavirim, prije no što je svom prijatelju Hadu pošaljem ... A potom se grohotom smijao, crni Thanatos, kad je shvatio da se njegov nećak još nije poigrao ni tom kosom plavom, ni tim grudima bujnim ... Hohoho ... glupan je samo gledao i uzdisao ... Požuri mladiću, ne oklijevaj toliko ... inače ću ja biti prvi ... Kad je Morpheus, pred jutro, nježno dodirnuo pramen Roseine kose, pa potom otišao, Thanatos je prišao Roseinu uzglavlju. Sad je on među svojim prstima što su ličili na crne pandže držao Rosein plavi pramen. Sad se Thanatos nagnuo nad Rose, a crni mu je pogled milio njezinim licem, zaustavljajući se na Roseinim usnama, vratu, rumenoj bradavici oble dojke koja je u snu izvirila iz plave spavaćice ... Sad je Thanatos, nagnut nad Roseino uzglavlje, mirisao i požudno udisao njezin slatki dah ... Njegove su tanke usne gotovo dodirivale Roseina ružičasta, u snu poluotvorena usta. Glupi je balavac zaljubljen ...drhti pred njom k'o školarac ... Kakva li je to smrtnica koja moć takvu ima nad jednim bogom? Thanatos je zavirio kroz vratašca Roseina sna koja su ostala odškrinuta nakon Morpheusova posjeta. Tamo je vidio Roseine ružičaste snove i s likovanjem saznao da ni Rose još ljubila nije. Thanatos je u tom trenu i sam poželio Rose ... i začudio se snazi svoje želje. Tako mi i treba, kad se previše s Erosom družim ... I Thanatos je, gle čuda, učinio ono što i njegov nećak Morpheus ... i on je riješio svoju želju obuzdati i obuzdavati, dok bolje ne osmotri tu smrtnicu ... Rose? Zoveš se Rose? Čekaj, čekaj ružice bijela ... latice će ti se krvavo zarumeniti, kad te ja ščepam ... Ne samo da ću biti prvi ... bit ću jedini ... i posljednji ... (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Death and maiden    Dance of the death Iron Maiden Dodatak: noćna šetnja Rusalkinim vrtom ... a možda je netko i za jutarnju šetnju?   |
- 23:59 - Komentari (53) - Isprintaj - #
21.06.2007., četvrtak
rose: djevojka s ružom
|
(prethodni nastavak) Kada se sve to događalo, Rose nije još bila ni rođena ... A izgubljena je slika potom negdje čamila ... čekajući da je Rose ugleda na pultu staroga antikvara, u jednom gradu, u domovini njezine bake, kamo je otputovala na znanstveni skup ... U to je vrijeme, na trgu toga grada, upravo bila postavljena fontana sa skulpturom usnule djevojke koja u ruci drži ružu .... ... Rose je u snu u ruci držala bijelu ružu kad joj je, dok je još djevojčica bila, Morpheus prvi puta ušao u san. Morpheus je tada već dugo osjećao duboki nemir zbog svega što mu je donijelo Thanatosovo pokroviteljstvo, tada je već znao da ga je njegov božanski stric i poočim gurnuo u duboku tamu i zločin. Znao je ... no još uvijek je odbijao to i priznati, sebi samom. Iako je još uvijek bio mlad bog, imao je tek koju tisuću godina, osjećao se starim. Noćna orgijanja s Thanatosom i Erosom više nisu uzbuđivala njegova čula. Ulasci u ljudske snove postali su mu dosadni, njegovom vječnošću zavladali su cinizam i rezignacija. Proživio je tisućljeća, no nikada nije ljubio ... nikada nije ljubljen bio. A tada, dogodilo se čudo. Djevojčica s ružom, u čiji je san ušao, pokrenula je to čudo za koje je Morpheus mislio da se ne može dogoditi. Nešto je u njemu zatitralo kad ju je za pramen duge kose izvukao iz vrtnog jezera u koje ju je, u snu, namamila vodena vila. I kad se nad njom nagnuo, uklonio joj pramenove mokre kose s lica, kad je oslušnuo diše li ... osjetio je da mu je do nje stalo, da ne misli o njoj kao o mravu kojeg može zgaziti, ne žaleći. Rose je otvorila oči, plave i duboke, i pogledala ga. Morpheus se ogledao u tom plavom, jasnom i otvorenom pogledu djevojčice koja ga je gledala bez straha. Osjetio je, u tom trenutku, da ne može izdržati taj dječji pogled, pa je on, moćni Bog snova, pogled spustio. U godinama koje su slijedile, Morpheus je, gledajući kako Rose raste i odrasta, ulazeći u njezine snove i prateći je na javi, shvatio da je želi, više od ičega. Sa zaprepaštenjem je shvatio i da ga nešto, jače od njega, sprječava da svoju želju zadovolji i Rose uzme, onako kako je do tada uzimao ono što bi poželio. No, nije želio priznati sebi, što ga to sprječava i zadržava u ostvarenju želje. Obmanjivao se kako odlaže zadovoljenje da bi sebi povećao konačni užitak. Uvjeravao se kako se suzdržava samo iz straha da će mu ta ruža prestati mirisati kad je jednom ubere. Ljutio se na samoga sebe, ljutio se na Rose ... i zarekao se da će on izabrati trenutak u kojem će je učiniti svojom, podčiniti je svojoj vlasti. U samotnim je trenutcima u svojoj spilji sanjario o tom odlaganom trenutku. Ljubit će je dok joj ne ponestane daha ... ljubit će je dok sam bez daha ne ostane ... A kad je prisili da mu u oči pogleda ... tad će ona pogled spustiti ... Ljubit će je dok se taj jasni plavi pogled ne zažari i ne zamuti ... Ljubit će je dok mu se potpuno ne preda, dok se njegovoj vlasti potpuno ne potčini ... No, već tada je znao da djevojčica s ružom, koja je u međuvremenu izrasla u ženu, dobiva sve veću vlast nad njim. Morat će on potčiniti nju, dok ona potpuno ne podčini njega ... Morpheus je Thanatosu zatajio svoje odlaske u Roseine snove. Vjerovao je kako je Rose sigurna, jer Thanatos ne zna za njezino postojanje. Nadao se kako će svojem mračnom stricu moći zatajiti svoja osjećanja prema Rose. Trudio se da Thanatos ne primjeti promjene koje su se u njemu događale. No, brzo se uvjerio koliko je bio u krivu. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  sleeping beauty Dodatak:  Clouds Of Flame o tebi snatrim, Ljubljeni, u noći vreloj ivanjskoj. najkraća noć, Jedini, bez tebe najdulja je. za mnom goriš ko krijes ivanjski, kažeš mi ... vidiš li, Voljeni, iskre te što u nebo lete? tamo gdje iskre miluju oblak, čekaj me! Dodatak: Drage blogerice, pustite načas blagdanski ručak i pranje suđa ... Poslušajte malo rocka ... Poison - Nothin' But A Good Time Svima vama za ovaj produženi vikend želim - Nothin' But A Good Time! |
- 23:59 - Komentari (46) - Isprintaj - #
20.06.2007., srijeda
rose: čudesna slika makova
|
(prethodni nastavak) Ljudi za Morpheusa postadoše bezvrjednim igračkama, pa ih je on u igri lomio i slamao, misleći kako je veliki igrač .... ne sluteći da je i sam postao Thanatosovom igračkom. ... A Thanatos je uživao, kvareći Morpheusa. Svaki bi Morpheusov osjećaj sažaljenja i suosjećanja proglasio slabošću. A kad bi nakon nekog nedjela, u koje bi ga Thanatos i Eros uvukli, Morpheus osjetio krivicu, ta bi mu se dvojica izrugivala il' bi mu savjest umrtvljivala laskanjem. Što za tebe, Boga snova, znače ljudi? Nisu vrjedniji od mrava koje zgaziš ... Zar ćeš plakati nad svakim mravom? govorio bi mu Thanatos. Uživale su u tvojoj moći, lijepi Morpheuse .. Pa sad više nikad neće zadovoljne ni zadovoljene biti sa svojim bijednim zemaljskim ljubavnicima ... šaptao bi mu na uho Eros, laskavo, nakon orgija i bakanalija u snovima smrtnih ljepotica. Jedne su noći, sva trojica, ušli u neobičan san. San je sanjao slikar, mlad i darovit, no siromašan i neafirmiran. Što je taj san činilo tako neobičnim? U snu, ili točnije u polusnu, izazvanom opijumom, jer slikar koji je san sanjao bijaše ovisnik, čudesne su se halucinacije miješale s prekrasnim slikama. Slikar je sanjao sliku koju će tek naslikati. Sanjao je svoje buduće remek djelo. Crveni su cvjetovi opijumskog maka žarili i blistali, stabljike im se uvijale, makove glavice bubrile ... Iz njih je kapao bijeli gusti sok ... a kapljice su se toga soka isparavale .... U rumenim parama i isparenjima oblikovale su se fantastične slike ... Prekrasna, obla, bijela ljudska tijela uvijala su se oko zmajeva repa zlatnocrvenih krljušti ... iz krvavo crvene vode nekog jezera izranjala su čudesna bića ... ni ljudi ni životinje ... i ljudi i životinje ... na krugu crvenog mjeseca ocrtavale su se konture tijela u ljubavnom zagrljaju... a crvene su makove latice zasipale te fantastične prizore ... Želiš li tu sliku, Morpheuse? upitao ga je Thanatos ... Ništa lakše ... slika, još nenaslikana, tog bijednog slikara, bit će tvoja ... A takvoj će slici trebati i dostojan okvir ... I tako je Morpheus dospio do slikara slike i skulptora okvira. Bila je to ona slika koja je sad visjela na zidu, iznad monitora Rosina računala. Slika koju su smatrali izgubljenom, slika koja je bila remek djelo nesretnog slikara. I okvir slike s izrezbarenim makovima, oštećen na jednom uglu, bio je također remek djelo. Izdubljen u punom plemenitom drvetu, težak i crn, s tragovima pozlate ... Makovi, izrezbareni na okviru, oživljavali bi i stapali se sa slikom ... Za slikom su, nakon slikareva samoubojstva, tragali likovni kritičari i trgovci slikama ... A za okvirom je tragala policija. Istražitelji su znali samo da je lobanja skulptora koji je izradio okvir čudesne slike bila razbijena nekim teškim predmetom, koji nikada nije pronađen, kao ni ubojica ... Bila je prava ironija što je skulptorovo remek djelo poslužilo kao oruđe njegova ubojstva ... Bila je ironija i to što se slikar čudesne slike ubio smrtonosnom dozom, ne saznavši da će ga ta slika proslaviti ... Kada se sve to događalo, Rose nije još bila ni rođena ... A izgubljena je slika negdje čamila, skrivena ... čekajući da je Rose ugleda na pultu staroga antikvara, u jednom gradu, u domovini njezine bake, kamo je otputovala na znanstveni skup ... U to vrijeme, iste godine kad je slika nastala, na trgu toga grada, upravo je bila postavljena fontana sa skulpturom usnule djevojke koja u ruci drži ružu .... (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  papaver somniferum  photos/johncohen Dodatak 1: zaVitae, voditeljicu plesnih radionica ... Novi Fosili - Ja Sam Za Ples Vitae, hvala za sličicu ...  ... za ples sam suviše fjakasta ... no, rado bih sjedila na klupici, u hladovini ... i pripovijedala s tobom ... Dodatak 2: za moju dragu Ignis   zekan i lucky, na nebeskoj ogradici Na nebeskoj ogradici, na oblaku, dvije krznene loptice sjede .. ... i razgovaraju. lucky: zekane, kakva ti to ogrlica lijepa, vrat ukrašava? zeko: o, lucky, lijepa je, no teška ta ogrlica, od ignisinih suza ispletena ... lucky: pogledaj dolje, s oblaka, reci joj: sad dobro mi je, nebeskim vrtom šećem ... ... pa će se suzice u toj ogrlici u osmjehe sjetne pretvoriti, s lakoćom ćeš tada, prijatelju krzneni, ogrlicu tu nositi. zeko: hoće li tada i moja ogrlica na tvoju ličiti? hoće li toplo zasjati novim osmjesima? lucky: hoće, prijatelju mili, zasjat će te ogrlice, na našim vratovima ... i u srcima onim... gdje smo nas dvojica bili ... tamo gdje trag smo ostavili, ostat ćemo ... zauvjek Zaista vjerujem, draga moja Ignis, tamo gdje smo trag ostavili, ostajemo zauvjek ... |
- 23:59 - Komentari (54) - Isprintaj - #
19.06.2007., utorak
rose: igračke bogova ...
|
(prethodni nastavak) I tako je Morpheus postao dobar učenik zloga učitelja. ... Thanatos je kosac bio ... Oštrom kosom, pogledom svojim smrtonosnim, bez milosti je kosio ljudske živote, k'o vlati trave. No, Thanatos bješe i vješt sijač. Na plodnom je tlu Morpheusova samoljublja i taštine otrovnu sjemenku posijao. Brzo je i prebrzo niklo to zlo sjeme ... Thanatos je imao i vješta pomoćnika. Uz bok mu Eros sjeđaše. Umjesto da himnu Životu pjeva i ljepoliki se Eros s Thanatosom združio. Premda ljubomoran na Morpheusa, Eros je ipak, bojeći se da Thantosovu naklonost ne izgubi, pristao u toj igri igrati. Udruženi, Thanatos i Eros, pokazaše Morpheusu kako da iskoristi moć koju već posjeduje, veću mu moć obećavajući. I krenuše, Thanatosom predvođeni, zle igre igrati u ljudskim snovima, kamo im je Morpheus pristup omogućio. Lutali su, iz noći u noć, snovima ljudskim, sijući zlo. Thanatos bi nepogrešivo prepoznao snove u kojima će zlo sjeme niknuti na plodnome tlu. Ljubomoru bi raspirio do zločina, antipatiju do mržnje, zavist do pohlepe, sitnu sujetu do taštine, želju do pohote ... a Eros mu je u mješinu puhao. Rijetko bi, suviše rijetko, naišli na ljudske snove u kojima nije bilo ni trunčice zloće, obično to bijahu dječji snovi ... Tu bi Thanatos prezirno otpuhnuo, rekavši Morpheusu: Pričekaj koju godinu ... kad ponovo svratimo, neće se od roditelja razlikovati ... Ljudski je rod uvijek i svuda isti ... slab, pokvarljiv ... i prolazan ... Ljudi su tek bezvrjedne igračke bogova ... I ljudi za Morpheusa postadoše bezvrjednim igračkama, pa ih je on u igri lomio i slamao, misleći da je veliki igrač .... ne sluteći da je i sam postao Thanatosovom igračkom. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  broken toys Mr Sandman Dodatak 1: na kavi sa Sillvanusom ... Neki su na faksu dogovoreni poslovi u zadnji čas otkazani, pa sam prijepodne provela sa Sillvanusom na kavi. Sillvanus živi u manjem mjestu u blizini Osijeka. Upoznali smo se preko foruma Akvarijske ribe i već neko vrijeme razmjenjujemo mailove. Sad smo se po drugi puta sreli uživo.Pošto dijelimo interes za jezerca i njihove biljne i životinjske stanovnike, a i niz drugih interesa - knjige, glazba ...razgovoru nije pomanjkalo tema. Pod tendom restorana, u blizini spomenika kojeg osječani zovu šetačem, bilo je čak i podnošljivo, povremeno je pirio vjetrić. Kavu sam popila ja, Sillvanus pije čaj. Sillvanus mi je donio cijelo bogatstvo vodenog i močvarnog bilja ... i četiri rječne školjke koje u jezercu obavljaju korisnu ulogu filtriranja vode.   Sillvanus je otišao posjetiti još jednog osječkog drugara, a ja sam po žarkom suncu prevrtala po tezgama uličnih prodavača knjiga. Stara izdanja, antikvarne knjige ... Sasvim predvidljivo .... nakupovala sam i više no što treba ... sve po cijenama od 5 do 25 kuna ... Potom sam sjela na ogradu betonske žadinjere, u hlad ... i čekala autobus. Iako su od centra do moje kuće samo 3 autobusne stanice, nisam se, natovarena paketima i po suncu, usudila krenuti pješke. Čekala sam prilično dugo, zabavljajući se gledanjem prolaznika koji su se u različitim stadijima razodjevenosti i oznojenosti, s bočicama vode u ruci, usporeno kretali od otočića do otočića hladovine. I ja sam se prepustila ljetnoj opuštenosti pa sam pijuckala janu i zapalila cigaretu ... inače ne pušim na ulici ... hihii Kad sam se vratila kući, vodene sam biljke posadila, a školjke bućnula u jezerce. Jedan je žablji par vodio ljubav u najmanjem jezercu ... Bit će punoglavaca ... Zlatne su ribice gotovo iskočile iz jezerca kad sam prišla. Toplo je, metabolizam im se ubrzao, pa su neprestano gladne ... I one se najčešće mrijeste za vrućih dana ... Sillvanuse, dragi mladi prijatelju, hvala na biljkama i školjkama ... i na ugodnom razgovoru ... Čujemo se ... Dodatak 2: žablji par, nakon ljubavnog zagrljaja ... On joj leđa okrenuo, gleda hoće li kakvi leptirići proletjeti ...  Uz pozdrav zlatnoj Panovoj frulici ... |
- 23:59 - Komentari (76) - Isprintaj - #
kud' i kamo?
|
Dodatak: Pozdrav Majstorici i njezinom novom ljubimcu!  Zaviri pod repić, da znaš hoćeš li smišljati muško ili žensko ime ... hihiihi |
- 15:11 - Komentari (24) - Isprintaj - #
18.06.2007., ponedjeljak
dvije rusalke i pjesma mjesecu
pjesma Mjesecu  Anna Netrebko - Dvorak - Song To The Moon Silver moon upon the deep dark sky, Through the vast night pierce your rays. This sleeping world you wander by, Smiling on men's homes and ways. Oh moon ere past you glide, tell me, Tell me, oh where does my loved one bide? Oh moon ere past you glide, tell me Tell me, oh where does my loved one bide? Tell him, oh tell him, my silver moon, Mine are the arms that shall hold him, That between waking and sleeping he may Think of the love that enfolds him, May between waking and sleeping Think of the love that enfolds him. Light his path far away, light his path, Tell him, oh tell him who does for him stay! Human soul, should it dream of me, Let my memory wakened be. Moon, moon, oh do not wane, do not wane, Moon, oh moon, do not wane... ... o, kad bih mogla, po srebnom tragu, otplutati ... ... Tebi u zagrljaj ... Dodatak: Tixi, hvala!  Stigla je jutros ekspresno ... donio je poštar sa slike ... |
- 23:59 - Komentari (53) - Isprintaj - #
17.06.2007., nedjelja
morpheus, dobar učenik zloga učitelja ... i nešto za vitae ...
|
(prethodni nastavak) Kad je prvi put sreo Rose, Morpheus je već bio pod Thanatosovom vlasti. Morpheusov stric Thanatos, Bog smrti, riješio je Morpheusa učiniti svojim nasljednikom. Sam je bio jalov, pa je namjerio ukrasti sina bratu svojem, Bogu snivanja Somnusu. Thanatos je Somnusa prezirao i smatrao ga slabićem. Rugao se Somnusovim ograničenim moćima i njegovoj potčinjenosti božanskoj kćeri i supruzi, Božici noći Nyx.. Iz sna koji ja pošaljem, nitko se još probudio nije ... peckao bi Thanatos Somnusa, kad god bi se sreli. A ti, brate, kad ćeš se ti probuditi? Il' želiš dovijeka lutati u snovima Božice noći? Nyx, Božica noći, Morpheusova mati, jednom je, davno, odbila Thanatosovu naklonost i ljubav podarila Somnusu. A potom mu je još i sinove podarila, prvijenca Morpheusa, pa još i trojke Phantasusa, Phobetora i Icelusa. Za trojicu bezvrijednih ne marim ... no, Morpheus je trebao moj biti ... mislio je Thanatos. I odlučio je – Morpheus će biti njegov. Učinit će ga svojim sinom i nasljednikom. Thanatos je prema Morpheusu osjećao nešto što bi se moglo nazvati naklonošću, pa čak i ljubavlju. Mlad i neobuzdan, njegov nećak, lijepi Morpheus ... Imao je oči svoje matere Nyx, tamnomodre ... a te su oči nekoć taknule u Thanatosu neke duboke strune. I tako je Thanatos uzeo Morpheusa pod svoje, kad su Nyxine spletke urodile plodom, kad je Somnus sina prognao. Glupog li Somnusa ... vlastitog mi je sina gurnuo u naručje ... likovao je Thanatos. Ogorčen zbog majčinih spletki, zbog bratske izdaje i očeva izgona, Morpheus je spremno uletio u naručje svoga strica Thanatosa ne sluteći da će ga on povući u zlo i tamu. Lukavi je Thanatos znao povući prave strune u Morpheusu ... O, kako je vješto Thanatos svirao na strunama Morpheusove taštine i lakovjernosti! Ne tuguj, dragi nećaće ... Što će ti Somnusovo bezvrijedno prijestolje, kad možeš moj nasljednik biti? A moć koju ćeš nasljediti veća je od Somnusove. Kad mi vlast dosadi, ti ćeš Morpheuse, na moj tron sjesti i vladati. Svi će pred tobom drhtati i pogled spuštati ... i ljudi i bogovi. Nećeš tu vlast dugo čekati. No, prvo moraš dosta toga naučiti, a ja ću ti učitelj biti. I tako je Morpheus postao dobar učenik zloga učitelja. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Kasarova La Damnation de Faust Dodatak: Vitae, mila ... nek' ti sve želje ispune ... A žabac kapitalac i dalje čeka - Vitain poljubac ... hihi  |
- 23:59 - Komentari (56) - Isprintaj - #
16.06.2007., subota
La Vie En Rose, tri godine ...
|
|
- 23:59 - Komentari (104) - Isprintaj - #
15.06.2007., petak
rose: pod krilima crnog zmaja ... i Rusalka: dobro jutro Zmajka!
|
(prethodni nastavak) Morpheus, Bog snova, nije shvaćao što se to s njime događa. U njemu su se kovitlala proturječna osjećanja – želja da Rose posjeduje i potčini i čežnja da voli i bude voljen, potreba duboko zapretana u njegovoj ćudljivoj i teškoj božanskoj naravi. ... Sljedećih je godina Morpheus nastavljao ulaziti u Roseine snove. Saznao je o Rose više od bilo koga ... više od Roseinih najbliskijih ... možda čak više i od same Rose ... Rose je bila i plaha i plahovita, i odvažna i plašljiva ... tiha voda koja brijeg dere ... Rose je bila tvrdoglava i uvijek bi tiho uradilo po svome, iako bi pristojno saslušala sve savjete. Rose bi obično zapažala mnoštvo stvari istodobno, no ponekad bi se pravila da ne vidi ono što je ružno. Rose bi uvijek imala začudno mnogo strpljenja s djecom, životinjama i starcima ... no naglo bi i nestrpljivo reagirala na glupost i sporost odraslih. Rose je voljela zadirkivati one koji su joj dragi i smišljati im slatka mala iznenađenja ... i darivati ih. Rose je znala biti pronicljiva, znala je prepoznati fine nijanse raspoloženja, znala je tješiti i utješiti druge, no najčešće je skrivala svoje tuge i brige. Rose se voljela nasmijati, a suze bi obično progutala ... pa bi joj se slegle u dnu grla i gušile je ... Bog snova dugo je bio samo pozorni promatrač koji se u Roseine snove nije uplitao. Šetajući njezinim snovima, Morpheus je otkrio o čemu Rose mašta, čemu se nada, čega se pribojava ... Rose mu je postajala sve zanimljivijom ... i sve dražom ... A kad bi Rose usnula snove pune tajnih čežnji za dodirima, poljupcima i milovanjima, Morpheus bi zaustavio dah, zamišljajući kako ona čezne za njegovim dodirom, njegovim poljupcima i milovanjem ... A onda bi se, u jednom trenutku, osjetio posramljenim zbog tog zavirivanja u Roseinu dušu, pa bi pobjegao u svoju spilju ... i tamo bi on, Bog snova koji nije mogao usnuti, budan sanjao o Rose, bijeloj ruži ... Nakon nekoliko godina, Rose nije više bila djevojčica, pa mi mlada djevojka. Navršila je tridesetu, no, za Morpheusa koji je pamtio vječnost, ona je zadržala vječnu mladost. Jer, kad bi joj u san zavirio ... i u dušu ... tamo je još uvijek nalazio i bezazlenost i maštanja i djevojačku nježnost i stidljivost ... A to ga je još više privlačilo u odrasloj Rose. Bog snova se nije mogao pomiriti s ulogom promatrača pa se ubrzo počeo petljati i u Roseine sne i u njezinu javu ... Morpheus se pobrinuo da Roseino srce netaknuto ostane jer joj je uskratio svaku priliku da srce nekomu pokloni. Morpheus se pobrinuo da Rose još uvijek bude Trnoružica koja čeka poljubac koji će je probuditi ... O, kako je on želio probuditi je poljupcima. Promatrajući je, u snovima i na javi, shvatio je da Rose nije hladna, znao je da bi bila topla i strastvena kad bi se svojom voljom prepustila njegovom zagrljaju. A ipak, oklijevao je prići joj. Bojao se da bi ona ustuknula ... i još se više bojao da on, odbijen, ne bi mogao ustuknuti ... Želio je Rose više od svega ...no bojao se njezina odbijanja i nije je želio povrijediti. Na trenutke bi, ipak, želja u njemu rasla do bijesa. Bilo je samo pitanje trenutka kad će on tom bijesu popustiti. Kada bi netko prišao Rosei, Morpheus bi sve učinio da udvarača diskreditira u njezinim očima ... ili bi udvarača obeshrabrio, ulazeći mu u san i prijeteći mu različitim strašnim ishodima, kad bi se snovi toga nesretnika počeli vrtjeti oko Rose. Na javi, Roseini bi se udvarači smiješno spotaknuli, zavodnički joj prilazeći ... ili bi počeli zamuckivati i govoriti besmislice ... ili bi se polili pićem koje su joj donosili ... a ruže namjenjene Rosei sparušile bi se prije nego bi joj bile uručene ... Svi su ti Roseini udvarači ipak dobro prošli, Morpheus im nije ozbiljnije naudio, samo zato što Rose nije pokazala veći interes ni za jednoga od njih ... a Marek, kojem je Rose uzvratila poljubac, završio je slomljene potkoljenice na stijeni u Velikim Tatrama ... U to je vrijeme Rose već bila potpuno svjesna tog tamnomodrog pogleda koji je prati, već je znala da znakovi naklonosti koje ona pokaže prema nekomu koji joj postaje drag mogu za njega biti ozbiljnom prijetnjom. Stoga se Rose, i inače po prirodi prilično introvertna, još više zatvorila i počela izbjegavati situacije u kojima bi mogla nekoga dovesti u opasnost. A onda je vremenom, jer nije bila praznovjerna, počela vjerovati kako je problem u njoj, u njezinoj podsvjesti. U meni je neka zapreka ... pomišljala bi ... zbog koje ne mogu voljeti nikoga ... Rose je počela vjerovati da nije sposobna za bliskost, povjerovala je da nije stvorena da voli i bude voljena, bila je uvjerena da to ne bi ni mogla ni znala. A onda bi, u nekom ružičastom snu, osjetila kako sva trepti, pod jednim tamnomodrim pogledom koji ju svu prožima ... Probudila bi se uznemirena i sva zažarena, pa bi poslije danima hodila javom blijeda i tiha, kao da je bolesna ... Rose je sve jače osjećala sjenu nekih ogromnih krila, moćnih poput krila velikog crnog zmaja. Ta su je krila sve tješnje obujmljivala, sve više razdvajala od stvarnosti. Rose su mučila proturječna osjećanja ... Tamnomodri pogled koji je sretala u snu počeo ju je sve više zaokupljati. Nastojala mu je pobjeći, bježeći u nesanicu. No, shvatila je da mu pobjeći ne može, da je taj pogled slijedi i na javi. Nije ni sama znala što će učiniti kad se s Neznancem tamnomodrog pogleda jednom suoči ... no znala je da se taj susret bliži ... (nastavak slijedi)  Dragon_and_Girl Dodatak 1: Zmajka, dobro jutro A vrt jutros izgleda ovako: Čuvarkuća u oblacima ...  ... a Rusalki je vrijeme da siđe s oblaka ... i prihvati se posla ...  Dodatak 2: Save a horse ... hihiii Lazy u svojem današnjem postu spomenuo Johna Andersona ... Naravno da je Rusalka odmah zavirila na You tube ... JOHN ANDERSON & BIG AND RICH - Save A Horse Ride A Cowboy |
- 23:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #
heeeej, Tixi! bye, Daniela ...
|
Tixi pozdravi Šarene pajace !  A odbor za doček već je spreman!  Daniela , pikulice ... kotrljaj se sretno dalje! I, svrati nekad ... u Rusalkin sokak ... Il', bolje nemoj ... Ne valja se osvrtati ... u odlasku...  Sretno! |
- 13:53 - Komentari (24) - Isprintaj - #
14.06.2007., četvrtak
rose: morpheusovo nasljeđe
|
(nastavak slijedi) U Bogu snova kovitlale su se proturječne emocije - žudnja za Rose, njemu do tada nepoznato osjećanje nježnosti ... ljutnja zbog vlastite slabosti ... Do sada je, ne oklijevajući, uzimao ono što bi poželio, milom ili silom ... što ga je sada priječilo, pitao se s čuđenjem, da ubere tu ružu koja mu je tako snažno zamirisala? ... Narav Morpheusa, Boga snova, prvorođenog sina Božice noći Nyx i Boga sna Somnusa, bila je žestoka i neobuzdana. Velika vlast koju mu je otac dao nad mlađom braćom, trojcima Phobetorom, Icelusom i Phantasusom, kao i vlast nad ljudskim snovima, nije tu Morpheusovu narav nimalo ublažavala. Morpheus je uživao u vlasti onako kako to čini većina bogova, a i ljudi, zloupotrebljavajući je. Braća su ga mrzila i zavidjela mu na vlasti koju je nad njima imao, a on se zabavljao, potčinjavajući ih i ponižavajući. Mati ga nije voljela, kao ni njegovu braću, jer su joj otimali dio Somnusove ljubavi, a ona je u svog božanskog oca i supruga Somnusa bila ludo zaljubljena. Mlađe sinove Nyx je prezirala, manipulirajući njima i koristeći ih kao oruđe u svojim spletkama, a prvijenca Morpheusa smatrala je najvećim takmacem za naklonost Somnusovu, te ga je pokušavala i uspijevala ocrniti u očevim očima. Somnus, otac Morpheusov, sve je svoje snage trošio na rilvalstvo s bratom Thanatosom koji ga je premašivao u moći i vlasti. I tako je Morpheus živio u božanskoj obitelji u kojoj nije bilo uzajamne ljubavi. Kada bi se Morpheus poželio bliskosti, to su njegovi srodnici smatrali slabošću, te bi uvijek zloupotrebili takve trenutke. Morpheus je naučio ljubav smatrati slabošću, bio je uvjeren kako nema ni potrebu ni sposobnost voljeti nekoga, pogotovo ne nekog smrtnika. Pošto nije cijenio ljudski rod, Morpheus je u ljudima i njihovim snovima uglavnom vidio slabost, bijedu i zloću. Vedri, dobri i lijepi ljudski snovi brzo su mu postali nezanimljivi, više su ga zabavljali oni sni u kojima su ljudi pokazivali svoje tamne strane. Kada ga je stric Thanatos uzeo pod svoje okrilje, Morpheus je krenuo zlim putem. Pošto Thanatos, Bog smrti, nije mogao imati nasljednika, odabrao je nećaka Morpheusa da ga svojim nasljednikom učini. Uradio je to velikim dijelom i iz mržnje i prezira prema svome mlađem bratu Somnusu, ocu Morpheusovom. Thanatos je, vješto koristeći Morpheusovu taštu i divlju narav, potpuno ovladao njime, vodeći ga sve dublje u tamu. Od Thanatosa su drugi bogovi i božanstva zazirali, a ljudi su ga se užasavali. Nekad sudrug Života, Thanatos je druge bogove, koji su od njega zazirali, prezirao a ljude je mrzio. Ti su bjednici, koje je on kosio jednim smrtonosnim pogledom, imali nešto što je on silno priželjkivao, a znao je da mu je nedostižno. Ljudi su mogli život produžiti, mogli su imati potomstvo, a to je Thanatosu, kao Bogu smrti, bilo uskraćeno. Shvatio je, kako su unatoč njegovoj moći, slabi ljudi ipak moćniji od njega, crnog Kosca. Rađajući sinove i kćeri, ljudi su ipak odnosili konačnu pobjedu nad Bogom smrti. Svoj prezir prema ljudima Thanatos je prenio Morpheusu, koji mu se divio i ismatrao ga uzorom, pa je i Morpheus u ljudima počeo gledati samo igračke kojima je mogao kratiti monotoniju svoje vječnosti. Kao što dječak iz dosade muhama otkida krila, tako je Morpheus ljudima u snovima počeo uskraćivati odmor i olakšanje, razarajući lijepe ljudske snove i pretvarajući ih u noćne more. A kad bi u ljudskim snovima otkrio ljubomoru, mržnju, taštinu, sebičnost, Bog snova bi takav san podržao i razvio, pa se potom smijao prateći posljedice zlih snova i na javi. Morpheus je nasljedio ljepotu svoje matere, Božice noći Nyx. Imao je materin tamnomodri pogled, uokviren dugim crnim trepavicama pod bujnim crnim obrvama i njezinu blijedu put i pune usne i fine crte lica. Nyx mu je podarila strastvenost, lukavost, sklonost sebičnosti i osvetoljubivosti. Od oca je naslijedio visinu i snagu a Somnus mu je u nasljeđe dao i naprasitost i naglost. Stric Thanatos dodatno ga je opskrbio vlastoljubivošću i cinizmom. Iako je bio božanstvo, Morpheusu s takvom naravi nije bilo lako. Morpheusa su zbog njegove izuzetne ljepote, uočljive čak i u božanskom svijetu, opsjedale brojne božice i nimfe, pa i pokoji se mladi bog, pan i satir nudio njegovoj naklonosti. Morpheus je navikao lako dobiti koga god poželi, no i ta mu je lakoća osvajanja ubrzo dosadila. U ljudskim je snovima sve bilo još lakše dostižno, pa je Bog snova koristio bludne i pohotne ljudske snove, zabavljajući se i zadovoljavajući s onima koji su ih sanjali. Unatoč tomu, Morpheus nije istinski dodirnuo ni jedno ljudsko biće, misleći o njemu kao o stvorenju vrijednom pozornosti, iako je u snu milovao i posjedovao tijela brojnih ljudskih stvorenja tijekom vječnosti. Zbog svega toga, susrevši Rose, Morpheus, Bog snova, nije shvaćao što se to s njime događa. Upravo zato u njemu su se kovitlala proturječna osjećanja – želja da posjeduje i potčini Rose i čežnja za njezinom ljubavlju. Iako je bog bio, i Morpheus je poželio voljeti i biti voljen, no ta je potreba bila duboko zapretana u njegovoj ćudljivoj i teškoj božanskoj naravi. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  fuseli_nightmare |
- 23:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #
13.06.2007., srijeda
rose izranja
|
(prethodni nastavak) Morpheus je vremenom osjetio kako postaje ovisan o tim noćnim posjetima Rosei. Poriv da joj se pokaže u snu ili na javi, bio je sve jači. Znao je da se tome porivu neće moći oduprijeti, pa je odlučio neko vrijeme ostaviti Rose na miru. U Morpheusovoj je je vječnosti desetak godina bio samo trenutak, pa kad je nakon toga trenutka u kojem je ipak neprestano mislio na Rose, ponovo ušao u njezin san, Rose više nije bila djevojčica. I, da ... odista liči na Trnoružicu ... pomislio je dok ju je gledao, usnulu, stojeći opet kraj njezine postelje. Toga je puta nije dotaknuo, znao je da ne bi mogao ostati samo na držanju njezine ruke ... Duboko je uzdahnuo i kročio u Rosein san. Šesnaestgodišnja Rose još uvijek je sanjala priče, no sad ih je već, sanjajući, pričala na svoj način. U Roseinu je snu, duboko, duboko, na dnu mora, tamo gdje je dno najdalje od površine, živjela sirena duge plave kose, očiju tamnomodrih poput morskih dubina ... i imala je lišce tako nalik Roseinu ... Tamo, u Roseinu snu, na morskom dnu, vladala je plava polutama i duboka tišina. Krijeste valova, vjetar i sunce, bili su gore, daleko, na morskoj površini, pa nisu dopirali do sirenina spokojnog svijeta. Sirenina je kuća bila na osami, okružena morskim raslinjem koje je tu bujalo, neuznemiravano morskim strujama. Na stijeni, kraj sirenine kuće, nastanila se kolonija školjki, a u bijelom su pijesku čučali rakovi.Sirena je voljela vrt u kojem je cvjetalo modro cvjeće. Buljooke srebrne ribe dolazile su joj jesti s dlana. A onda, dok je sirena polako plivala iznad svog bujnog morskog vrta, dodirujući morske sase i hraneći srebrne ribe, nešto je zlatno zabljesnulo visoko nad njezinom glavom. Podigla je pogled i vidjela kako kroz duboku vodu prema njoj polako tone zlatni krug. Tonući, prolebdio je tik do nje i spustio se na bijeli morski pijesak, ne dodirnuvši je. Sirena je znatiželjno doplivala bliže. U središtu je kruga bilo reljefno lice. Gledala je to lice u zlatnom krugu i mislila kako je lijepo i kako joj se toplo smiješi. Sunce tako izgleda, pomislila je, iako ga ona još nije vidjela nego je samo čula o njemu, od drugih sirena. Odlučila je izroniti na površinu i pogledati ga. Morpheus je gledao sirenu iz Roseina sna kako pliva sve bliže površini. I on je u tom živom Roseinu snu mogao osjetiti kako morska voda postaje sve toplija, sve svjetlija. Rosein se san nastavljao. Sirena se zaustavila tek kad je nad njenim licem ostao tanak sloj vode. Kako li je tu bilo toplo! Kako je tu bilo svijetlo! Tek je tu sirena spazila kako joj koža nije svjetlo plava, već ružičasta. I kako joj kosa nije plava, već zlatna. Čak su i krljušti na njezinu repu blistale duginim bojama. A sunce, sunce! Kroz tanak sloj plave vode, tik nad sireninom glavom, lomile su se sunčeve zrake. Zlatne i tople, milovale su joj lice i zarumenile obraze. No, iako je uživala u suncu, sirena se uplašila. Naglo je zaronila i brzo potonula do dna u plavu hladnu dubinu. I nemoj više izranjati , pomislio je Morpheus, gledajući kako se sirenini obrazi rumene. Ostani sigurna ... u morskim dubinama ... No sirena iz sna, s licem koje je tako ličilo Roseinu, nije čula njegove misli .... Ponovo je izronila tik do morske površine i dugo tamo ostala, gledajući kroz vodu zlatni krug što se spuštao nebom. I, nastavila je svake večeri izranjati tik do površine, grijati se na sunčevu blagom sjaju, čekati da zlatni disk utone u more. Morpheus je gotovo poželio šapnuti sireni ili Rosei: Ne izranjaj, malena ... ostani tu, u sigurnim plavim dubinama sna ... Ostani tu ... i budi samo moja ... No, ipak se suzdržao ... i nastavio gledati Rosein san. Sirena se konačno odvažila izroniti na površinu danju. Bilo je već podne. Sunce nije blago grijalo, blještalo je. Sirenina se koža zarumenila i zažarila, a ona se prepustila zibanju morskih vala, plutajući raširenih ruku, kao da želi zagrliti sunce. Kada je sirena iz Roseina sna izronila na površinu i predala se suncu... kad se Rose u snu zarumenila ... Morpheus je osjetio gotovo fizičku bol. Znao je - Rose će uskoro izroniti iz dubokih plavih snova djetinjstva na žarko svjetlo stvarnosti. Netko će joj se, vrlo brzo, učiniti Suncem, pa će mu se ona predati na milovanje i uživanje ... Ne! Ne bih mogao gledati kako je drugi miluje, ne bih to mogao podnijeti ... pomisli Morpheus ... i sunce u Roseinu snu prekri velikim crnim oblakom. Moja je, moja će i biti. Rose je dijete sunca, rođeno da živi danju, a sanja noću. On, stvorenje tame, upravo se spremao Rose povući u svoju tamu ... Hoće li biti sretna u toj noći, u tom beskrajnom snu ... sretna s njim? Hoće li sa smješkom dodirivati njegovo lice, kao kad su se prvi puta sreli ... ili će venuti i tugovati u tami, okrećući lice od njegova tamnomodrog pogleda? U Bogu snova kovitlale su se proturječne emocije - žudnja za Rose, njemu do tada nepoznato osjećanje nježnosti ... ljutnja zbog vlastite slabosti ... Do sada je, ne oklijevajući, uzimao ono što bi poželio, milom ili silom ... što ga je sada priječilo, pitao se s čuđenjem, da ubere tu ružu koja mu je tako snažno zamirisala? (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Dodatak 1: Dobro jutro! Bilo je to jučer ujutro, al' svejedno ... hihi ... važi i za danas.  ... Rusalka se smije, s Miskom i žabama, prvu kavu jutrom pije ... Dodatak 2: za Playeru ... Rado bih popila kavu s tobom, draga Playera , kraj jezeraca ... ili bilo gdje drugdje ... No, to nije nedostižna želja, zar ne? |
- 23:59 - Komentari (44) - Isprintaj - #
12.06.2007., utorak
take a chance on me, darling
  Take a chance on me If you need me, let me know, gonna be around If you've got no place to go, if you're feeling down If you're all alone when the pretty birds have flown Honey I'm still free Take a chance on me Gonna do my very best and it ain't no lie If you put me to the test, if you let me try Oh you can take your time baby, I'm in no hurry, know I'm gonna get you You don't wanna hurt me, baby don't worry, I ain't gonna let you Let me tell you now My love is strong enough to last when things are rough It's magic You say that I waste my time but I can't get you off my mind No I can't let go 'Cos I love you so, Jedini .... ... a ne rekoh Ti to, Mili ... u jutrašnjem telefonskom razgovoru .... ... sorry, follks ... it was emergency .... Dodatak 1: pozdrav, Daysleeperu .... hihiiii  Dodatak 2: ćudljiva duga plava, crna ... ... crvena? a Ti, boju pogleda ... pogledaj ... i znat ćeš. |
- 23:59 - Komentari (53) - Isprintaj - #
dadilja jacky
|
Dodatak: Sinitta - So Macho |
- 13:11 - Komentari (25) - Isprintaj - #
11.06.2007., ponedjeljak
rose: trnoružica
|
(prethodni post) I zaista, vratio se i vraćao gotovo svake noći. Najčešće bi u Roseinu sobu ušao oko ponoći pa bi prvo dugo stajao kraj njezine postelje, a tek bi potom zavirio u njezin san. Ponovno ju je dotaknuo već prve noći pošto joj se vratio, pa mu je to ubrzo postao uobičajeni ritual. Pustio bi da mu između prstiju klizi dugi pramen njezine zlaćane kose, gustih i finih tankih niti, potom bi joj kažiprstom dodirnuo obraz, kapke ili usne. Jednom ju je čak uzeo za ruku i dugo držao njezin meki debeljuškasti dječji dlan među svojim dugoprstim koščatim rukama. Rose bi se ponekad u snu trzala, mljackala usnicama ili bi se iznenada iz uobičajenog položaja na boku okrenula na trbuh. Lice bi joj se, dok bi sanjala preobražavalo ... mrštila bi se ili smješila, a taj je njezin smiješak Morpheusa čudno dirao u srce. Ponekad bi i govorila u snu, nekad nerazgovjetno, no nekad bi to bile čitave rečenice koje su nalikovale na replike u razgovoru s nekim nevidljivim sugovornikom. Za razliku od snova u koje je dotada ulazio i koji su mu postali dosadni i predvidljivi, Roseini su ga snovi uvijek iznova iznenađivali, zabavljali, ponekad čak i plašili. Dugo je, neprimjetan, šetao njezinim snovima dok se u njih konačno nije počeo uplitati, iako se u početku zarekao da to nikada neće činiti. Rose bi u snovima vidala ranjeno krilo bijele golubice, zavlačila bi se u mišju rupu i upozoravala miševe da je susjedstvu postavljena mišolovka, letjela bi na krilima divljih gusaka ...Ponekad bi šetala trgom svojega grada i sa strahom i ljubopitljivošću promatrala krilata čudovišta na portalima i šaptala im Ponesite me, ponesite ... U snu bi Rose hodala po vrhu litice, iako su joj koljena klecala od straha i ronila do morskog dna sa sirenama ... u njedrima bi nosila veliko jaje zelene ljuske, čekajući da se iz njega izleže mali zmaj ... Često njezini snovi i nisu imali priče, samo bi se nizovi fantastičnih slika i jarkih boja preplitali i prelijevali ispod njezinih spuštenih kapaka ... Kada je Morpheus po prvi puta u Rosein san ušao namjerno, a ne slučajno, ona je sanjala jednu od njoj najdražih priča, priču o Trnoružici. Priču joj je ponovo, po tko zna koji puta prije spavanja ispričala baka, sjedeći uz njezin krevet. Rose je, iako još dijete, već tada počela patiti od nesanice. Dugo joj je trebalo da zaspi, a zatim bi joj san bio lak i plitak da bi tek pred zoru duboko zaspala. Bakine su joj priče pomagale zaspati, a ujedno su postajale i građa njezinih snova. U snu u koji je Morpheus ušao, Rose je bila odrasla djevojka duge plave kose i Morpheus je pomislio da će upravo tako i izgledati kad u djevojku izraste. Rose – Trnoružica u snu je ležala na vrtnoj klupici pod rascvjetalim grančicama bijele ruže, pa je u snu sanjala san u kojem visoki plavokosi princ prilazi i naginje se nad nju. Morpheus se začudio vlastitom porivu da Rosein san prekine u tome trenutku i osjetio je žestoki trn ljubomore kad je princ iz sna usnama ovlaš dodirnuo Rosein obraz. Rose je još uvijek bila malena djevojčica pa su ovlašni i nježni poljupci u obraz bili jedini za koje je znala. Ipak, i takav bezazleni poljubac naljutio je Morpheusa jer je pomislio kako ljudskim bićima vrijeme brzo leti i kako će Rose vrlo brzo naučiti da postoje i drugačiji poljupci. Ljutito je puhnuo na bijele ružine latice koje su u tom trenutku, suviše poetski rafinirano za san jedne šestgodišnjakinje, počele zasipati prizor sanjane priče ... i poželio da taj zastor od ruža sakrije, i od njega samog, to što je počinjao osjećati za Rose. Vrativši se u svitanje toga jutra u svoju spilju, Morpheus se zatekao u pomisli – Kako će Rose doista izgledati kad odraste .... I, hoće li on i tada biti zadovoljan samo provlačenjem prstiju kroz uvojke njezine kose, dodirivanjem njezina obraza, držanjem njezine ruke u svojoj ...dok ona, nesvjesna njegove prisutnosti, mirno spava i sanja. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  sleeping-beauty Dodatak: insomnia ... 2:49 moj san Ti si i moja java Voljeni ... ... i moja besanica, Jedini ... s Tobom i budna sanjam, bez Tebe ... ... sna nemam ... |
- 23:59 - Komentari (21) - Isprintaj - #
kazaljke
 mile, beskrajno sporo, dok mjere minute naših života. gledam ih u jutro rano ... ne miču se stoje ... a onda, odjednom već je veče ... obišle su već pola kruga... ... jutarnju je samoću večernja zamijenila. na Tebe mislim i čini mi se ... opet ... stale su, dok minute beskrajne beskrajno sporo teku a kazaljke spore mjere vrijeme, moje i tvoje, Mili. kad li će opet naše vrijeme mjeriti? sad želim da ubrzaju susretu ususret jureći ... ... a kad Ti stigneš k meni, poželjet ću da stanu, zaustave se zauvjek ... sve bih vrijeme prije Tebe, Jedini, dala za vrijeme s Tobom, ne osvrnuvši se, ni na trenutak ... Shania Twain-You're Still The One |
- 08:21 - Komentari (18) - Isprintaj - #
10.06.2007., nedjelja
morpheus: prvi susret
|
(prethodni nastavak) Rose je vremenom povjerovala kako je njezin prvi susret s Morpheusom bio samo san. Bila je dijete bujne mašte koje je noću živo sanjalo a danju sanjarilo i živjelo u fantastičnom svijetu bakinih vilinskih priča. Iako bi druge snove obično ujutro prepričala baki a ponekad i majci, Rose, tada još Ruža, ovaj je san, u kojem je srela Morpheusa, prvi puta zadržala za sebe, kao tajnu koja je samo njezina. Vrativši se u svoju spilju na visokoj i usamljenoj litici koja se uzdizala među oblacima, Bog snova se zapitao zašto mu se taj plavi dječji pogled tako urezao u pamćenje. Pri prvom susretu s Rose i Morpheus je nešto učinio po prvi puta – dodirnuo je smrtno stvorenje. Inače je, ulazeći u ljudske snove i usmjeravajući ih prema svojoj ćudi, izbjegavao dodir sa smrtnicima. U početku, dok je još bio mlado božanstvo, Morpheusu su smrtnici bili zanimljivi. Mogli su zaspati i sanjati, a to njemu nije bilo moguće. Dok su prolazila tisućljeća, dobro ih je upoznao ili je barem u to bio uvjeren. Smrtnici su tako slabi i kratkotrajni, nije se vrijedilo za njih vezivati. Životi bi im začas proletjeli, a onda bi im Morpheusov stric Thanatos zaklopio oči u vječnom snu. Bogu snova vremenom su postale dosadne te ljudske sanje o sreći i ljubavi ... kao da bi tako nešto moglo biti ostvarivo, kao da bi moglo potrajati ... u tom njihovom smrtnom svijetu. Sanjali bi i nadali se, ne znajući da su Parke već isprele niti njihovih života, preplićući ih, mrseći i kidajući po volji ćudljive Fortune. Morpheus je smrtnike promatrao sa svoje božanske visine i ponekad bi se, iz dosade, poigrao njima, poput zločestog dječaka koji štapom razara mravinjak i gazi mrave. Iako nije imao potpunu moć nad ljudskim snovima, Morpheus je mogao, ako bi mu to podsvjest spavača dozvoljavala, ljudske snove usmjeravati najčudnijim tokovima. Pa bi to i činio, šaljući im lijepe tlapnje ili noćne more, kako bi mu se nestalno raspoloženje mijenjalo. Bog snova mogao je istodobno ući u snove velikog broja smrtnika, no ne u istome trenutku u snove svih tih mrava iz ljudskoga mravinjaka. Nekim slučajnim izborom, za koji je kasnije shvatio da je bio sudbinski, Morpheus je konačno dospio i u Rosein san. Već prvi pogled na ružičasto dječje lišce i dugu plavu kosu djevojčice kraj čijeg se uzglavlja te noći našao, nije ga ostavio ravnodušnim. Očekivao je da će, zavirivši u njezin san, vidjeti uobičajene dječje trice ... leptire, balone i rođendanske kolače, tricikle i šarene lopte ... Dječji su snovi obično bili blijedi i laki poput jutarnje izmaglice, no Rosein je san blještao jarkim bojama rijetkima i u snovima odraslih ... Stoga se Morpheus nije začudio što je jedna od rusalki, vodenih vila, poželjela tu djevojčicu pozvati u svoj svijet, da joj bude družbenica. Nije se namjeravao uplitati kad je djevojčica zakoračila u vrtno jezerce koje je rusalka svojim čarolijama produbila. No, kad je Rose počela tonuti u dubinu, Bog snova osjetio je iznenadni impuls, pružio je svoju moćnu ruku i oteo djevojčicu rusalki. Vrati mi je ... prosiktala je bljedolika vodena vila ... Ondina me je po tu rumenu ružicu poslala ... želi je u svoj sviti dvorskih pratilja ... No, Morpheus je bio moćniji od rusalke, pa je ona, proklinjući ga, zaronila u jezerce i nestala u dubini. Morpheus se nagnuo nad ljudskim djetetom da vidi diše li još. Dodirnuo ju je ponovo, mičući joj s lica pramenove mokre kose. A tada je Rose otvorila oči i pogledala ga. Morpheusu se već događalo da ga ljudski stvorovi na trenutak ugledaju na razmeđi sna i jave, no svi bi oni pred njim ustuknuli i pobjegli na javu ... il' natrag u san. Očekivao je da će i ovo malo ljudsko stvorenje učiniti isto, uplašiti se njegova lica i pogleda. Zaprepastio se i osjetio poražen snagom toga plavog dječjeg pogleda u kojem nije bilo straha ... i po prvi puta je on poželio pobjeći pred ljudskim pogledom, po prvi puta mu se učinilo da taj pogled ulazi u njegovu svijest. I zaista je i pobjegao, postiđen i uzbuđen ... kad ga je nježna dječja ruka pomilovala po obrazu. No, već tada je znao, vratit će se ... vraćat će se ponovo ... u san i na javu djevojčice koja ga je tako pogledala ... i tako dotaknula, kao nitko do tada. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  galefraney |
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
jutarnji susret
 Noćas mi opet san nije dolazio na oči. Dočekavši svitanje budna, izašla sam u vrt. A tamo, na crijevu za polijevanje, sjedila je ova zelena ljepotica. Malo smo se družile, a onda je skočila s moga dlana u vrtno zelenilo ...i otišla svojim putem ...    |
- 19:07 - Komentari (18) - Isprintaj - #
09.06.2007., subota
rose: prvi susret
|
(prethodni nastavak) Fortuna se poigrala se s Rose, dala joj je novu šansu, a tada je Rosein život upravila istim smjerom ... Umirući u Morpheusovu naručju, Rose se ponovo rodila na istoj točki zemaljske kugle, od istih roditelja, odrasla u istom gradu i u istoj ulici, ponovo je od Ruže postala Rose .... Ponovo je jedne noći na svojem blogu pročitala poruku: Budi – budna! I Morpheus, bog snova, opet je ušao u Rosein san i javu. Unatoč boli koju joj je taj susret donio i Rose bi izabrala isto ... opet i ponovo ... A Morpheus? Dosađujući se u svojoj vječnosti, ulazeći u ljudske snove, njemu sad već tako monotono predvidljive, Morpheus je jedne noći ušao i u Rosein san. Rosei je tada bilo šest godina. Kovrčava plava kosa rasula joj se po jastuku, a sjenka se dugih trepavica ocrtavala na ružičastim obrazima. Bilo je ljeto i unatoč kasnom noćnom satu sparina je teško pritiskala zemlju. Zrake mjesečine provirile su kroz otvoreni prozor i pale na Roseino uzglavlje. Pod spuštenim kapcima, Roseine su se očne jabučice počele pokretati ... Rose je sanjala. Rosein je san blistao i titrao bojama duge, mijenjao se i pretapao kao šare kalejdoskopa. Vrtne vile zvonko su se smijale lebdeći nad jezercem i prosipale vilinski prah po rascvjetalim lopočima. S neba su, poput velikih iskri padale zvijezde a na obzoru je titrala svjetlost nalik na auroru borealis. Iz jezera je izronila vodena vila i zapjevala čarobno privlačnu i dozivajuću pjesmu: Ružo, ružiceee... Sljedećeg trenutka, još uvijek u snu, djevojčica se uspravila i ustala iz svoje postelje. Prošla je pokraj Morpheusa, krenula kroz hodnik do vrata koja su vodila u veliki vrt. Vrata su bila otvorena kako bi barem malo svježine ulazilo u kuću ... a Rose je kroz vrata prošla neprimjećena. U kući su njezini roditelji, baka i mala sestrica, izmučeni dnevnom sparinom, spavali prvim dubokim snom. Bosonoga, u dugoj svjetloplavoj spavaćici, Rose je stajala na obali jezerca na čijoj se površini ogledao pun mjesec. Srebrna se mjesečina zrcalila u velikim plavim dječjim očima koje su bile otvorene iako se Rose nije probudila iz sna. Rose je zakoračila u jezerce i tamna se voda sklopila nad njezinom glavom. Tonula je sve dublje, ne budeći se. Morpheus je posegnuo, zgrabio je za dugu kosu i izvukao na obalu. Kašljući, Rose je izbacila vodu iz pluća, probudila se i uspravila. Prizor koji je ugledala prestrašio bi i odrasloga. Visoki tamni Neznanac, ogrnut crnim plaštom, nadvijao se nad njom i zurio u nju prodornim tamnomodrim pogledom. No, u Roseinim plavim očima nije bilo straha. Njezin je pogled bio jasan, čist, otvoren. Zagledala se u dubinu Morpheusova pogleda i moćni je Bog snova odjednom osjetio da će pred tim dječjim pogledom on ustuknuti. A tada se, potpuno neočekivano za Morpheusa, Rose nasmiješila, pružila ruku ... i pogladila Boga snova po licu. Rose je te noći prvi puta hodala u snu. Kada se probuđena i sva mokra vratila u kuću, njezini su se roditelji užasnuli onoga što se moglo dogoditi. Od tada je prozor Roseine spavaće sobe noću uvijek bio zatvoren, ulazna vrata zaključana. A Rosein je otac sljedećih dana iscrpio vrtno jezerce i zatrpao ga. U tom je dijelu vrta postavio vrtnu klupu i nad njom pergolu, a Roseina baka, vješta vrtlarica, uz pergolu je presadila veliku bijelu ružu penjačicu. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
|
- 23:59 - Komentari (35) - Isprintaj - #
08.06.2007., petak
Lucky Luke-Pero Ždero
|
- 23:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #
parada šešira
|
Zadnjih godina više ne podnosim sunce i zato ljeti nikamo ne idem bez šešira. Prije desetak godina na osječkim je ulicama žena sa šeširom bila prilično upadljiva. Sada, nasreću, to više nije slučaj. Srećem sve više djevojaka i žena svih godina koje se od sunca štite šeširima ili ih nose kao modni detalj.  U vrijeme moje bake šešir, rukavice i čarape bile su obvezni dio ljetnog looka većine žena. Šešir bake Aurele  Kako starim, ni zimi više ne mogu gologlava, tako da me i zimi najčešće možete sresti s šeširom. Dodatak: Follow Me with Cowboy Hat |
- 15:14 - Komentari (26) - Isprintaj - #
07.06.2007., četvrtak
rose: blogoaza
|
(prethodni nastavak) Ponovo je svuda zavirila, no slika pergole s bijelim ružama iz njezina vrta, čudesno je nestala .... ... Rose nije nikada pronašla taj mali akvarel. Vidjela ga je ponovo tek kasnije, u okolnostima koje su bile neobičnije od najfantastičnije priče. Nastavila je živjeti usamljenički. Posao, kuća, posao ... Male priče uz kabinetsku kavu, posjeti sestri, igre s nećakinjama koje su rasle ... Ponekad se pitala ne postaje li čudak. Osjećala se izdvojenom, označenom, promatranom ... Imala je taj osjećaj već od djetinjstva no sada je sve češće, sve intenzivnije osjećala Neznačev tamnomodri pogled koji ju je pratio. Ponekad bi joj se činilo da je promatra nježno, sa željom, s namjerom da je čuva i štiti ... No, ponekad bi joj taj pogled postajao teretom. Znao je biti težak, nametljiv, posjednički ... Rose bi mu pokušavala izmicati, no to joj je sve slabije uspijevalo. Kada bi Rosei na hodniku faksa prišao neki kolega s laskavim komplimentom, kad bi na prijamima u svečanim prilikama ili u stankama nekog skupa netko bio privučen Roseinim sjetnim osmjehom i plavim pogledom, Rosei bi se učinilo kako tamnomodri pogled koji je ne napušta postaje crveno užaren od bijesa i ljubomore ... Ponekad bi se udvarač, prilazeći s čašom u ruci, spotaknuo i polio kravatu i odijelo pićem ...kao da ga je gurnula neka zlobna ruka. Jednom je jedan, posebno zagrijan za Rose, zaista i pao, izvrnuvši gležanj, kad joj je u šetnji spustio ruku na rame ... Rose je, nakon Marekove nesreće, postala oprezna. Navukla bi ozbiljan, odbijajući izraz lica, priključila se najdosadnijoj ženskoj osobi u društvu ... i pasivno slušala njezine tirade ... Iako nikada nije imala veliku potrebu za socijalnim kontaktima, iako se oduvijek družila s malim krugom ljudi, Rosei je ipak trebalo druženja. I tako je, jednoga dana, otvorila blog. Blog je ubrzo postao mjesto na kojem je susretala zanimljive ljude, na kojem nije morala robovati konvencijama, mjesto na kojem je mogla živjeti svoje snove i zavirivati u snove drugih ljudi, uz njihov poziv i želju da snove podijele ... Definitivno postajem čudak ... konstatirala je Rose, osjećajući kako sve više postaje ovisna o svojem blogu. Uz to, kad bi sjela za tipkovnicu i uronila u blogosferu, osjećala se oslobođena nadzora onog ljubomornog i opsesivnog tamnomodrog pogleda koji ju je istodobno i odbijao i čudesno privlačio. Blog je postao njezina blogoaza. Rose je posjedničkom pogledu izmicala upravo na svojem blogu, bježeći u svoju blogoazu, gdje se osjećala sigurnom i skrivenom od olujnomodrog pogleda. Moj svijet sna i jave. Tu je Rose mogla odbaciti svoju uobičajenu ukočenost, stidljivost, distanciranost. Tu ono što bi napisala nije moralo robovati strogoj formi znanstvenih radova koje je pisala u okviru svoje profesije, tu nije vodila svakodnevne konvencionalne razgovore. Rose bi na blogu pisala o onome što ju je zaokupljalo ... o slikama i knjigama koje je voljela, o vrtu u kojem je uživala, o svojim mislima i emocijama ... Roseini bi postovi vrludali neobičnim smjerovima njezinih asocijacija. Započela bi s Venerinom klopkom, biljkom mesožderkom ... a završila s Tizianovom Venerom ... Beatleejuceom i Malom prodavaonicom užasa ... Rose je na blogu mogla biti Ru. A tako ju je, uporedivši Rose s vjetrom i pretvorivši Rosein inicijal- nick R. u Ruuuuu, prozvala aniela, mlada blogerica koja je i sama imala vjetrovitu narav ... Upravo zbog aniele, burne, mlade, talentirane, snažne i krhke istodobno, upravo zbog njezina poticaja, Rose je mogla raširiti krila i poletjeti ... Ruuuuuuuu ... na blogvjetru nad blogoazom ... No, iako se na blogu osjećala zaštićenom, iako pred prijateljima blogerima, koje je stekla tijekom godine dana blogiranja, nije osjećala uobičajenu suzdržanost, Rose na blogu nikada nije pominjala taj zagonetni tamnomodri pogled iz svojih snova, taj pogled koji je osjećala sve češće i sve bliže i na javi. Nije pominjala ni događaj s Marekom. Nije sumnjala u to da bi je prijatelji s bloga počeli smatrati čudakom, ako bi to pomenula. Na blogu su ljudi, barem oni s kojima je Rose razvila prijateljstvo, bili spremni prihvatiti različitost i nesvakidašnje ideje, navike, interese ... tu je bilo mjesta i za zrnce neobičnosti i ludosti koje bi izazivalo podozrivost u realnome svijetu. No, ipak, šutjela je o tome nevjerojatnom dijelu svojega života, a kad bi osjetila poriv pomenuti ga, nešto ju je u tome sprječavalo. I tako je Rose, u lažnom uvjerenju kako blogerski dio njezina života izmiče pogledu tamnomodrog svevidećeg oka koje ju je pratilo, blogirala godinu dana. A onda je jedne besane noći otvorila svoj blog i zatekla neobičan komentar. Budi – budna! Komentar nepotpisan. Stajalo je samo vrijeme: ponoć, na dan kada je post bio napisan. Novi ju je komentar uznemirio. I to jako. Nije ni sama znala – zašto. Zašto joj je poruka: Budi – budna! proizvela žmarce? Duž leđa ... i na nadlakticama. Koža joj je na nadlanicama postala – poput guščje, a mašak sitnih bijelih, jedva vidljivih dlačica, nakostriješio se. Poslije je uvijek mislila: Kako sam mogla biti tako glupa? Kako nisam odmah shvatila? Nije bila sigurna ni u svojem blogovskom skloništu. Tamnomodri pogled i tu ju je slijedio, skriven, pritajen ... ponekad nježan i molećiv, češće požudan, vlasnički i prijeteći... Roseina blogoaza prestala je biti oazom. Nije više bilo mjesta kamo bi se Rose mogla sakriti. Ni Ruuuuuu nije bila dovoljno brza da mu pobjegne .... Tamnomodri je pogled ubrzo postao tako intenzivan da ga je Rose osjećala i u snu i na javi, poput modroga plamena koji je potpuno prožima. Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #
06.06.2007., srijeda
Bonjour, Jollie Jacqueline ... Hello Sadness
|
LUCILLE STARR " Jollie Jacqueline - Bonjour Tristesse" o, Jedini, kad dođeš mi, za Tebe bit ću Jollie Jacqueline ... ogrnut ću ružičasti ogrtač, zakopčati ga neću ... natočit ću nam ružičasti šampanjac. ispit ćemo ... šampanjac, ... i jedno drugo, u dugom gutljaju ... da nam što dulje traje ...  kad budeš odlazio, Jedini, ja ću se smješiti, a srce će šaptati: Bonjour Tristesse ... Do sljedeći put ...  ... kad i nisi sa mnom, Voljeni, ja i dalje meko sjajim ... toplinom pogleda Tvog obasjana ... ... kad i nisi tu, Ljubljeni, oči ne moram sklopiti ... da vidim Te. Dodatak 1 paketić za put: senvič sa kulenom, šunkom i sirom pregršt malih koktel rajčica 1 unučić, s aperitivom trešnje, svezane u mali buketić i slatkiš na štapiću, iliti lizalo .... The Chordettes - Lollipop (1958) Dodatak 2 Pozdrav, Lazy! Pitali malog Muju: Što ćeš, lubenicu il' dinju? A Mujica će na to: Lubendinju ... hihii A o bundevama ... nije bilo govora ....  Hi, Lazy ... Cowboy Take Me Away |
- 23:59 - Komentari (43) - Isprintaj - #
05.06.2007., utorak
Storms Forever Last
|
LUCILLE STARR "Storms Never Last" "Pick Me Up On Your Way Do Storms Forever Last Please, Let Our Storms last Forever, Dear Lord! Waylon Jennings Jessi Colter -Storms Never Last o, kako vjetar razgoni svakodnevicu, kad sretnemo se. kako munje osvjetljavaju noć, kad pogledamo se. o, kako grmljavina tišinu razbija, kad dodirnemo se. a pljusak se u potop pretvara, kad zajedno smo Ti i ja ... o, kako volim, Voljeni, kad oluju podignemo, zajedno. dođi, opet bit ću tvoja plava oluja! Dodatak Alla Pugacheva-1983 Million Roses bit Ti ću ruža, Jedini ... kakvu bi danas poželio: bijelu, ružičastu ...il' tamno crvenu? a možda da pogledam kakve mi ruže Ti u naručju donosiš ... ... i poslušam što će mi one šapnuti .... |
- 23:59 - Komentari (35) - Isprintaj - #
04.06.2007., ponedjeljak
Never Ending Song
|
LUCILLE STARR "Crazy Arms and Never Ending Song" naša tri dana, Voljeni, nek budu Never Ending Song otpjevajmo, pjesmu tu, Jedini, stih po stih, kao da je prvi, kao da je zadnji put ... i nek' se u pjesmi našoj spoje duga iščekivanja i još dulja ispunjenja, prvi bojažljivi dodiri i strastveni zagrljaji, stvarnost i snovi ... nek' sva naša pitanja nađu odgovor, u pjesmi toj što traje ...  |
- 23:59 - Komentari (35) - Isprintaj - #
03.06.2007., nedjelja
under my/your spell
|
LUCILLE STARR "The French Song" dok savjest mi je prijekorno šaptala, ja sam Ti ljubavni napitak spremala, Ljubljeni ... sedam osmjeha, devet uzdaha, tri suze, jedanaest plavih pogleda i bezbroj nepristojnih želja ... u vino sam stavila. a kad sam Ti čašu pružila, Voljeni, rekao si: ispijmo je zajedno ... u zamku si me, vlastitu, ulovio, Jedini! ... sad ja plačem za Tobom, osmjehujem se kad mislim na Te ... sad ja za pogledom Tvojim čeznem ... ...uzdišem i žudim da u uho mi šapneš ... ....želja ludih, nepristojnih ... bezbroj. Čiribu-čiri-ba, photoshop! |
- 23:59 - Komentari (43) - Isprintaj - #
venerina klopka
Na sajmu cvijeća nabavila sam i malu Venerinu klopku. |
- 11:01 - Komentari (46) - Isprintaj - #
02.06.2007., subota
zavirite na sajam cvijeća, s Rusalkom ...
Orhideje, orhideje, orhideje ... |
- 22:30 - Komentari (37) - Isprintaj - #
01.06.2007., petak
tri druge u Pečuhu
|
- 18:20 - Komentari (41) - Isprintaj - #
Monday Monday!
|
The Mamas & The Papas Monday Monday ... petak ... subota ... nedjelja ... ponedjeljak!  The Mamas & The Papas Dream a little dream of me |
- 00:01 - Komentari (34) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
