Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Morpheus je isprva bio faciniran Thanatosovom moći, samouvjerenošću, bezobzirnošću. Stric mu je postao uzorom kojem se divio. Laskale su mu Thanatosove pohvale i pozornost koju mu je poklanjao ... isprva je vjerovao svakoj Thanatosovoj riječi.
A onda je Morpheus sreo Rose ...
Zatajio je Thanatosu taj susret. Grozio se na pomisao da bi se crni Thanatosov pogled mogao spustiti na to lice koje je on sve češće gledao u snu i na javi. Morpheus s Rose još nije progovorio niti riječi, no znao je da bi i njoj zatajio Thanatosa.
Osjećao je da u njegovoj vječnosti nema mjesta i za Rose i za Thanatosa. Morao se odlučiti ... no još se uvijek kolebao ...Obmanjivao se da će moći držati odvojenima ta dva svijeta koja su ga privlačila. Thanatosova tama, moćna, crna i zavodljiva ... i Roseina svjetlost, jasna i čista, puna nježnosti i snage...
Uživao bi u tamnim zločinačkim pohodima u društvu Thanatosa i Erosa ... a poslije bi otišao k Rose da uz njezino uzglavlje liječi osjećaj gađenja i krivnje ...
Rose je zračila svjetlošću, a ta je svjetlost razgonila tamu koja je čučala u Morpheusu i povremeno ga potpuno obuzimala ... Roseina je svjetlost bila poput bistre vode koja spire sve prljavštine ... Dok bi sjedio uz njezino uzglavlje, šetao njezinim snovima i pratio je na javi, poželio bi zauvjek ostati s njom. A onda bi ga Thanatost pozvao ... i Morpheus bi se, protivno svojoj volji, tom pozivu ipak odazvao.
Iako s Rose za sve to vrijeme nije prozborio ni jedne riječi, ipak je znao da bi ona rekla ne tami, da bi s užasom i gnušanjem okrenula glavu od Thanatosove moći, od njegove surovosti, zloće i ciničnosti. Morpheus se bojao da bi Rose okrenula glavu i od njega, zato joj se i nije usuđivao prići.
Thanatos je Morpheusa još uvijek snažno privlačio, no istodobno osjećao je kako se sve više od njega udaljava. Počeo je svoga moćnog strica gledati sve kritičnijim očima i postupno se izmicao njegovu utjecaju ... Kada bi Thanatos s porugom, okrutnošću i cinizmom govorio o životu, ljudima, o besmrtnosti i smrti, Morpheus bi se upitao što bi Rose na to rekla ... I znao je, Rose bi uvijek rekla ne Thanatosu i onome što on zastupa.
A ipak ... Morpheus nije ni slutio koliko je Thanatosu sličan ...
Kad je Rose na vidikovcu u Visokim Tatrama uzvratila poljubac Mareku, Morpheus je u silnome bijesu gurnuo niz liticu tog smrtnika koji se usudio biti takmac njemu ...
U Morpheusu je tada opet pobijedio Thanatos, pobijedila je tama.
Sad je i Morpheus, poput Thanataosa, pomislio:
Bit ću prvi ... i jedini ...
Bit će moja ... ili ničija ...
Nekoliko dana nakon toga, ušavši na Rosein blog, napisao joj je poruku:
Budi budna – čekaj!
U njemu se kovitlao i miješao bijes prema samome sebi, prema Thanatosu ... i prema Rose ...
Riješio je uzeti je na silu.
Možda će tada opet biti slobodan, možda će, slomivši je, umanjiti snagu te njezine svjetlosti koja ga je obasjavala ... Svjetlosti na kojoj je tako bolno jasno vidio svoju božansku nesavršenost, svjetlosti koja mu je postala toliko neophodna da je poželio – ugasiti je.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
