Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
28.07.2007., subota
prva bloggodišnjica
|
Danas je mojem blogu godina dana. 1. post osvanuo je 28. 07. 2006., u 07:57, a današnji post je 767. po redu. Tekst koji slijedi napisala sam kad je blog navršio prvi mjesec postojanja. Kad sam taj tekst ponovo pročitala, učinilo mi se da je još uvijek aktualan, pa ga ponavljam, u nešto skraćenom obliku. A vi samo, ne bilo vam teško, ono "mjesec" zamijenite sa - "godinu". Što se to zbilo s malom sjemenčicom mojega bloga?  Malu sjemenčicu svoga bloga posijala sam prije skoro mjesec dana . Znate li što vrtlar radi sa sjemenčicom biljke? Često je, da bi bolje isklijala - prvo namače. I ideja o blogu dugo se namakala. Dodoše, to isprva i nije trebao biti blog, već website. Ali s mojom skribomanijom i strašću za slikama, hosting bi bio preskup. I tako se ideja/sjemenka dosta dugo kiselila i namakala. Onda su se pojavili blogovi. Nisam o njima znala puno. A bila sam i skeptična. Zamisao o webu činila mi se privlačnijom: dobar web ima ukotvljenu i jasno razgranatu strukturu. Blog me isprva odbijao linearnošću, činio mi se poput dugačke vrtne gliste - kolutić po kolutić, produžuje se u nedogled. Odlagala sam, po svojem lošem običaju, odlagala...i konačno - posijala. Shvatila sam ubrzo - bila sam u zabludi. Blog ne mora nužno biti linearan: ... linkovi te mogu, poput vrtnih stazica, voditi u ranije postove... ... postove možeš poput grančica uplitati u krošnju... ... samo jedan klik i već si u susjednom vrtu/blogu, u kojem stanuju ljudi koji ti postanu bliski i dragi... Shvatila sam - privlačnost bloga leži upravo u njegovoj linearnosti. Pišeš, pišeš, iz dana u dan. Kao da skačeš po žutim opekama Ozove ceste: Follow the yellow brick road, follow the yellow brick road... Uz to, primijetila sam kako moj blog počinje pulsirati ritmom mojega života: pratiti zbivanja mojih dana, zrcaliti moja dnevna raspoloženja, lutati začuđujućim smjerovima mojih misli i asocijacija... vraćati me u sjećanja i voditi u budućnost... Sjemenčica moga bloga razvila se u otpornu zelenu biljčicu i pustila korjenčiće u moj život. Pokazalo se da je moj blog brzorastuć i korijenit. Uspio se, začuđujuće brzo, čvrsto ukorijeniti u moju svakidašnjicu. U prvih mjesec dana, blog je pratio i odražavao mirni ritam ovogodišnjeg (sad već prošlogodišnjeg) ljeta: tihi i spokojni, mali svijet mojega vrta i njegovih stanovnika; posjeti moje sestre, nećakinja, šogora, mojih prijatelja ... I Onoga koji mi je drag. Uz vino i ruže na stolu, nas smo dvoje sjedili u vrtu do kasno u noć... A sljedeće smo jutro slušali slavuja. Kao da je samo za nas sletio na usahlo stablo jabuke u susjednom vrtu i oživio ga. Sve je to lijepo i krasno, običava reći moj Dragi (a obično to kaže kad nešto pođe po krivu). Dani moga mirnoga ljeta - na izmaku su. A ovaj tekst počinje ličiti na komemoraciju blogu. Ali, ne brinite. Sjemenčica mojega bloga, nakon mjesec dana već je - stabalce. Kao što nikada ne bih mogla posjeći pravo, živo stablo, to ne mogu učiniti ni sa svojim blogom. Postao mi je suviše drag - i potreban. Bit će još razgovora na klupici, samo što će se postovi prorijediti.  Postovi će se prorijediti ....hihiihi Tada sam još uvijek znala premalo o blogu, blogiranju, a i o sebi ... tada sam tek mjesec dana bila Rusalka. Tada još nije bilo Miska da s njim popijem prvu jutarnju, gorku, ni Zmajke da se ogrijem na njezinoj vatri, ni Daniela me još nije oslovila kao Ruuuuuu , još nisam čitala vragolaste Tixine stihove, još nije bilo Lazya da me nasmije i pruži mi glazbeni savjet, ni Drana, nježne plave iskrice i njegove blog-aleje, ni Grofa V. da vili pokloni poetsku minijaturicu ... Tada još nisam znala kakvu fantastičnu kavu zna skuhati Majstorica, ni kako je lijepa Maslačkica na mjesečini, tada još nisam otkrila MadDogov kriminalno zanimljiv blog, niti Borgmanove kristale u svemiru ... Tada još na klupici nisu sjedile drage djevojčice Pinky i Horsy, još nisam čula lijepi Martin glas ... još se nisam imala prilike nasmijati Fanikinim postovima ... Draga Katrida tada još nije pozdravljala društvo na klupici ... Ustvari, klupica je još uvijek bila ... najčešće prazna. Imala sam strašnu tremu, objavivši svoj prvi post: Moje prvo jezerce, 28. srpnja 2006., u 07:57. Kako sam samo nestrpljivo iščekivala posjetitelje. No, prvi je post ostao bez komentara i bez komentatora ... Kako sam bila sretna kad je stigao prvi, komentar i komentator. No, to je komentirala moja mlađa nećakinja Sanjac: Dobar uvodni post, sviđa mi se dizajn. Moj ti je savjet da omjer stručnog teksta i poetskih uzleta bude podjednak jer tako će blog biti zanimljiviji, a ne još jedna stručna stranica. Blog treba imati tvoju osobnost! (Sanjac 01.08.2006. 10:53) Iako mi je taj prvi, njezin komentar izuzetno drag, ipak se komentari članova obitelji "ne računaju" ... hihihii Sljedeći komentar ustvari je bio nečiji zahtjev za savjetom - kako napraviti vrtno jezerce. Savjet sam poslala na mail ... i više se nismo čuli. A onda se pojavio komentar drage Lucije9, ali ona je post komentirala kasnije, vrativši se u arhivu: draga rusalka, vratit ću se na četvrtak, 12.10.06., tamo sam stala s čitanjem. Roman od početka do danas je pročitan i plus prilozi. Uživala sam. Nisam izdržala da ne protrčim do prve mrvice kojom si započela prvi korak u ovu začaranu šumu. Osjećam se kao ona Dalijeva žena na prozoru koja se ne misli odmaknuti s njega. Još ne laku noć, trčim za zecom prema toplom studenom, i upravo smo ušli u petak trinaesti! (lucija9 13.10.2006. 00:14) Uslijedio je niz postova bez komentara, ili sa komentarima moje drage Sanje ....a tada ... Stigla je Jedina i jedinstvena, moja draga vila i kumica bloga - Ignis! Njezin prvi komentar: Joj ni ne sjecam se kada sam zadnji put uzivo vidjela zabicu... Uglavnom, svida mi se koncept tvoga bloga. Ja bih bas voljela imati vrtno jezerce. :) (ignis 04.08.2006. 11:16) I dosta je dugo Ignis bila jedini posjetitelj, pa smo uz pojedine postove nas dvije počele razgovarati. Otkrile smo da nas, unatoč razlike u dobi, vezuje mnogo toga. Mnogo više od onoga što smo mogle predpostavljati. I mnogo više od onoga što bismo željele reći bilo kome, osim jedna drugoj. Draga moja Ignis, hvala ti za cijelu ovu godinu u kojoj si mi priskakala u pomoć kad bi na blogu nešto zapelo, u kojoj si mi poklonila začarano jezerce kao prekrasan privjesak i kao ime bloga, hvala ti na godini u kojoj si darivala moju dragu Jelenu ...na ovoj godini u kojoj smo se često nasmijale, ali i zaplakale zajedno ... Tada su na klupici počeli odjekivati i drugi dragi glasovi ... Izdvojit ću prve komentare onih koji su na klupicu pristigli krajem kolovoza i tijekom rujna 2006. kada su razgovori na klupici ustvari i počeli. (Ako je vjerovati blog-statistici, u godinu dana, na klupici je ostavljeno 16397 komentara!?!) Armin eklektičan kažeš. dobro. (armin 24.08.2006. 20:29) ... Dragi Armine, pomislila sam da je komentar provokativan, a ustvari je bio - vokativan ... taj prvi, i svi kasniji ... Majstorica: Nema veze s temom tvog posta ali sam mislila da te zamolim da malo skočiš do bloga Kora-kri i daš malo podrške ženi koja pati zbog prekida duge veze, tek je sad krenula s blogom pa će joj komentari značiti....ti si tako romantična,sigurna sam da ćeš je znati utješiti, možda još pošalješ i neku sličicu...oprosti što gnjavim... (Na kavi s prijateljicom 01.09.2006. 20:24) Koki pa kolko ti postova u jednom danu stigneš objaviti?!?...:):):):):) (savršena prepreka 01.09.2006. 15:35) Finding myself ja to zovem zlatar... interesantno... (U potrazi za samim sobom... 01.09.2006. 21:59) Zmajka: Ti si riječna vila, zar ne... Kad vidim ovako lijepe slike ruža, pitam se kad će Bil Gates izmisliti nešto da preko ekrana možemo i osjetiti miris... Pozdrav (U zmajkinom gnijezdu 02.09.2006. 07:26) Atlantida: Poštovanje, Rusalka. Prva asocijacija na post, ali i blog cijeli je bajka o princezi i žapcu. Ja jako volim zelenilo, ali ono mene ne voli. Još se nije primilo što bi ja posadila (muž je puno sretnije ruke). Odnjegovala sam jednu vodeniku jer sam je dobila od drage mi osobe, pričala sam joj i pjevala, ona mi je odgovarala sa predivnim cvjetovima, ali me jednoga dana odlučila napustiti. Zauvijek. Bez pozdrava. Jedini zeleni prijatelji bili su mi kaktusi (oni valjda i da hoće ne mogu uvenuti, ako ih tu i tamo zalijevaš). Trenutno živim u komadu betona na četvrtom katu i maštam o zelenoj oazi daleko od grada, automobila, jurnjave, buke... p.s. Ono babe bilo je od milja :)))) (Nešto za laku noć 03.09.2006. 23:25) Kora: Predivno!!!Obozavam kopati po starim stvarima i prisjecati se "tih vremena".Ja imam jednu grdu(to bi bilo ruznu)karmu,selila sam se bezbroj putaU tim selidbama pogubila sam puno sitnica koje su mi nesto znacile.Ti me ponekad vratis u moje djetinjstvo,reci cu ti zasto.Po meni si negdje iz Slavonije.Ja sam rodjena u Osijeku i svoje rano djetinjstvo sam provela tamo.Dok mi je baka bila ziva najmanje dvaput godisnje odlazila sam tamo i jako cesto kopala po tavanu i nalazila razne stvari od moje mame,tete,ujaka,bakine pa i moje.Sate i sate provodila sam tamo potpuno odsjecena od sadasnjeg vremena,prozivljavala bih ta vremena i uzivala u tome.Fali mi jako moja baka i njen tavan.Ali ostala su predivna sjecanja i poneka uspomena.Pusa. (Nesto sasvim osobno 04.09.2006. 11:11) Katrida: .........dobar ti dan rusalka,nadam se da je migrena prošla..........krivo si shvatila,ja sam nažalost moju nezaposlena.Imam sina desetogodišnjaka koji je krenuo u školu. Inače sam trebala biti kolegica jer sam završila dvi godine DIF-a,a na trečoj godini sam ušla u krivu kočiju......... (grancigula 05.09.2006. 09:17) Minerva: pozdrav, evo mene da ti se javim, sada sam ovih dana malo u gužvi, dok ne vratim profesorima neke dugove, ne stignem ništa, haha, luda mica, baš je slatka, joj, u zadnje vrijeme sam vidjela barem 3 legla malih mačića, slatki su…pzodrav! (Minerva 04.09.2006. 21:55) Brunhilda: sve je nekako stvar percepcije....obožavam slike i boje i apsolutno sve vizualiziram....al nema do riječi i do glazbe (za mene) (brunhildina zamka mala 06.09.2006. 17:42) Misko: Krasasn je...pozdrav! (osvrti 07.09.2006. 08:21) ... a krasan se odnosilo na fotku sestrina pinčera Jackya ... Horsy: ovako dobar blog nisam vidjela već jakooooooooo dugo. samo tako nastavi!! kako je lea slatka!!! (horsy girl 07.09.2006. 20:52) Pinky: kako su slatki!!! Ja obozavam peseke i mace!!! Citamo se.. pozz (^°pinky°^ 07.09.2006. 22:25) Ledena: O, lijepo je imati sestru. I ja je imama, pa čuvam to naše sestrinstvo ko malu kutijicu zlata. A pred sobom gledam svoje dvije kikice, sekice. Sretan rođendan seki!! (ledena 12.09.2006. 08:38) Aquaria Samo pozdrav ostavljam... Super su sličice, ova za finding myself odgovara i mojim predodžbama, preostalo dvoje baš i ne poznajem, možda je vrijeme da i k njima svratim. Sretan put! :))))) (Sursum corda 14.09.2006. 23:58) Horsey E, puno hvala! Baš si dobra! Inače ja sam horsey, tak da ne bi bilo zabune... :) Hvala još jednom! I zaboravila sam reći da mi se jako sviđa tvoj blog...zrači osobnošću, kao iz neke bajke... sva ta jezerca i žabice... (Catch the wind 15.09.2006. 17:34 ... Prvim posjetiteljima pridružili novi, njihova su imena/linkovi u boxu ... Dok ovo pišem izgovaram svako od tih imena naglas ...i smješim se ... koki armin finding myself kora-kri misko majstoricasmora zmajka katrida aquaria pinky - zelda horsy horsey daniela lucija9 playera atlantida irida Tixi Šareni pajaci necutako prudence panova frula iskra Fanny7 LudaMarta brunhilda maslackica minerva cordelia borgman MadDog melodius Magična noć gogoo sjedokosi lazy daysleeper drano, Sićušna plava iskra slatko grko Grof V. viola maslackica borut i vesna njofra 1 guedes ledena mandarinica pegica slatko grko da sam mudra kike ... Sva ta vaša imena za mene su draga i dragocjena, nekima od vas i lice znam ... a nekima ga samo zamišljam ... O svakome od vas bih mogla i željela reći samo lijepe riječi. Na vašim se blogovima osjećam kao da sam kod kuće, ponekad se znam u gostima i previše razbaškariti, komentirajući ... oprostite ako ponekad pretjeram. Uz Ignisino ime u boxu je izdvojeno i ime druge vile zaštitnice bloga, drage Vitae, jedine s bloga koju sam do sada srela i uživo. Na Vitain me blog doveo njezin nježan stih koji me i danas pogađa u dušu kao i kad sam ga prvi puta pročitala. I s Vitae se uvijek mogu i nasmijati i naplakati ... I uvijek u džepu držim pokoju žabu, jer volim vidjeti kako Vitae poskakuje ... hihiii U međuvremenu su neki meni dragi ljudi otišli s bloga, nadam se privremeno, a neki se vratili, nadam se trajno. Playerino povlačenje nisam od jada mogla čak niti komentirati, no ona se poput dobrog duha povremeno i dalje pojavljuje. Bila je tu, za mene i kad me pogodio najavljeni odlazak Panove frulice, kad sam na trenutak i sama poželjela otići ... Ne mogu završiti a da ne pomenem Rose. Priču o Rose i Morpheusu počela sam pričati 02.10. 2006. u 23:59. Do sada je bilo 138 nastavaka, a to je oko 250 stranica. Još uvijek uživam u pisanju Rose, još uvijek se ne nazire kraj toj priči ... Ima dosta onih, među vama, koji čitaju Rose. Ipak neću odoljeti a da ne izdvojim ... samo jednu - Necutako. U njoj se, barem za mene, personificiraju svi čitatelji Roseine priče. I ... kako me ne biste opovjedali da sam vas za godišnjicu počastila samo sjemenčicom, a ugnjavila netipično dugim postom ... hihii ... eto, kako je i red, i rođendanske torte ...  ... i ruže, za Rusalku ... i za Rose ...  P. S. Za godišnjicu sebi poklanjam i jedan pomalo gorak dar: tjedan dana blog-apstinencije ... Možda mi uspije poći za rukom i konzumirati taj poklon ... a možda i ne izdržim ... vidjet ćemo ... Nemojte se na mene naljutiti, no ja ću, k'o stari Bilbo Baggins, navući prsten ... i nestati s vlastite proslave ... na tjedan dana ... |
- 07:57 - Komentari (68) - Isprintaj - #
27.07.2007., petak
... sjedi žaba sama ...
 Sjedi žaba sama, na listu lokvanja ... Pa sad, nije baš lokvanj, nego vodeni kupus ... i nije samo jedan, već cijelo kupusište ... Sjedim, dakle i razmišljam ... o protekloj godini. Jer, sutra ... 28. 07. u 07:57 , navršit će se godina dana mojeg blogiranja ... Jezerca će slaviti svoj 1. rođendan ... a na slavlje ste svi pozvani! P. S. Imam o čemu misliti, noćas ... Puna je Luna, bit će još poneko budan ... A možda samo Mjesec, čuvarkuća, pokoja gatalinka ... i Rusalka ...    |
- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #
26.07.2007., četvrtak
Snovolovka ....
 dreamcatcher Otvorivši paket koji je na njezinu adresu stigao toga jutra, Sanja je pljesnula i ushićeno uzviknula. Iz paketa je brzo izvukla taj lijepi predmet koji je do tada vidjela samo na slikama. Dreamcatcher. Asabikeshiinh. Snovolovka … Zamka za snove! U krug savijena vrbova grančica, krug ispunjen isprepletenom mrežom, ukrasi od perlica, perja ... osobni mali predmeti kao simboli onoga za koga je dreamchatcher izrađen. Indijanci vjeruju da klopka za snove ima moć filtrirati snove. Mrežica, razapeta u krugu, u spavačev san propušta samo dobre snove, a one zle zadržava. Što li se događa sa zlim snovima? Ostaju li zauvijek zarobljeni u okcima mreže snovolovke, ili se na dnevnome svjetlu smežuraju i nestanu? upitala se. Upitala se i tko li joj šalje tu snovolovku. Na paketiću nije bilo ni imena, ni adrese pošiljatelja. U prvi je mah pomislila na Vladimira, svoju nekadašnju i jedinu ljubav. Bili su kratko zajedno, naravi im se nisu uklopile. Ne možeš stalno živjeti u snovima, Sanja ... često joj je prigovarao. Trgni se, stani čvrsto nogama na zemlju ... A kad su se rastajali rekao joj je: Neću nikada zaboraviti te tvoje plave sanjalačke oči ...Oprosti mi, Sanja ... i zaboravi me ... Vjerojatno je on brzo zaboravio mene ... mislila je Sanja ... zbog nekih crnih, vatrenih očiju ... Ona njega nije zaboravila, Vladimir je ostao jedini muškarac njezinih snova ... i njezine jave. Ali, ne ... na paketiću nije bilo Vladimirove adrese, a ni njezina adresa nije bila ispisana njegovim rukopisom koji bi Sanja prepoznala među tisućama drugih. Odmahnula je glavom, otjerala pomisao na Vladimira i pažljivije pogledala ukrase na snovolovki ... Perlice su bile plave ... a plavo je bila njezina boja ... Plava je bila i mrežica, a okca na njoj bila su sitna ... Snovolovka je bila ukrašena bijelim percima ... no jedno, ono najveće, bilo je crno i sjajno. Nije bilo nikakvih drugih ukrasa. Morat ću smisliti ... pomislila je .. što dodati snovolovki kao osobni simbolički predmet. I odmah se dosjetila, skinula je s ruke prsten od kojeg se godinama nije razdvajala, svezala ga na končić i objesila o okvir snovolovke. Prsten joj je darovao Vladimir, govoreći kako je pripadao njegovoj baki. Prsten je bio od bijeloga zlata s velikim, lijepo brušenim tamnoplavim safirom, a Vladimir joj ga je poklonio dan nakon što su prvi puta spavali zajedno. Kamen je tamnoplav, tako tamnoplav kao što su bile tvoje oči u trenutku kad si mi se otvorila i predala ... rekao joj je Vladimir, ljubeći je. Sanji je to bilo prvi puta i uživala je, iako ju je jako boljelo to njegovo snažno prodiranje u njezino nedirnuto tijelo. Vladimir nije ni znao koliko je duboko prodro i u njezinu dušu ... nije ni znao da je, odlazeći, sa sobom odnio dobar dio njezine duše. A ono što je preostalo ... počelo je venuti i sahnuti ... Sanja je pažljivo zagledala snovolovku: u sredini mrežice bio je veći otvor. Kroz njega, vjerojatno, prolaze dobri snovi, a oni loši ostaju zapleteni u mrežici. Još je neko vrijeme razmišljala tko li joj je mogao poslati tu snovolovku. Nije se mogla domisliti ... Jer Sanja je živjela sama, nije imala obitelji ni rodbine, nije imala prijatelja ... samo nekoliko poznanika i kolegica s posla. Snovolovka joj se svidjela. Pomislila je kako je to, vjerojatno nenamjerno, ironičan poklon. Naime, Sanja je patila od nesanice. Spavala je slabo, san joj je bio plitak, isprekidan, gotovo uvijek bez snova. Ili je, možda, ipak i sanjala ... no snova se, probudivši se, više nije sjećala. Posljednji snovi kojih se jeste sjećala bili su snovi iz djetinjstva. Te je večeri objesila dreamchatcher u prozor. Sanjina je postelja bila pod prozorom, pa joj je snovolovka visila nad uzglavljem. Legla je po običaju kasno, s uobičajenim strahom kako opet neće moći zaspati. A te je noći bila sigurna da joj nema sna, jer bila je to noć punog mjeseca. Mjesečina je osvjetljavala prozor na kojem se ocrtavala kontura snovolovke. Sanja se nasmiješila gledajući kako mesečeve zrake struje kroz plavu mrežicu. Nasmiješila se ... i zaspala s osmjehom na licu. Prve su sunčeve zrake ulazile u sobu, kad se probudila, a njezin je prvi pogled pao na snovolovku. Uspravila se u krevetu i dodirnula je. Osmjehnula se. Snovolovka je funkcionirala! Spavala je cijelu noć, ne budeći se ... i sanjala, sanjala ... Sanjala je! Uz to, san je bio prelijep. U snu je šetala zelenom livadom prepunom bijelog cvijeća i plivala u dubokoj rijeci ... Jedva je čekala da dan prođe, da padne noć, da ponovo legne, da zaspi ... i da sanja. Hoću li moći zaspati ... i, hoću li opet sanjati? Zaspala je i prije no što joj je glava dotaknula jastuk. I sanjala je, o kako je samo sanjala. Sad je Sanja sanjala svake noći i sjećala se svojih snova. Sjećanje je bilo tako živo kad bi se ujutro probudila, da bi joj se činilo kako nastavlja sanjati i na javi. Snovi su, međutim, bili tako slični jedan drugome da je pomislila: Sanjam li ja to isti san, svake noći? Uvijek je to bila livada. Trava svježih, zelenih, dugih vlati, prekrivenih kapima rose. U travi su blistali sitni bijeli cvjetići, livada ih je bila prepuna. Livada je vodila do obale rijeke. A rijeka je bila velika, druga joj se obala jedva nazirala. I tekla je mirno, postojano. Sanja bi u snu obično dugo sjedila na obali i gledala kako rijeka teče. Bistra je voda tekla i odnosila sve brige, sve strahove. A tada bi Sanja svukla spavaćicu. U snu je uvijek bila u onoj spavaćici u kojoj bi i legla spavati. Zagazila bi u vodu ... i zaplivala. Plivala bi prema sredini rijeke, no rijeka je bila tako široka da nikada ne bi stigla ni do sredine. Kad bi se umorila, okrenula bi se i otplivala natrag, na obalu. Legla bi, još uvijek gola, u travu i gledala nebo. Bilo je savršeno plavo, to nebo u njezinu snu. Plavo i puno velikih bijelih oblaka. Sunce je sijalo i grijalo ali nije neugodno peklo Sanjinu blijedu kožu. Dok bi joj, u snu, tijelo prožimala ugodna toplina, Sanja bi u snu zaspala. I u tom bi se trenutku stvarno probudila. U tim Sanjinim opetovanim snovima sve je uvijek bilo isto ... No, kad bi odsanjane snove budna analizirala, shvatila bi kako ipak nije sve isto. U svakom bi novom snu trava livade bila tamnije zelena, bijelih je cvjetova bilo sve više, rijeka je bila sve dublja ... a suprotna obala kao da se postupno približavala... I nebo je bilo sve modrije, a oblaci sve veći, bjelji ... Sanja je počela shvaćati kako postaje ovisna o tim snovima. Lijegala bi sve ranije, ne paleći više ni televizor, ni računalo. Ujutro bi se budila sve kasnije, a dojmovi sna pratili bi je cijeloga dana. Snovi su postajali sve sadržajniji, sve intenzivniji. Dok bi Sanja koračala visokom travom, blagi bi vjetrić zanjihao zelene vlati. U čaškama bijelih cvjetova zujale su pčele i leptiri. U plićaku rijeke, uz obalu, procvali su lokvanji, a kad bi Sanja zaplivala, učinilo bi joj se da se suprotna obala približava, u svakom novom snu, sve bliže i bliže. Bijeli su oblaci koje bi gledala, ležeći u travi nakon plivanja, bili sve veći a rubovi bi im se zarumenjeli. Visoko gore među oblacima zapjevala bi ševa. A Sanja bi pomislila: Sljedeći puta ... sljedeći će mi puta poći za rukom ... preplivati rijeku. Zamišljala je kako je tamo, na drugoj obali, očekuju nečije ruke ... nečiji zagrljaj ... Kada se Sanja te subote probudila, gotovo u podne, opet je, po već ustaljenom običaju, pogledala snovolovku. Učinilo joj se da se središnji otvor u mrežici snovolovke smanjio, a da su okca mreže postala veća ... I svjetloplave niti mrežice sada su bile tamnomodre. Iako joj je postalo jasno da sad već provodi i više od dvanaest sati dnevno u snu, Sanja se nije zabrinjavala. Kao da je ona ogromna rijeka iz sna odnijela i sve njezine dnevne brige. Više je nije ljutila ljudska glupost niti žalostila ljudska zloća, nisu je više brinuli neplaćeni računi, prestala je čitati loše vijesti u novinama ... a pošto nije obnovila pretplatu na dnevni list, novine su prestale stizati ... Sanja bi s mukom ustajala, odijevala se, odlazila na posao. Činilo joj se besmislenim uvijek iznova baviti se katalogizacijom knjiga koje su pristizale u odjel za obvezni primjerak u knjižnici u kojoj je radila. Knjižnica je bila malena jer Sanja je živjela u malom provincijskom gradu. Ona je bila jedina od četiri zaposlene knjižničarke koja je radila na katalogizaciji, ostale su kolegice bile na posudbi knjiga. Sanja je radno vrijeme provodila u stražnjoj sobi, otvarajući pristigle pakete, listajući pristigle knjige, unoseći signature i uvodeći naslove u katalog u programu računala. U pauzi bi popila kavu s kolegicama. Sanja, Sanja ... govorila bi joj uvijek starija kolegica Mirjana ... dokle ti misliš samovati? Godine ti prolaze, draga moja ... dodala bi Jasna ... nisi svaki dan mlađa ... što čekaš, princa na bijelom konju? Naravno da im se pridružila i treća, Gordana: Sve smo mi sanjale o princu na bijelom konju ... no, sad smo sasvim zadovoljne i s konjima ... ha ha ha! Obično bi tada sve tri zadovoljne matrone prasnule u glasan smijeh, dok bi se Sanja kiselo smješkala i šutjela. Vremenom su joj počeli smetati ti njihovi sitni razgovori o spremanju stana, o svađama s muževima, o kupovini novih cipela, dosadila joj je ta razmjena recepata, onih kuharskih i onih životnih. Ona je u tim razgovorima najčešće bila samo slušatelj. A stan je ionako prestala spremati, od kada je snovolovka stigla u njezin život. Sve su kutove i dovratke premrežile paukove mreže, a prašina se slijegala po namještaju. Sanja to nije zamjećivala jer više nije danju podizala zastore. Recepti joj nisu trebali jer je prestala kuhati. Gotovo da više nije ni jela. Popila bi čašu mlijeka, ponekad bi u mlijeko usula malo žitnih pahuljica. Na kraju se izgovorila kako joj kava škodi želudcu ... i prestala je ići na pauzu. S kolegicama bi se pozdravila, dolazeći na posao i odlazeći ... a ponekad bi kraj njih samo prošla, bez riječi. Dok bi odlazila, čula bi njihove glasove kako šapuću: Je si li vidjela na što liči ... kost i koža ... blijeda poput prikaze ... Neće to dobro završiti ... Trebala bi se liječiti, sirotica ... Ma, trebala bi se s nekim dobro pojebati ... zaključila je uvijek vulgarna Gordana. Sanja je bila sve bljeđa, ali su njezini snovi bili sve sjajniji. Zelene su vlati trave blistale smaragdno zeleno ... a Sanja je primjetila kako su vlati te trave iz sna sve višlje ...sad su joj dosezale do koljena. I bijeli su cvjetovi narasli, pa su njihove čaške bile poput velikih bijelih čaša. Bile su pune prozirnoga soka, a kad bi ga Sanja kušala, sok je bio sladak i osvježavajući, poput nektara. Već bi je nekoliko gutljaja zasitilo pa je Sanja prestala jesti na javi jer se ni jedno jelo ni piće nije moglo mjeriti s ovim napitkom iz sna. Sanja je prestala odlaziti na posao. Nije otvarala vrata onima koji su zvonili, nije gledala poštu koja je propadala kroz otvor za pisma i gomilala se na podu, pa tako nije, među opomenama zbog neplaćenih računa, uočila rješenje o otkazu. Sanja je noć i većinu dana provodila u snu. Budila bi se tek nakratko i hodala poput mjesečara svojim zapuštenim stanom. Najčešće ne bi ni ustajala iz kreveta, a prestala je oblačiti spavaćicu. Što će joj? I tako bi joj samo smetala dok se sunča na livadi ...Ionako će je skinuti, kad bude opet zaplivala rijekom iz sna ... A Onome koji je čeka na drugoj obali, najradije bi naga potrčala u zagrljaj ... Hodajući gola, bolje je osjećala ugodne dodire visokih vlati trave koje su joj sad već dosezale do ramena. Sad se morala propinjati da bi savila stapke cvjetova, da bi se napila cvjetnoga nektara ... Pitala se: Jesu li trava i cvjetovi narasli ... ili se to ona smanjila? A onda se prestala pitati, prestala je misliti ... Dok bi u snu ležala na začaranoj livadi i gledala oblake bila je sretna, bez misli, u nekoj bjeličastoj omaglici, poput nirvane ... U rijetkim budnim trenutcima sjedila je u krevetu i gledala snovolovku nad uzglavljem. Gledala ju je i dodirivala, ne primjećujući da se središnji otvor u sada već crnoj mrežici potpuno zatvorio. A već u slijedećem intervalu sve kraće jave Sanja se više nije mogla uspraviti u krevetu, ruke su joj postale preslabe da bi posegnula za snovolovkom .... * * * Postarija susjeda Marica, s kojom bi Sanja ponekad razgovarala kad bi je zatekla kako stoji u svojem dovratku i sačekuje prolaznike da bi s njima pročavrljala, alarmirala je policiju. Marica je i onako, kutreći svijet sa svojeg dovratka i prozora, od jutra do večeri, znala kad tko od susjeda liježe i ustaje ... i tko s kime liježe ... i kome poštar donosi razglednice i pakete, a kome samo račune ...Zamijetila je da Sanja više ne izlazi, da ne podiže zastore i ne otvara prozore ... A znala je da nije otputovala, jer bi Sanja sigurno njoj ostavila ključ od stana, da se riješila putovati. A kome bi drugome i ostavila ključ, Sanja nije imala nikoga. Sanju su u besvjesnom stanju prebacili u bolnicu, a nakon neuspjelih pokušaja reanimiranja smjestili su je u odjel za komatozne i katatonične bolesnike. Ležala je, blijeda, gotovo prozirna, prepuna cjevčica ... No, Sanja nije bila tu, u bolničkom krevetu. Ona je, ulovljena u crnu mrežu snovolovke, šetala predjelima svojih snova. Koračala je livadom, razmičući visoke vlati trave, a visoko gore nad njezinom glavom njihale su se bijele čaške cvjetova, pune nektara .... Zakoračila u rijeku i počela plivati prema suprotnoj obali. Znala je, ovoga će puta i stići tamo ... na suprotnu obalu. * * * U napuštenom Sanjinom stanu još uvijek je na prozoru visjela snovolovka. Niti mrežice opet su bile svjetloplave, a u sredini mrežice ponovo se pojavio veći otvor. A prsten s plavim safirom netragom je nestao.  dreamcatcher P. S. Kao prvo: zahvaljujem se dragom prijatelju Misku , na savjetima i sugestijama zbog kojih je priča postala znatno boljom. Bez Miska uopće i ne bi bilo priče jer Rusalkina je Snovolovka nastala potaknuta Miskovom pričom Kradljivac snova. Kao drugo: znam da je Steven King napisao roman pod naslovom Snovolovka. I da je prema romanu snimljen film. Film nisam gledala, a nisam pročitala ni Kingov roman. I tako, u Rusalkinoj Snovolovki nisu uhvaćeni nikakvi kraljevski utjecaji ... hihii No, sad ću otići na Net ... i saznati što je u svoju Snovolovku ulovio Steven King. Radujem se još jednom možebitnom ulovu. Misko je, naime, natuknuo kako će možda i on napisati svoju Snovolovku. A Rusalka bi je s radošću pročitala. P.S na P.S.  |
- 23:59 - Komentari (55) - Isprintaj - #
25.07.2007., srijeda
kućica za ptice ...
 sve fotografije preuzete sa flickr Annie Lennox Every Time We Say Goodbye kažu: rastanci su mala smrt ... i zaista, umirem, pomalo, svaki put kad rastanemo se, svaki put kad ispratim Te, svaki put kad glas Ti utihne, a telefonska se slušalica spusti ... ... svaki put ... no, znam, uvijek se vraćamo jedno drugome, ne razdvaja nas ni stol ni postelja, mi ručamo na travi, Jedini, spavamo na oblaku, stanujemo u kućici za ptice ... ... i ogledamo se u jezercima začaranim ...  ... uvijek, svaki put, oživim s Tobom, svaki put poletimo Ti i ja, svaki put umiremo i rađamo se, jedno u drugome ... svaki put zemlja se pod nama pomakne ... ... a dobro znamo i Ti i ja da hodamo po oblacima, svaki put, svaki put ... ... znam da volim Te, uvijek i svaki put, znam da voliš me, uvijek i svaki put, Jedini moj ... i zato što će nam stol i postelja, kad imamo travu ... i oblake ...  it's alright (baby's coming back) live annie lennox |
- 23:59 - Komentari (55) - Isprintaj - #
24.07.2007., utorak
i Đuro i Pero...
... i Pero i Đuro ... |
- 23:59 - Komentari (34) - Isprintaj - #
23.07.2007., ponedjeljak
Red Hot Dangerous song ...
Vanessa Mae - Red Hot Music Video ti gudalo, ja violina, a strast je ruka koja svira, melodiju od koje violinske strune žarko se zacrvene, dok ritam se gudala ubrzava ... ... a violina podrhtava ... ah, planut će u požaru crvenom i nestati u plamenu za tren ... i violina i gudalo ... opasno je, Jedini moj, gudalom violinu dirati, opasno je crvene melodije svirati ... ... kad noći su vruće, crvene, užarene ... Allan Jackson "Like red on a Rose"  Fotografije by Flickr Za Vitae  u žitu se žare makove glavice crvene, žedne ... ...let oblaka gledaju ... oblaci, dragi, topao pljusak pošaljite, rumene latice umijte ... ... rashladite ... ... il ugrijte ... ... za Danielu  uzvodno, samo uzvodno kreni ... duž obala ... ... pa onda padni, pokorno, na koljena, i napij se s rumenog izvora ... Mile moje, nakon podrobnog promatranja i razmišljanja, zaključila sam da je i vas zahvatila epidemija ... opasnih crvenih pjesama ... hihiii  ... u crvenoj haljini, s crvenim cvijetom u kosi, gospa Sparina vrućim plesnim korakom pobjedonosno korača, a korak flamenca crvenim joj skutima kovitla ... Flamenco Dancing ... za sve je kriva ... gospa Sparina. zbog nje je noćas ... koža nam bila posuta, finim malim, vrućim ... slanim kapljicama ... Zar ne, Misko ... il' si ti noćas bio negdje tužan, pod oblakom ...  P.S. A sad dosta, inače će negdje izbiti šumski požar ... pa će Rusalka biti kriva ... hihiii hihii ... draga Zmajka , nadam se da će poslužiti svrsi ..  Koraljna , nek sv. Florian štiti gasitelje, spasi ljude, šumu, životinje ugrožene požarom ... Nek' zaštiti Tebe i tvoj dom ...  Salamandri  Jedini moj ... ne čekajmo ponoć, pod podnevnim suncem zagrlimo se, k'o salamandri plamenom bujicom zaplivajmo, uzvodno ... nek' vatrena rijeka žilama nam prostruji, dok u crveni vir zaranjamo, u plamenu nestajemo i obnavljamo se ...  Pozdrav Daysleeperu ...hihii Rafael Mendez - Flight of the Bumble Bee & Mexican Hat Dance |
- 23:59 - Komentari (55) - Isprintaj - #
22.07.2007., nedjelja
frogmanove žabe ... i rusalkine
|
- 23:59 - Komentari (64) - Isprintaj - #
vikend u erdutu ...
|
- 01:01 - Komentari (44) - Isprintaj - #
20.07.2007., petak
drage breze ...
   Breza je čest motiv u lijepim stihovima dragog prijatelja Grofa V. Na poklonjenim minijaturicama najljepša Ti hvala, prijatelju. Bijela breza... za Grofa V. tko mi to kose nježno mrsi ... i češlja? tko to, stihom svojim, moju bijelu koru miluje, moje grančice prepliće, o duši mojoj pjeva? Pjesniče, plemeniti, nemoj s oblaka sići. ako se na putu hlada zaželiš, breza će ta o kojoj tako lijepo pjevaš, bijeli oblak ispod svoje krošnje prostrti k'o meku perinu ... da Ti ne moraš s oblaka silaziti, kad daleko od Začarane doline, pod krošnjom breze, poželiš dušu odmoriti ...  P.S.  Poslijepodne sam spakirala Đuru i Peru u putnu košaru ... i otišla sa sestricom i šogorom u erdutsku vikendicu ... Vraćam se ... pa, vjerojatno u nedjelju ... Pogled na Dunav, s platoa iza vikendice ...  |
- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #
19.07.2007., četvrtak
White Satin and Black Velvet ...
|
Justin Hayward and John Lodge - Nights in White Satin  kad vrela ljetna noć tijela nam obavije poput crnog baršuna, zategnut ću bijeli saten preko naše postelje ... pod plaštom meke i tople tame zgužvat' ćemo bijele satenske plahte ... bit ću, noćas meka k'o baršun, glatka ko saten, blještat ću u tami ... ... samo za Tebe, jedini, vrela bit ću, kao ljetna noć ... mmmm ... kako ću Te ljubiti, Jedini, strast će tamu obojiti u crveno ...  fotografije preuzete sa flickr Alannah Myles-Black Velvet  ... a poslije se u vrt iskradimo, ulovit ću mjesečev srp što ogleda se u jezercima i kosu njime okititi k'o dijana k'o selena ... čuvaj se, Ljubljeni, noćas sam ja lovac a ti lovina ...  ... a kad mi budeš, Voljeni, u pogled plavi zaronio, zadržat ću Te, u plavom zarobljeništvu, zanavijek ... |
- 23:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #
18.07.2007., srijeda
ostat će prazan, neko vrijeme ...
Ne brinite, ne blog ... i dalje ću ga pretrpavati svim i svačim, po svojem lošem običaju ... Sutra ću potrpati u ladice i ormare, diplomske i seminare ... hihihi Ostat će prazan, neko vrijeme, moj kabinetski radni stol ...  Ugasit će se ekran računala ... utihnut će glasovi studenata ... Do jesenskog ispitnog roka ...  A ja ću popušiti još jednu, oproštajnu ... u hladu sjenice, u dvorištu Faksa ... ... i tu su glasovi uglavnom utihli ... samo vrapci cvrkuću, tiho ... i njima je vruće ... Cliff Richard - Summer Holiday ... mmmmm ... mmmmm .... My Summer Holiday? ...Egzotična destinacija: Rusalkina jezerca ... Uz dolaske dragih posjetitelja ... na kavicu ... hihii ...  Hihihi,Vitae ... umjesto sombrera ...  |
- 23:59 - Komentari (48) - Isprintaj - #
17.07.2007., utorak
Love Is?
 vortex visoki val i snažni vrtlog, iskričav izvor i duboki vir ... nalet vjetra, napeta jedra, smjeli skok i vrtoglav let ... jarka svjetlost i mrkla tama, glasan krik i duboki muk ... grotlo vulkana i ledeni glečer, gejzir i slap ... ... vino i krv ... ljubav je sve ono što poželim, s Tobom ... ... a sve što poželim si Ti ...  vortex ... čvrst korijen i sjenovita krošnja, gnijezdo i krov, kuća s tisuću soba, prozor kroz koji sija sunce, kriška kruha i so ... ljubav je sve ono što život čini vrijednim... ... ljubav, za mene, si Ti ... Alannah Myles, Love Is Misko : ...i još nešto? Rusalka: ... još nešto, Misko ... da bi bilo potpuno? Jedino još ... jedna kapljica. Mala i vruća i slana kapljica .... Na koži ljubljenog/ljubljene.  red rose drop |
- 23:59 - Komentari (43) - Isprintaj - #
16.07.2007., ponedjeljak
Summertime ...
|
- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #
15.07.2007., nedjelja
Na dlanu mi piše ...
 ja sam znala ... ... i prije no što mi je rekla gatara. na dlanu mi Tvoje ime piše, tamo gdje se linija života s linijom ljubavi sastala ... ... tamo je Tvoje ime zapisala, moja Sudbina...  ... a Ti, kao da znaš to, Jedini, pa uvijek poljubiš, upravo to mjesto mi na dlanu .... ... a ja dlan sklopim da mi tvoj poljubac s dlana ne odleti ... premda ... znam, u srce bi mi sletio, kad bi mi s dlana poletio, taj poljubac tvoj, Ljubljeni ... ipak, nek' na dlanu mi ostane, da mogu, dok ti mi opet ne dođeš, poljubac tvoj ... ... uvijek ponovo s dlana kušati ...  |
- 23:59 - Komentari (41) - Isprintaj - #
14.07.2007., subota
last dance? ... ne, kad je ovaj tata u pitanju ...
 Miroslave, šogoru moj dragi, i prijatelju... Gledam, sve ove godine, kako znaš voljeti svoje kćeri i moju sestricu. Rasle su, uz tebe, te djevojčice, koje su pomalo i moje. Jelena i Sanja. Rasle su znajući da su voljene. Znajući da u njih imaš vjere i povjerenja. Znajući ono što si im rekao: Život nikada ne treba staviti na čekanje ... To nije bio last dance. Ne kad je tata kakav si ti u pitanju. Bit ćeš uvijek uz nju, i kad se pjeva i pleše i kad grmi i kiša pada, znam to. I znao si je pustiti da ode, da bi ti se mogla vraćati. I zato Te tako volim i poštujem.  ... trebalo je vidjeti ponosnog tatu kako pleše sa svojim kćerima, i valcer i drmež i rock ... I, da zaključimo svatovsku temu ...  Završimo, dakle, uz cvjetak sa svatovske torte ...  ... i tamburaše ...  Zalijepimo slike u vjenčani album ...   ... do sljedećih svatova ... možda ... hihii ...   ... nadrapala sam, k'o žuti mačak, kad Sanja vidi da sam stavila fotku tih mačića ... hihiii ... Orahova i druge .... hihii   |
- 23:59 - Komentari (42) - Isprintaj - #
u svatovima bili, rujnog vina pili ...
|
- 09:44 - Komentari (35) - Isprintaj - #
13.07.2007., petak
Ignisin poklon mladenki ...
|
- 11:03 - Komentari (25) - Isprintaj - #
12.07.2007., četvrtak
ruže i porculanske figure ...
 Znam, najviše voliš bijele ... Sjeća li se netko Andersenove priče O pastirici i dimnjačaru? Dvije porculanske figurice, pastirica i dimnjačar, stajale su na polici. Blizina je učinila svoje - zaljubiše se, Pastirica i Dimnjačar. No, Pastirica je imala staratelja - porculanskog Kineza koji je u vratu imao mehanizam, pa kad bi ga dodirnuli, niječući bi mahao glavom. Vrli je Kinez smatrao da dimnjačar nije dostojan njegove štićenice, te bi na dimnjačareve pokušaje prosidbe uvijek odrično odmahivao. Pastirica i Dimnjačar odlučiše pobjeći. Uz brojne zgode i nezgode stigoše s police do kamina, a onda kroz dimnjak, na krov. Pastirica je hrabro, uz Dimnjačarevu pomoć, savladala opasni uspon. No, kad su se našli na krovu, i kad je ugledala koliko je svijet velik, ponestalo joj je hrabrosti ... I tako se Pastirica i Dimnjačar, istim opasnim putem, opet spustiše kroz dimnjak ... i opet se nađoše na polici, odakle su i krenuli. Porculanski Kinez, Pastiričin staratelj, krenuo je za njima u potjeru, no pri tome je pao ... Nasreću, nije se razbio ... samo mu je pukla metalna kvačica u vratu. Više nije mogao niječući mahati glavom. I kad je Dimnjačar ponovo skupio hrabrosti i zaprosio Pastiricu, Kinez nije mogao odmahnuti glavom: Ne! Šutio je ... jer nije želio da svi znaju kako u vratu ima kvačicu. Pošto se šutnja često tumači kao odobravanje, Dimnjačar i Pastirica se vjenčaše ... Ako se nisu razbili, još uvijek stoje na polici, jedno do drugoga ... A tko zna što bi se dogodilo, da je Pastirica smogla hrabrosti...  shepherdess and chimney sweeper P.S. Danas me nema. Odoh u svatove. Udaje se moje nećakinja Jelena. Mojoj najdražoj Jeci želim svu sreću svijeta.  Lladro: Wedding |
- 23:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #
11.07.2007., srijeda
Tonight ...
|
noćas Ti si moj svijet i moje svjetlo, Ljubljeni. noćas samo Ti postojiš. Ti si moj obzor, noćas, moj jedini vidik, moj izvor ... ... i moje ušće. Ti si početak i Ti si svršetak svih stvari, noćas. sa mnom pođi, ljubit ću te nježno, ljubit ću te strasno ... ... sa mnom pođi, na vrh svijeta. noćas, samo za tebe postojim, Jedini, noćas želim biti tvoje svjetlo i tvoja tama, tvoj izvor i tvoje ušće. noćas, vidim samo Tebe, moj lijepi Obzoru, Oblače moj, što sve druge obzore zaklanjaš ... noćas ... ... noćas postojimo samo jedno u drugom. Norah Jones, Come away with me Dodatak: ...baš su dobri ... dok spavaju ...  ... i orni za nepodopštine, kad se probude ...  |
- 23:59 - Komentari (30) - Isprintaj - #
10.07.2007., utorak
All Kinds of Everything ...
|
- 23:59 - Komentari (51) - Isprintaj - #
09.07.2007., ponedjeljak
od ranog jutra do kasne večeri ...
|
Rano jutro ...tiho, svježe, mirisno ... Kad bih barem mogla u tom jutru ostati ... ... za one koji ne mogu vidjeti slideshow:   ... kasno veče ... Mala se mačja braća osilila, pa protestiraju jer sam danas imala premalo vremena za igru i maženje ... A nisam im ni njuškice nakon večere oprala ... no, oni će odspavati, pa još jednom večerati ...hiii ... Tada ću propust ispraviti. ... za one koji ne mogu vidjeti slideshow:  A između jutra i večeri? Ispiti, ispiti, ispiti ... Kupovina "kreacije" u kojoj ću se pojaviti na nećakinjinoj svadbi u petak (u 13:30 kabine za probu su poput parne kupelji ...) ... eto kad sve ostavljam za zadnji čas .... Između ostaloga ... ... recenzija članka, odgovaranje na studentske i druge mailove, ocjenjivanje eseja, telefonske konsultacije o seminarskim radovima, zalijevanje vrta, sklanjanje krša koji su napravili mačji blizanci .... .... krojenje ovog posta ... Rusalka na kraju dana ...  P. S. ... ružama se vila uskoro nada, premda ni ove još nisu uvenule ... A Ružonosac, hihiii, draga Zmajka , od ruža joj draži ....  ... još im miris ne čili, moj Mili ... ... još mirišu naši trenutci, poljupce nam još pamte oblaci i jastuci ...  ... hihii ... Vitaeeeeeeee  ... Vitae, nema sunčevih zraka i kupine još nisu zrele ... al' za tebe ... Poljubac svima, od VAŠE vile ...hihii  |
- 23:59 - Komentari (46) - Isprintaj - #
08.07.2007., nedjelja
rose: ljudski poroci
|
(prethodni nastavak) I tako je počela fatalna veza slikara i skulptora. Veza kojoj je kumovao Thanatos, dok mu je Eros pridržavao skute. Slikar je bio nepoznat i bez sredstava za život, a skulptor bogat, zvijezda otmjenog društva, ljubimac likovnih kritičara i bogatih naručilaca. Slikar je bio asteničan, crnook i tamnokos, a slikar plavokosi piknik, hladnog plavog pogleda. Slikara se njegova dobrostojeća obitelj odrekla, smatrajući ga crnom ovcom. Bio je homoseksualac koji nije svoje sklonosti skrivao iza zatvorenih vrata ormara ... a još se i drznuo izabrati boemsku profesiju ... Sada je živio na ivici bijede, u iznajmljenoj sobi na mansardi, ljeti paklenski vrućoj, zimi ledeno hladnoj. Najamninu je plaćao slikama, a stanodavac je neprestano prijetio kako će ga izbaciti jer se slikar nije mogao prisiliti da naslika konvencionalne slike koje bi zadovoljile stanodavčev ukus. Skulptor je naslijedio veliko obiteljsko bogatstvo, no brzo ga je proćerdao svojim ekstravantnim načinom života. Živio je sam u velikoj vili s raskošnim vrtom, no sobama i vrtom njegove luksuzno uređene vile u otmjenoj četvrti danonoćno je tutnjala šarena povorka u kojoj su se miješali uglednici i polusvijet, otmjene dame i slikarski modeli, udvorice i gotovani, spletkari i lihvari, skulptorovi nekadašnji ljubavnici i bivše priležnice sa svojim novim patronima ... Skulptor bijaše bogat, a njegov talent priznat i razvikan, pa se više nije morao truditi da svoje biseksualne sklonosti skrije u ormar. Slikar je bio nagao i strastven, u njemu je sve ključalo. I slikao je tako. Slika bi izronila iz nutrine, bolno mu razdirući dušu, a tada bi je, u groznici stvaranja, prenio na platno u jednom potezu koji bi ponekad trajao danima i noćima. Dok bi slikao, slikar ne bi ni jeo ni pio ni spavao. Svaka mu je slika odnosila dio snage i dio života, a slike su se u njegovu umu množile i množile, iscrpljivale ga i sagorijevale. Čin stvaranja za njega je bio i čin uništenja. Svakom bi slikom uništio nekog demona, prikovavši ga za platno. No stalno su izvirali novi ... i novi. Opijum bi mu donosio privremenu nirvanu. Skuptorove su strasti bile duboke i hladne. I narav mu je bila takva. Bio je nadmen, uvjeren u svoju inteligenciju i nesumnjivi skulptorski dar. Nije se opterećivao moralom, nisu ga sputavale uobičajene skrupule. Stvarao je s lakoćom i bio spreman svjesno podilaziti ukusima naručitelja, prezirući i i njih i njihove ukuse. Njegov je način života gutao novac, pa je stalno živio u dugu jer se nasljeđeno bogatstvo brzo istopilo. A onda je jedna velika narudžba sve promijenila. Jedna mala dežmekasta žena u crnom, koja je vladala njegovom otočkom zemljom i cijelom imperijom, žena po kojoj je cijela epoha dobila ime, naručila je od skulptora niz skulptura koje će ukrasiti njezin ljetnikovac. Sad kad je skulptor dobio njezin blagoslov, nitko se više nije morao ustručavati pri narudžbi njegovih djela. Potom su počele pljuštati narudžbe s europskih dvorova, iz aristokratskih palača i kardinalskih rezidencija. Skulptor je pokrenuo tajnu radionicu u kojoj je za njega radila cijela ekipa mladih skulptorskih naučnika. Oni bi, znojeći se, realizirali njegove zamisli, a on bi sklupture samo obilježio završnim potezima dlijeta. Svijet se divio njegovoj produktivnosti a takmaci mu zavidjeli i sumnjali, no sumnje nisu mogli dokazati. Kao na traci množile su se Psihe i Amori, Harmonije i Poezije, Madone i svetci, namijeni ukrašavanju javnih prostora i veličanju ljudskog duha. Novac je punio njegovu kesu, no skulptoru su dosadili smokvini listovi i draperije kojima je morao skrivati genitalije skulptura, kako se ne bi snebivala čedna publika, koja je čak i noge stolica prekrivala navlakama. Skulptor bi likovao kad bi naručitelji Psiha i Amora, Harmonija i Poezija, Madona i svetaca od njega potajno zatražili i sasvim drugačije skulpture, namijenjene draškanju čula, kad bi naručili skulpture koje neće krasiti javne prostore nego njihove ložnice. Izradu tih skulptura nije prepuštao naučnicima, uživao bi klešući ih sam, a pri isporuci bi ga obuzimao bijes zbog činjenice da će te skulpture čamiti u tami, da će ih gledati samo pohotne oči njihovih naručitelja, da će ih pipati samo njihove prljave ruke ... No, on je ipak, vrlo spremno, primao novac iz tih prljavih ruku. Prošla jer još jedna decenija i skulptor je opet bio bogat pa je sad mogao stvarati za sebe, ne podilazeći sentimentalnim i konvencionalnim ukusima. Upravo se spremao realizirati zamisao koja ga je izuzetno zabavljala. Nakon svih tih antičkih božica i alegorija Harmonije i Poezije, nakon svih tih sakralnih statua, stvorit će skulpture koje će biti pljuska licemjernom društvu. Skulptor nije vjerovao u harmoniju, poeziju je prezirao, u crkvu je išao samo pokazati novo odijelo ili vidjeti novog pjevača crkvenoga zbora. Riješio je - njegove će skulpture prikazivati ljudske strasti i poroke. Prikazivat će ih bez licemjerja. A kad cijeli ciklus bude gotov, izložit će ga u svojem vrtu. Njegove Poezije bit će svodilje, njegovim će Harmonijama nosevi biti izjedeni od sifilisa, njegove Madone bit će kurve, a Svetci će imati fizionomije svodnika i ubojica ... Pozvat će to otmjeno licemjerno društvo ... i uživati u skandalu. Skulptor je sada tražio modele, lutajući noću tamnim gradskim ulicama i zalazeći u gradske robijašnice i sudnice, bordele ...Te je noći, tragajući, slijedio veliku Crnu sjenu. A ona ga odvede do opskurne pušionice opijuma, u podrumu derutne zgrade na rubu grada. Ugledavši slikara, skulptor je pomislio: Kakva interesantna fizionomija ...koliko strasti, koliko samouništenja u tome pogledu ... Bit će mi izvrstan model ... bit će mi zanimljiva igračka, u stankama poziranja ... Bit će moj ubojica... ne, ta pomisao nije pala na pamet skulptoru. A slikar je samo želio novu dozu opijuma. A zatim, dok se bude budio, želio je neko tijelo kraj sebe, na sebi, u sebi ... bilo koje ljudsko tijelo koje će buđenje učiniti manje strašnim. Jer, kad bi se budio iz opijumske opijenosti, slikara bi preplavio samoprijezir, beznađe i želja za samouništenjem. Poželio bi podići ruku na sebe. Podići ruku na nekog drugog ... ne, ta mu pomisao nije padala napamet ni u najcrnjim trenutcima. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Dodatak: |
- 23:59 - Komentari (40) - Isprintaj - #
sjene ...
 sun clock_eden gardens Pohode li vas, katkad, sjene? Sjene prošlih trenutaka, izgubljenih prijatelja, neostvarenih ljubavi, propalih planova ... sjene riječi izgovorenih .. i prešućenih ... I Sjenke umrlih ... Pomislite li, katkad, bilo bi ljepše, bez sjenki i sjena ... A ja se podneva bojim. Podne guta sjene. Bez sjena mi se čini - ne postojim. A onda ... u trenutku kad kazaljke se spoje, podne sjene proguta. Zgrcne se, zakašlje ... pa ih ispljune. I počnu te opsjedati, na jarkom svjetlu, gore nego u mrkloj tami ... A skloniti se nemaš kamo, čak ni ... u vlastitu sjenu. Nije neobično što su nekad vjerovali da se u podne duhovi i sjene roje jednako kao i u ponoć ...  flickr.com/photos Zato ću se ja stihovima tješiti, što ih napisa Drano, Sićušna plava iskra Ne strahuj od podneva Ružo, Kad probudiš se i snena, Primijetiš da nema sjena. Podne guta sjeni. Do večera počekaj, do noći! One opet će ti doći! Svjetliti lijepo znaš, Drano.  firefly The Shadows - Moonlight Shadows |
- 00:00 - Komentari (56) - Isprintaj - #
07.07.2007., subota
7 lica insomnie ...
|
... vrt, 02:55, prošle noći ... ... i ono ljepše, osmo :gatalinkina noćna šetnja ... S grma na Rusalkin dlan. S dlana hop na vrata. Po vratima gore, brzo i vješto. Hop na ugao zida, pogled uvis. Hop u svoju kućicu, u visećem loncu s begonijama. Gatalinka: Rusalka, možeš sad svjetlo ugasiti. Odoh na spavanje, laku noć ! Rusalka: Laku noć, mala zelena ... ... ja ću još malo u vrtu sjediti ... zora je blizu ... |
- 23:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #
06.07.2007., petak
O lubvi
|
Iryna Bilyk - O lubvi jesmo li ljubav pominjali, Ljubljeni? il' nismo vremena za to imali, ljubeći se. jesmo li rekli, jedno drugome da volimo se, Voljeni? il' smo grabili lijepe trenutke ... ...šutke. jesmo li si oprostili grijehe opet počinjene, moj Grješniče? jesam li Ti rekla da ljubim Te, Jedini? il' sam te jedino ljubila, beskrajno ... ... na pragu, kad odlazio si ... ... kad' vrata se za Tobom zatvore, kad utihnu Ti koraci u odlasku, kad tišina zavlada u mojoj duši ... ... sklupčat ću se u srcu ruže... ... nek' opiju me slatki mirisi .. ... zaspat ću ... ... i neću se buditi dok ponovo mi se na vratima ne pojaviš, Jedini, donoseći ruže ... Remember When - The Platters ljubili smo se već prije poljupca prvog, sjećaš li se? i dotakli se prije prvog dodira, zar ne? i znala sam, Jedini, da bit ćeš mi jedini, al' nisam htjela priznati, Tebi ni sebi. i znao si, Ljubljeni, da znat ću te ljubiti, dok ja to još nisam znala. |
- 23:59 - Komentari (47) - Isprintaj - #
moje ruže
|
milonga P.S. Scent of a Woman Hvala, Necutako ... al' ja hocutako ... hihii Dodatak: Rusalkini melemi za sve boljke ... |
- 00:27 - Komentari (28) - Isprintaj - #
05.07.2007., četvrtak
oblaci i zvijezde ...
Mogu li se vidjeti zvijezde, kad je oblačno? cloud Popeh se do oblaka, s mojim Oblakom ... Zemlja se izmakla. Sva sreća da sam se imala za što uhvatiti ... hiiiiii  Uz to, Netko do koga mi je posebno stalo ... poklonio mi je zvijezde. Sada sretnoj vili zvijezde nad uzglavljem svijetle, a umjesto na jastuk, glavu spustila na oblak.  pink cloud Post napisah da bih dragog Miska riješila prijateljske zabrinutosti. Ujedno mu želim jedan mali ružičasti oblak, samo njegov. P.S. Još su samo ružine latice nedostajale ...  |
- 12:31 - Komentari (21) - Isprintaj - #
04.07.2007., srijeda
do oblaka ...
  ruku mi daj a drugom me takni suzu mi obriši pramen s lica makni na uho mi šapni: Tu sam ... ruku ću ti dati, drugom te dodirnut' osmjehnut se, u oči ti virnut' ... i šapnut tiho: Tu sam ... ispreplest ćemo prste, spojiti usne, ostati bez daha ... ... vinut se do oblaka. |
- 00:01 - Komentari (52) - Isprintaj - #
02.07.2007., ponedjeljak
laku noć!
|
Noćas će dobro spavati, i mačja braća i Rusalka ... Umorih se, gledajući tu dvojicu neumornih. Cijeli su dan proveli u igri, ludovanju, istraživanju, mazeći se i svađajući k'o prava braća. Dobro su jeli, hvala na pitanju. Toalet su odmah našli, blago meni. Pronašli su još štošta ... hihii ... moje noge na primjer, pa vila ima lijepu ogrlicu sitnih ogrebotina oko gležnja ... Što li će smisliti sutra? A tek za dan, dva, kad ih prvi puta izvedem u vrt? Nina nana ... nek' vam tiha noć lijepe snove donese ....  ... u Rusalkinu krilu ... Dodatak: Puse za Ignis Vrlo je spretno raditi nešto za tipkovnicom računala s dva mačeta u krilu ...  Počeli smo post s laku noć, pa i završimo tako ... A njima će to biti već druga noć pod Rusalkinim krovom.  |
- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #
01.07.2007., nedjelja
morpheus kroči u tamu
|
(prethodni nastavak) Godina koja je za Rose trajala čitavu mučnu vječnost, Morpheusu je prošla u trenu. Bio je to tren u kojem je Morpheus napravio konačni korak u tamu, vođen Thanatosom. No, iako je slijedio mračnog vođu, iako je njegov zli stric sve učinio da ga u tamnu gurne, Morpheus je ipak taj presudni korak učinio sam. Rastrzan proturječnim osjećajima prema Rose, u rascjepu između nježnost i potrebe za dominacijom i posjedovanjem, Morpheus je popustio niskim strastima. Vjerovao je kako će moći odbaciti sumnje i kolebanja ako se riješi tog, za njega novog, osjećanja koje ga je činilo slabim. Povjerovao je kako će moći prestati voljeti Rose ako učini taj konačni korak u zlo i mrak. Tada će se otarasiti tog zbunjujućeg klupka emocija koje su slabile njegovu božansku moć. Uzet će je tada, misleći samo o vlastitom zadovoljstvu. Slomit će Rosein duh a potom uživati u njezinu tijelu, dok mu ne dosadi ... I opet će biti slobodan. Thanatos je likovao. Bio je to trenutak njegove pobjede. Stajat će i gledati kako Morpheus slama Rose, tu smrtnicu zbog koje je zamalo doživio poraz, on koji nikada nije bio poražen. Stajat će i gledati, a onda će se i on i Eros njome poigrati ... Kad je dovedem do vrhunca, pogledat ću te njezine plave oči ... i uživati dok se budu zamagljivale i gasile .... mislio je Thanatos u sebi. Znao je, pobrinuti se mora da se Morpheus ne predomisli, da ne ustukne u zadnjem trenu. No, dragi nečaće, je si li konačno riješio pridružiti nam se? Načekali smo te se, Eros i ja ... Obećao sam ti jednu sliku, sjećaš li se? Sliku koja tek treba naslikana biti ... i uokvirena ...ho ho ho ... Pa, krenimo ... treba malo potaknuti i slikara i uokviritelja ... U sljedećem su trenutku sva trojica; Thanatos, Eros i Morpheus stajali u mračnoj opijumskoj špelunki, kraj kreveta na kojem je ležao, u opijumskoj omamljenosti, nesretni slikar. U slikarevoj se svijesti upravo rađala čudesna slika oživljenih makova, slika koju će tek naslikati. Nije ni slutio da će ga ta slika stajati života. I ne samo njega ... Slikareve su se tanke usne grčile, krupne su crne oči kolutale a tanki se vretenasti prsti grčili kao da drže kist... Bijednom je ležaju upravo netko prilazio. Oniža, dežmekasta pojava, brižljivo dotjerana. Lice mesnato i mekoputno, s njegovanim plavim brkom nad punim usnama. Skulptor, poznat i slavan, došao je u tu opijumsku rupu u potrazi za modelima. Trebale su mu intresantne fizionomije za njegovu seriju skulptura Ljudski poroci. Sad kad se proslavio i obogatio, nije više morao udovoljavati ukusima mecena i naručitelja. Neće više isklesati ni jednu dosadnu Psihu, Poeziju ili Harmoniju, podilazeći pomodnim i konvencionalnim ukusima ... Neće više klesati za druge, već za sebe ... Poigrat će se modelima koje će naći među svodnicima, ubojicama i opijumskim ovisnicima, a kad njihova tijela podrobno pregleda i seksualno iskoristi, tada će ih isklesati u mramoru ...Potom će grotesknim statuama ukrasiti svoj vrt, otmjenom društvu na užas i zgražanje ... Slikar je odmah privukao njegovu pozornost. Osjetio je slikarevu strastvenost i ranjivost ... privukla ga je njegova slabost. Skulptor je uživao u raskoši, no raskoš mu je postala dosadna ... Bijeda i prljavština bit će željena promjena koja će zagolicati njegovu hladnu narav kojoj su trebali poticaji. Skulptor je bio emocionalni vampir, trebale su mu tuđe strasti, morao je posrkati tuđa uzbuđenja, tuđe opsesije i poroke da bi se mogao uzbuditi ... Prišao je ležaju na kojem je ležao slikar, budeći se ... Doza opijuma gubila je učinak, a on je očajnički trebao novu. Skulptor je sjeo na rub prljavog ležaja. Pružio je ruku i kažiprstom dodirnuo slikarove usne. Sljedeća doza je na moj račun ... A ti očajnički trebaš sljedeću dozu, zar ne? Poslije ćemo se već dogovoriti, kako ćeš mi se odužiti ... ho ho ho ... Pucnuo je prstima i slikarevom je ležaju brzo prišla poslužiteljica noseći napunjenu opijumsku lulu ... A skulptor nije ni slutio da je slika, za koju će on izraditi okvir, već nastala u slikarevu umu. Ni slutio nije da će sam izraditi oruđe kojim će biti ubijen, ni da će to oruđe sam staviti u ubojičine ruke. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  opium den  pipesaopium Dodatak 1: Rusalkini vodeni vrtovi i njihovi stanovnici Dodatak 2: Stigli su! Pero (Luke) i Đuro. Napravila sam dobar pazar, po svom običaju. Dva za jedan! Pošto Đuri nisu našli udomitelja, eto i njega, zajedno s bratom Perom, kod Rusalke. Blago meni ... kuku meni ... hihiii   Pero (Luki) i ........Đuro Pero je crno-bijeli. Življi je, znatiželjniji, voli pozirati i brata izazivati. Đuro je bijelo- tigrasti. Lukaviji, brzo se naljuti, voli skočiti iz busije. Obojica su brzi i neumorni u igri. Obojica vole razbacivati pijesak iz mačjeg toaleta i čine to udruženim snagama. I obojica imaju odličan apetit.  |
- 23:59 - Komentari (83) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
