Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Godina koja je za Rose trajala čitavu mučnu vječnost, Morpheusu je prošla u trenu.
Bio je to tren u kojem je Morpheus napravio konačni korak u tamu, vođen Thanatosom.
No, iako je slijedio mračnog vođu, iako je njegov zli stric sve učinio da ga u tamnu gurne, Morpheus je ipak taj presudni korak učinio sam.
Rastrzan proturječnim osjećajima prema Rose, u rascjepu između nježnost i potrebe za dominacijom i posjedovanjem, Morpheus je popustio niskim strastima. Vjerovao je kako će moći odbaciti sumnje i kolebanja ako se riješi tog, za njega novog, osjećanja koje ga je činilo slabim. Povjerovao je kako će moći prestati voljeti Rose ako učini taj konačni korak u zlo i mrak. Tada će se otarasiti tog zbunjujućeg klupka emocija koje su slabile njegovu božansku moć. Uzet će je tada, misleći samo o vlastitom zadovoljstvu.
Slomit će Rosein duh a potom uživati u njezinu tijelu, dok mu ne dosadi ... I opet će biti slobodan.
Thanatos je likovao. Bio je to trenutak njegove pobjede. Stajat će i gledati kako Morpheus slama Rose, tu smrtnicu zbog koje je zamalo doživio poraz, on koji nikada nije bio poražen. Stajat će i gledati, a onda će se i on i Eros njome poigrati ...
Kad je dovedem do vrhunca, pogledat ću te njezine plave oči ... i uživati dok se budu zamagljivale i gasile .... mislio je Thanatos u sebi.
Znao je, pobrinuti se mora da se Morpheus ne predomisli, da ne ustukne u zadnjem trenu.
No, dragi nečaće, je si li konačno riješio pridružiti nam se? Načekali smo te se, Eros i ja ...
Obećao sam ti jednu sliku, sjećaš li se?
Sliku koja tek treba naslikana biti ... i uokvirena ...ho ho ho ...
Pa, krenimo ... treba malo potaknuti i slikara i uokviritelja ...
U sljedećem su trenutku sva trojica; Thanatos, Eros i Morpheus stajali u mračnoj opijumskoj špelunki, kraj kreveta na kojem je ležao, u opijumskoj omamljenosti, nesretni slikar. U slikarevoj se svijesti upravo rađala čudesna slika oživljenih makova, slika koju će tek naslikati. Nije ni slutio da će ga ta slika stajati života. I ne samo njega ...
Slikareve su se tanke usne grčile, krupne su crne oči kolutale a tanki se vretenasti prsti grčili kao da drže kist...
Bijednom je ležaju upravo netko prilazio.
Oniža, dežmekasta pojava, brižljivo dotjerana. Lice mesnato i mekoputno, s njegovanim plavim brkom nad punim usnama.
Skulptor, poznat i slavan, došao je u tu opijumsku rupu u potrazi za modelima. Trebale su mu intresantne fizionomije za njegovu seriju skulptura Ljudski poroci. Sad kad se proslavio i obogatio, nije više morao udovoljavati ukusima mecena i naručitelja. Neće više isklesati ni jednu dosadnu Psihu, Poeziju ili Harmoniju, podilazeći pomodnim i konvencionalnim ukusima ...
Neće više klesati za druge, već za sebe ...
Poigrat će se modelima koje će naći među svodnicima, ubojicama i opijumskim ovisnicima, a kad njihova tijela podrobno pregleda i seksualno iskoristi, tada će ih isklesati u mramoru ...Potom će grotesknim statuama ukrasiti svoj vrt, otmjenom društvu na užas i zgražanje ...
Slikar je odmah privukao njegovu pozornost. Osjetio je slikarevu strastvenost i ranjivost ... privukla ga je njegova slabost. Skulptor je uživao u raskoši, no raskoš mu je postala dosadna ... Bijeda i prljavština bit će željena promjena koja će zagolicati njegovu hladnu narav kojoj su trebali poticaji. Skulptor je bio emocionalni vampir, trebale su mu tuđe strasti, morao je posrkati tuđa uzbuđenja, tuđe opsesije i poroke da bi se mogao uzbuditi ...
Prišao je ležaju na kojem je ležao slikar, budeći se ...
Doza opijuma gubila je učinak, a on je očajnički trebao novu.
Skulptor je sjeo na rub prljavog ležaja. Pružio je ruku i kažiprstom dodirnuo slikarove usne.
Sljedeća doza je na moj račun ...
A ti očajnički trebaš sljedeću dozu, zar ne?
Poslije ćemo se već dogovoriti, kako ćeš mi se odužiti ... ho ho ho ...
Pucnuo je prstima i slikarevom je ležaju brzo prišla poslužiteljica noseći napunjenu opijumsku lulu ...
A skulptor nije ni slutio da je slika, za koju će on izraditi okvir, već nastala u slikarevu umu. Ni slutio nije da će sam izraditi oruđe kojim će biti ubijen, ni da će to oruđe sam staviti u ubojičine ruke.
Dodatak 1: Rusalkini vodeni vrtovi i njihovi stanovnici
Dodatak 2: Stigli su!
Pero (Luke) i Đuro.
Napravila sam dobar pazar, po svom običaju.
Dva za jedan!
Pošto Đuri nisu našli udomitelja, eto i njega, zajedno s bratom Perom, kod Rusalke.
Blago meni ... kuku meni ... hihiii
Pero (Luki) i ........Đuro
Pero je crno-bijeli. Življi je, znatiželjniji, voli pozirati i brata izazivati.
Đuro je bijelo- tigrasti. Lukaviji, brzo se naljuti, voli skočiti iz busije.
Obojica su brzi i neumorni u igri.
Obojica vole razbacivati pijesak iz mačjeg toaleta i čine to udruženim snagama.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
