Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Twinkle, twinkle lucky star
Can you send me luck from where you are
Can you make a rainbow shine that far
Twinkle, twinkle lucky star.
Can you really make a wish come true
And do you shine on just a chosen few
Is it over, have I gone to far
Twinkle, twinkle lucky star ...
Nek Te uvijek prati sretna zvijezda, Daysleeperu.
Ti si zaista među izabranima, Lazy.
Rekoh, kako te neću nazvati besmrtnikom, po treći put ...
A sad to činim, sa suzom ...
Sve pjesme koje si pomenuo i odsvirao, svi tvoji komentari, dragi Lazy, svjetlit će i dalje nad jezercima ... kao lijepa zvjezdana prašina ...
Ed Bruce - (When You Fall In Love) Everything's A Waltz
za Lazya
kad zaljubiš se
noge ti se spletu
a srca zaplešu ...
... u duetu.
dok valcer svira
i u srce te dira
uz orkestar amora
i
plesni podij
u
oblacima ...
... sve štima...
... a ja odoh, na neko vrijeme ... iza nekog vala ...
vidimo se opet, prije ili kasnije ...
Dodatak:
Mickey Gilley - Talk To Me (1982) (Lazy, thanks for the upload!)
Don't talk to me ...
... just hold me tight ...
ne govori ništa,
Jedini ...
... i
ne pitaj ništa ...
noćas želim
samo
tišinu slušat' ...
... u tvom zagrljaju ...
Ja sam čudna vila. I kad me nema, tu sam. R.
Merle Haggard - Love Will Find You (1983)
(thanks for the upload, Lazy
Svježe dodano, zar ne?
A sad je i tekst OK!
You can't hide yourself away ... hihihi)
You can hide yourself away
From the problems of the day
You can hide yourself at night
Just turn off the bedroom light
And you can try to hide your feelings
But they'll be heavy on your mind
You can't hide yourself from love
Cause love will come and find you every time
And if you're fighting with love
You have no way to win
You might as well go on and give on in
And through the years I've come to know
That love commands and love is never blind
You can't hide yourself from love
Love will come and find you every time...
Imate li i vi?
Ožiljak. Od reza, kirurškim nožem.
Jesu li i vama zavirili pod kožu?
Moj je na vratu. Ožiljak.
I nije ispao loše, nije jako vidljiv. I dade se pokriti, ogrlicom.
Pa nitko ne bi na prvi pogled rekao da više nisam "čitava" ... hihi. Ni simetrična.
Iako mi nedostaje jedan režanj štitnjače.
Uskoro opet moram na kontrolu. Izvade ti krv da bi ustanovili razinu hormona štitnjače. I dugačkom te šupljom iglom nježno ubodu u vrat, radi punkcije. Kažu ti da malo sjedneš, opreza radi, jer neki se jednostavno sruše, nakon tog zahvata.
Onda čekaš nalaz, samo desetak dana.
I nadaš se da ti neće reći kako te moraju učiniti opet simetričnom.
U međuvremenu ti se mišići u potkoljenicama znaju asimetrično grčiti, ako zaboraviš popiti Mg300. A i srce ti povremeno izgubi simetriju ... pa iskusiš tahikardiju ...
Vele da ljepota ljudskog lica ovisi o simetričnosti.
Što si simetričniji, to si ljepši?
A što je s dušom?
Ima li i u duši (a)simetrija isti učinak?
Ne znam.
Na svojem licu opažam asimetriju.
I, već odavno znam da meni ni duša nije simetrična ... hihih
Bila sam danas kod frizerke.
Rekoh joj nek me ošiša asimetrično. Nek' barem frizura bude u simetriji sa svim ostalim ...
Asymmetry, photo by flickr
ima li simetrije
u
kišnim kapima,
što slivaju
se
niz prozorsko staklo?
je l' simetričan
ovaj kišni fado?
potražila bih
u
njemu
simetriju rado ...
no, na obrazu
mi,
Jedini,
noćas i kišne kapi
gube simetriju ...
noćas su jedino,
Jedini,
kiša i tuga
savršeno simetrične ... ...
Ručak na brodu-restoranu, uz jato pataka koje žicaju zalogaje ...
Tixi s Đurom i Perom, uzajamna ljubav na prvi pogled ...
Tixi i Sakuntala ...
Pravi rakurs ...
Iscrpljene razgovorom jučer (petak) smo legle rano, oko 03 sata ....
Danas (subota) smo malo obilazile osječke znamenitosti a potom znamenitosti Rusalkina vrta ...
Tixi će ponijeti popriličan broj fotki riba, žaba i mačaka ...
Ispratila sam Tixi, danas, u nedjelju.
Kad je vlak kretao, ja sam koračala za njim, dok nije ubrzao, da bismo Tixi i ja uspjele izmijeniti još koju riječ.
Mahale smo dok se nismo jedna drugoj izgubile iz vidika.
Ja sam još ostala stajati na peronu koju minutu.
A kad sam se kući vratila, Đuro i Pero su me pitali: A gdje nam je Tixi?
Draga Tixi, bio mi je ugodan i lijep svaki trenutak proveden s tobom.
Hvala na poklonima, a Đuro i Pero upravo su smazali dio wiskasa koji si im donijela ... i oblizuju se od uha do uha ...
Zadnjih je mjeseci počeo osjećati povremeni umor. Dah bi mu se skratio, dok bi se penjao stepeništem i labirintom hodnika išao prema svom kabinetu. U potkoljenicama bi ga hvatali neugodni grčevi i prisiljavali ga da na trenutak zastane. No, on se na to nije obazirao, sve je pripisivao svojem životnom tempu.
Mislio je kako nema razloga za zabrinutost, bavio se sportom, veslao, skijao, pješačio. Bio je u formi, nije imao ni grama sala, mišići na trbuhu, ramenima i nadlakticama bili su dobro definirani i još uvijek se nisu počeli opuštati, unatoč godinama. Jeo je malo, iako je bio gurman. I nije nikada popio više od čaše ... il' možda dvije. A pio je dobar stari burbon i trpka, suha crna vina s primorja ...
No, pušio je, po tri kutije dnevno. I radio je ludačkim tempom. Bio je član brojnih uredništava poznatih časopisa i međunarodnih strukovnih asocijacija, predavao je na tri fakulteta, bio voditelj znanstvenih projekata i mentor brojnim doktorantima ...
Publish or parrish ...
Objavi ili nestani ... bilo je surovo pravilo njegove profesije.
Njegova je bibliografija dosezala desetke stranica, objavio je više knjiga i na stotine znanstvenih radova ... I sudjelovao je na svim, ili barem na većini najvažnijih skupova u zemlji i inozemstvu. Imao je nekoliko prijatelja i široki krug površnih socijalnih kontakata, često je izlazio i puno putovao, poslom i turistički.
No, posljednjih nekoliko godina, sve mu je manje odgovarao takav životni tempo. Te ga je jeseni jedan prijatelj pozvao u svoju vikendicu. Bila je u lijepom okolišu na obroncima brijega koji se uzdizao nad njihovim gradom. Susjedna je vikendica na parceli osrednje veličine bila na prodaju. Bila je to lijepa drvena kuća, oko nje travnjak i nekoliko stabala voćki, pa održavanje nije bilo suviše zahtjevno. I rijeka je bila nadomak i šuma. A on je ponekad, iz hobija pecao i gljivario.
Kao iz nekog hira, odlučio se i kupio je. Bit će to zgodno mjesto na koje može pozivati društvo, a
kad se jednom povuče u mirovinu, mogao bi se početi baviti i vrtlarstvom.
***
Sreo ju je na jednom skupu, nekoliko godina prije toga. On je već bio doajen, a ona je bila početnica. Imala je priličnu tremu dok je izlagala svoj rad. Izlagala je vrlo vješto i dobila pljesak, pa su rijetki, osim njega, primjetili koliko je drhtala, u sebi. Primjetio je da se ona služi poznatom tehnikom predavača - pronađi jedno lice u auditoriju i obraćaj se njemu. A njemu je bilo drago što je odabrala - njega. I svidio mu se taj plavi pogled, naizgled siguran, a tako treperav.
Prišao joj je u stanci, popili su piće, pohvalio je njezin pristup temi. Ona ga je pitala nešto o njegovim ranijim radovima. Shvatio je, s iznenađenjem i polaskan, da ih je sve pročitala.
Skup se održavao u starom banjskom mjestu. Prošetali su parkom, pod stablima. Bilo je proljeće a ona je opazila sitne plave čestoslavice koje su u travi skromno cvjetale i rekla kako ih svakog proljeća ima i u travnjaku u njezinom vrtu... Rekla je i kako ima veliki vrt uz kuću u kojoj živi sama, nakon smrti roditelja. I još je rekla da nikada ne plijevi čestoslavice iz svojeg travnjaka.
Svaki bi vrtlar rekao da su čestoslavice korov, no meni su tako mile ... kazala je. Uz to, postoji i jedna pomalo smješna podudarnost.
Čestoslavici je latinsko ime Veronica officinalis. A meni je ime Slavica, no na krštenju sam dobila i ime Veronika ...
Razmijenili su vizitke.
Nazvao ju je, po povratku. Nije bila kod kuće, ili nije dizala slušalicu. A možda i nije bila sama?
Pustio je da telefon zvoni dugo.
Sutradan je opet podigao slušalicu i spustio je, ne nazvavši. Odustao je, s malim žaljenjem. Bio je umoran od površnih i kratkotrajnih veza, i od one duge u kojoj je trenutno bio. I mislio je kako je već prestar ... za branje čestoslavica. I nasmješio se, pomalo sjetno, jer ona se zvala - Slavica.
Slavica B.........
Ugledao je njezino ime u programu skupa za koji je i on prijavio rad. Pred očima su mu se pojavile njezine oči, plave poput čestoslavice ...
Pa, čini se da je sudbina sklona vrtlarima ... pomislio je.
Zašto ne, bila je svježa, nekako čista, plavokosa, ljepuškasta. Znala je lijepo slušati, nije se nametala. Zašto ne? Dodat će još jedan cvjetić u vjenčić. A vjenčić je bio poduži ... he he he ...
I bilo je tu svakojakih cvjetića, orhideja i karanfila, strelicija i irisa ...
No, ni jedna čestoslavica.
Privlačile su ga atraktivne crnke, socijalne leptirice. S njima je barem sve bilo jednostavno. Dobar provod i seks, nekad izvrstan, nekad osrednji. Piće prije odlaska. Nije podnosio da neka od njih ostane prespavati.
***
Opet su popili piće u stanci programa. I opet šetali parkom, no bila je jesen, lišće je padalo, trava žutila. Čestoslavice više nisu cvjetale ... Ona je cvjetala. Začudio se: Kako mu se zadnji puta mogla učiniti samo ljepuškastom? Shvatio je da je lijepa. Pravilne crte lica, krupne plave oči, kosa skupljena u čvor na potiljku ...
Baš šteta što je nije raspustila ... pomislio je.
Kosa joj je bila zlatna i sijala je na poslijepodnevnom suncu. Jedan se pramenčić izvukao iz čvora u koji je kosa bila stisnuta i zlatne su vlasi lepršale dok bi okretala glavu prema njemu. Pogled joj je bio plav, poput cvijeta čestoslavice.
Nisu se vratili na skup poslije stanke, oboje su već izložili svoje radove, a na programu nije bilo ništa zanimljivog. Sjeli su u jednu ljetnu baštu, pod stablima i nastavili pričati. Nagovorio ju je da nešto pojede i naručio gljive pržene na maslacu. Popili su i bocu vina. A onda je on naručio i drugu. On je pazio koliko pije, a u njezinu je čašu stalno dolijevao. Konobaru je rekao da će si točiti sami.
Ali ja obično pijem samo mineralnu vodu ... rekla je. Vodu? Uz ovako fino spravljene gljive ... nasmijao se. Popijte čašu dobrog plavca, meni za ljubav ...
Bio je gljivar iz hobija, pa se raspričao o čudesnom svijetu gljiva i ispitivao je o njezinom vrtu. Bio je elokvenatan i znao je biti tako šarmantan, kad mu je bilo stalo.Shvatio je, dok se večer pretvarala u noć, da mu je stalo. Više nego obično. Otkrivao ju je kao novu vrstu cvijeta. I pomislio kako bi je bilo lijepo i uzbudljivo ubrati. Tu čestoslavicu što cjeta, tako skromno i neprimjetno, ljepša od orhideje koja se kočoperi svojom ljepotom, suviše očitom i nametljivom.
Otpratio ju je do hotelske sobe i pridržao je kad se spotaknula.
Vidi se da obično pijete samo vodu ... kad se spotičete nakon samo dvije čaše. No, dobro je znao da joj je natočio više od dvije. Otključala je, a on je ušao za njom. Spomenula je da u jednoj mapi ima fotografiju svojega vrta, pa je to iskoristio kao izliku.
Baš me zanimaju ... te vaše vrtne vizure ...
Gledao ju je dok je prekapala po aktovki, tražeći vrtnu fotografiju, a svjetlo se igralo onim njezinim zlatnim pramenom. Prišao joj je, obujmio je, usnama potražio njezine. Usne su joj bile meke, dah mirisan. Prstima joj je senzualno pratio linije ušnih školjki i oprezno joj ukosio glavu kako bi im se usne bolje spojile.
A njezine usne, iako meke i podatne, još uvijek su bile zatvorene.
Rukom joj je obuhvatio bradu, sljubio svoje usne s njezinima i ušao jezikom u njezina usta.
Jeknula je, kao da ju je zaboljelo, i ustuknula.
Lice joj je bilo blijedo, oči uplašene, usne vlažne. Ukosnice su joj popadale i zlatni se pramenovi prosuli po ramenima. Suza joj se skotrljala niz obraz.
Ah, Čestoslavice ... rekao je. Pa ti si čedno čedo ... a ja stari pokvarenjak ...
Okrenuo se i izašao iz sobe.
Otputovao je sutradan, rano ujutro, s ovoga skupa na sljedeći, ne susrevši je.
Prošlo je nekoliko godina. On je i dalje radio intenzivnim tempom i dalje je nizao cvjetiće u vjenčić.
Oba su se njihova imena ponekad susretala u programima skupova. No, ne i oni.
Na skup bi došao on ili ona, no nikad oboje.
***
Taj je jesenji vikend odlučio provesti u svojem vrtu u vikendici koju je kupio toga proljeća. Pomislio je kako će mu kretanje, svjež zrak i bavljenje biljkama vratiti dah i otkloniti te neugodne grčeve u potkoljenicama. Dok je orezivao grm ruža, koji je posadio toga proljeća, pogled mu je zapeo na dugoj zlatnoj vlasi koja se oplela oko jednog ružinog trna. Posegnuo je da tu zlatnu vlas uzme među prste, a kad je vlas dodirnuo, pred očima mu izroniše njezine plave oči. U grudima ga je presjekao oštar bol.
Dok se rušio na zemlju, prošaptao je: Čestoslavice ...
***
Učinilo joj se da je netko doziva, dok je plijevila svoj travnjak. Uspravila se, podigla zlatni pramen koji joj je pao na čelo.
Ne, samo mi se učinilo ... kao da me netko zove. Slavice!
***
Nakon nekoliko mjeseci, u rano proljeće, njezin je telefon zazvonio.
Upravo je opranu kosu sušila fenom, pa je bilo pravo čudo što je čula zvonjavu. Digla je slušalicu, dok je drugom rukom sklanjala pramenove kose s lica.
Slavice ...
Zadrhtala je, prepoznavši taj bariton.
Slavice ... cjetaju li čestoslavice u tvojem travnjaku ovoga proljeća?
... i tu je priči kraj ...
ili možda početak, tko zna ...
svijet je sumoran
a ja sam umoran
od lutanja bez tebe, meri;
osmijeh ti s usne nesta,
radost u glasu presta,
o, kad bih i ja nestao, meri! (Percy Busshe Shelley)
iščupat ću,
Jedini,
k'o guščarica iz bajke,
jednu zlatnu vlas ...
... i pustiti je niz vjetar ...
možda, ah ... možda,
taj ludi vjetar,
uskovitla je i
ponese ...
sretno plovi,
moj Ribaru.
nek ti Fortuna vodi čun,
nek ti čamac uvijek punih mreža
bude pun ...
a kad te, Jedini,
na rijeci, za punog mjeseca,
dok s obale rika
jelena dopire,
spopadne
ribarski blues,
izronit ću iz Dunava,
k'o rusalka,
kose raspletene ...
Svetkovina Samhain proslava je na kraju žetvenih svečanosti koja potječe iz galske kulture, a ista se riječ koristila i kao naziv za mjesec Novembar.
Suvremeni bi joj ekvivalent, draga Tixi, bila proslava Jesenke (Jeseni) u našim vrtićima, a i Halloween ima isti korijen.
A u waldorfskim se vrtićima, u sklopu te svečanosti, postavljaju mali "oltarići" s darovima prirode, Prirodi u čast.
Samhain se, prema posebnom ritualu slavi u sklopu neopaganizma, pokreta koji spaja elemente starih predkršćanskih religija i pogleda na svijet u kojima je čovjek dio prirode.
Sillvanus će, dakako, o tome znati puno više od mene.
Sillvanuse, pogledaj moj virtualni prilog tvome Shamhainu.
Darovi koje su mi moji dragi donijeli iz Erduta. Dodala sam i nešto s tržnice i iz svojega vrta.
Danas sam provela ugodno prijepodne na čaju/kavi sa mojim dragim prijateljem Sillvanusom.
Sillvanusa sam upoznala preko Foruma akvarijske_ribe.
Povezao nas je zajednički interes.
Pogledajte lijepe Sillvanusove fotke ... i sve će vam biti jasno ...
photo by Sillvanus
Zar vam se ne čini da dijelimo isti feeling, Sillvanus i ja ?
Osjetili smo to oboje, odmah.
Sillvanus je u to vrijeme upravo napravio svoje jezerce ...
Počeli smo se dopisivati i ustanovili da imamo više toga zajedničkog - oboje pišemo, volimo čitati, fotografirati, drage su nam životinje i priroda, oboje volimo svoja jezerca ...
Nijedno od nas ne drži previše do izvanjske forme ...i prilični smo ovisnici o Netu, oboje.
U dva smo navrata popili zajedno, ja kavu a Sillvanus čaj, u jednoj od osječkih kavana, kad je Sillvanus dolazio u Osijek.
I dogovorili susret kraj jezeraca.
Sa Sillvanusom mi je ugodno i lako razgovarati. I razgovaramo često, o svemu i svačemu, u mailovima ... i razmjenjujemo fotke jer oboje volimo fotografirati.
Čini mi se da Sillvanus i ja ustvari vodimo jedan dugi razgovor, uz prekide ...
A taj razgovor je uvijek zanimljiv.
A kako i ne bi bio, kad Sillvanus ima raznovrsne interese i sposobnosti.
Pomenut ću samo dio: zna napisati zanimljiv tekst kakav ne biste očekivali od tako mladoga čovjeka (šapnut ću vam da piše roman), zna snimiti prekrasnu fotografiju, napraviti tinkturu od ljekovitog bilja, skrojiti i sašiti hlače za jedno poslijepodne ...
I zna slušati ... ...
Dugo smo danas pričali, i napravili prve zajedničke fotografije. Točnije, fotografirao je Sillvanus, pa mi je fotografije, odmah čim se vratio kući, poslao, mailom.
I, da ne zaboravim spomenuti, Sillvanus se svidio i mojem macanu Bilbu.
Jedva sam Bilba nagovorila da se ne utrpa Sillvanusu u krilo. Već se počeo linjati, pa bi ostavio dlake na Sillvanusovim crnim hlačama.
I Pero i Đuro su blogonaklono pogledali Sillvanusa.
A on mi je pružio ruku, da je omirišu. I dotaknuo im tabančiće ...
Sillvanusovi darovi Šalica po Rusalkinoj mjeri ...
...med, tinkture i sjemenje ljekovitog bilja, CD s filmovima i glazbom ...
...
Sillvanus ima zgodan običaj, pozdravljati se sa "Noć!", bez obzira na doba dana.
Noć, Sillvanuse, bilo je ugodno. Lijepo spavaj ....
I razmisli o stolisniku ... hihi ...
photo by Sillvanus
Do nastavka razgovora, Sillvanuse ...
Rusalka
Dodatak:
hihii ... ja bih onda vjerojatno ... trebala pasti u komu, Majstorice ...
Bijah još djevojčica, kad sam vidjela kako se crte lica moje bake Aurele ublažavaju i kako joj oči blistaju, dok sluša romansu: Tamnevišnjeve boje šal ...
Bijah još djevojčica, no znala sam, Aurela je morala ljubiti jako ...
I sigurno je bila lijepa, u tom šalu tamnevišnjeve boje ...
koje je boje ljubav?
ljubav je svjetlost, a u svjetlosti su sadržane sve boje ...
ah, svijet siv bijaše,
Ljubljeni,
prije no što shvatih -
ljubim Te ...
poljupci tvoji, probudiše boje,
o kako si lijepo,
Jedini,
obojio moj svijet ...
usne mi se zacrvenješe,
od Tvojih poljubaca,
ko zrele višnje ...
... pa svijet presta
biti bezukusan ...
oči mi postaše plavlje,
kad poljubio si
mi
kapke ...
pogledah ...
... i svijet u
tisuću boja zatitra ...
shvatih -
sve se boje stopiše
u žiži,
zasjaše, zablistaše,
bojom
svjetlosti ...
krajnosti, zlatna sredina, nijanse?
sve ... ili ništa?
White / Black ?
Kakve soknice ... crne ili bijele?
Put some colour back into a world of black and white
Photo by flickr and by rusalka
No, you can't keep your socks on!
Photo by flickr
Hat? Maybe ... hihihihi
Dodatak:
centaurium erythraea, Sillvanuse?
... mala (štitasta, ljepolika) kičica ...
Pomaže probavi, poboljšava apetit, čisti i zacjeljuje rane ... ponekad je stavljaju u krmu slabokrvnoj stoci ... Baka mi je bila travarice, Sillvanuse ...
Nadam se da ne liječiš neke (svoga srca) rane ... hihihi
... ta vrata ključa nemaju, Sillvanuse ...
Zaključati se ne mogu ... a i ne smiju ...
... mahovina se ne hvata na kamenu koji se kotrlja...
Volim to kamenje koje se kotrlja ...
No, kamenje se obično kotrlja - nizbrdo ... a to je put lakšeg otpora.
Il' ga kotrlja neko drugi, vjetar il' vali.
Ja volim i vjetar i valove.
I volim kad me lijepo zakotrlja ... moj Vjetar, moj Val.
No, ipak, i kamen se poželi zakotrljati sam. U smjeru koji sam izabere, malo uzbrdo, malo nizbrdo ...
Jesam li ja - kamen koji se kotrlja? Nekakav oblutak?
(pa sad, prilično sam obla ... hihihi)
Il' mi je draže da me drži mjesto ... i prekrije me lijepa, zelena mahovina?
Nije loše biti ni - kamen stanac ... hihi
photo by flickr: mossy old stone bench
photo by flickr
E sad, ja ipak mislim da sam neki čudni kamen, koji mahovinu gaji, kotrljajući se ...
A možda uopće i nisam kamen, nego tek ... mahovina ..
Rolling Stones - Angie
A na ove se kotrljane sigurno neće nahvatati mahovina ...
Dodatak:
Blog se zove helpmato. A Mati zaista treba pomoć!
Mimi je to prepoznala.
Ako vi možete pomoći, a svatko može, barem simbolično, svratite do Mimi , ona na svojem blogu daje sve potrebne podatke.
dok
topla, meka svjetlost
mirisnih
svijeća
obasjava nam tijela ...
... vijugamo,
Ti i ja,
Jedini,
dodirujući se
i
dižući spiralom
ravelova
bolera
visoko,
sve višlje, višlje ...
višlje,
dok ne stignemo ...
... zajedno
do
točke s
koje
nema povratka ...
tad zemlja se pomakne,
glazba utihne
i svjetlost
se
utrne ...
a Mi i dalje
sijamo
u
tami ...
photo by flickr
a na okrutnom podnevnom svjetlu,
Jedini?
još uvijek se gledamo,
osvjetljeni
toplim, mekim svjetlom
mirisne svijeće,
koja je dogorjela
sinoć,
još uvijek sjaji svjetlost
koja traje u
nama,
još uvijek strast sija
i
nježnost blista,
nama ni okrutno podnevno sunce
ne može ništa.
a kad navuku se crni oblaci ... i kad pada hladna kiša?
ja grijem ti hladne ruke
u njedrima
a ti mi brišeš suze,
ko kapljice kišne,
s obraza ...
ja skuham čaj s rumom
a ti ga popiješ,
Jedini,
s mojih usana ...
i šapneš mi, da ne čuje
nitko
hajdemo, opet
slušati
ravela ...
bolero
a kad tišina zavlada
i spirala se odvije ...
... kad kraj mene
Ti si,
sve drugo ...
svejedno mi je ....
Dodatak 1:
Aerosmith - Love in a elevator
Po prvi puta se neću složiti s tobom, kad je izbor glazbe u pitanju, Lazy.
'Love In An Elevator' od Aerosmitha zaista je žestoka pjesma, no ipak nije dorasla Ravelovu Boleru.
Žestina i postojanost, kojom se spirala Ravelova Bolera uzdiže u visinu, nije za mlakonje ...
Nek' ti ne bude lijeno, ni zapovjeđeno, no, poslušaj Bolero, još jednom, Daysleeperu, poslušaj ga još jednom ...
photo by filickr
Liftom je možda komotnije, Lazy ... no, prebrzo se stigne na zadnji kat ...
Ja ipak više volim ostati bez daha, penjući se ... stepenicama ... hihihii...
Dodatak 2:
Maksim - Somewhere in Time
sipi sitna kiša, nalik jesenjoj ...
dok privijam se uz Tebe i grijem tvojom toplinom,
jučerašnji dan još u suncu blista,
ne može mu nauditi
ni hladna kiša,
ni skori rastanak ...
a ja ću, iz
vremenske kapsule,
što naše
protekle dane čuva,
ko
mjehur sapunice sve boje duge,
uzeti samo crvenu,
da oboji mi obraze
i usne,
da se nasmiješiti mogu,
dok Te ispraćam ...
plavu ću ostaviti za poslije,
kad utihnu Ti koraci ...
U sljedećem nastavku: vrtne avanture Đure i Pere ...
Dodatak:
Nick Drake - Day is Done
dok umire još jedan
dan
dok svi se spremaju u
san
dok jutro se još probudilo
nije
dok mjesec spava i sunce
snije
dok nevidljivo raste
trava
dok čak i vjetar
spava ...
... ja sam budna i mislim na Tebe.
dok jutro se
budi
dok noć stresa
san
dok sunce se
diže
i
sanjivo se proteže novi
dan ...
... ja sam budna i sanjam o Tebi.
Depeche Mode - Dream On
... i Pero i Đuro su budni, da budniji ne mogu biti ... hihihi
Kora : Što Rusalka danas kuha za ručak?
Đuro: Ček' da zavirim, pa ću ti kaz'ti ...
Obećala sam priču svakoga vikenda, no ljetni su praznici ... pa je svaki dan kao vikend ... hihii
I eto nove priče.
Ostavit ću je, za one koji je žele pročitati, na stolu, u blog vikendici Ni Nebo, ni Zemlja ...
Samo sljedite gornji trag ...
Ako svratite noćas, u minutu do ponoći, čekat će vas Dnjeparski Vodenjak ...
Čuvajte se, ako je zlovoljan, mogao bi vas povući za noge, u dubinu ....
Zato, na vlastiti rizik ... hihihiii
Sastojci: Za tijesto:
800 g brašna; 1/4 l mlijeka; 1/4 l vode; 100 g maslaca; 1 jaje
žličica soli; žličica šećera; 35 g kvasca
Za slani nadjev:
800 g pilećeg mesa ili govedine; 3 glavice crvenog luka; 2 žlice teemljca;
3 kuhana jaja; maslac za pirjanje; sol; papar
Priprema:
Kvasac izmrviti pa izmiješati s mlakom vodom, malo brašna i soli i ostaviti da nadolazi.
U prosijano brašno uliti smjesu kvasca, toplo mlijeko, lako ulupano jaje, šećer i sol. Dobro umijesiti i staviti na toplo mjesto.
Treba zatim tijesto premijesiti najmanje 3 puta postupno dodajući otopljenog maslaca od onih 100 grama.
Zatim tijesto podijeliti na dva dijela, pa nauljen i pobrašnjen lim prekriti jednom polovinom, staviti fil, prekriti drugom polovinom tijesta, krajeve pritisnuti, a sredinu izbosti vilicom.
Ako želite, premažite pirog ili maslacem ili ulupanim jajetom.
Zagrijati pećnicu na 200 stupnjeva, peći oko 20 minuta, onda smanjiti na 175 C, pa peći još oko 20 minuta.
Nadjev:
Piletinu ili govedinu skuhati do pola; onda isjeckati meso pa pirjati sa crvenim lukom. Ohladiti.
Hladno ispirjano meso samljeti skupa s kuhanim jajima, posoliti, popapriti, doliti 2 žlice juhe da nadjev bude slasniji.
PIROGI, OSNOVNI RECEPT ZA TIJESTO
1/2 kg brašna; šalica mlakog mlijeka; 2 jajeta; 3,5 kašike šećera; kašika soli
100 g putra; 20 g kvasca
U četvrtinu šalice mlakog mlijeka razmutite kvasac sa kašičicom šećera i kašikom brašna, pa ostavite da nadođe. Kada kvasac nadođe, preostalo brašno stavite u posudu za mješenje, dodajte mu nadošli kvasac, šećer, putar, žumanca, mlijeko, so i snijeg od dva bjelanca. Tijesto mijesite dok se ne počne odvajati od zidova posude. Tada ga pokrijte i ostavite na toplom mjestu da se podigne.
Ovo je univerzalno tijesto za piroge. Mogu se praviti mali pirogi koji se obično prže u dubokom ulju ili jedan veliki pirog koji ćete napuniti nadjevom i peći u pećnici.
Štand s delicijama na maloj tržnici nadomak Odese.
Meso stavite u oko 2,5 l vode. Posolite. Ostavite da malo prokuha. Povremeno skidajte pjenu s površine.
Kuhano meso narežite na duguljaste komade.
Ciklu ogulite, krupno naribajte i stavite u malo vode (kojoj ste dodali ocat) pa kuhajte 20-30 minuta.
Kupus narežite na komadiće ili rezance, krumpir na kocke, luk na kockice, a mrkvu krupno naribajte. U juhu od mesa stavite kupus i kuhajte 10-15 minuta, dodajte krumpir i nastavite kuhati.
Na ugrijanom maslacu propirjajte luk i mrkvu, dodajte koncentrat rajčice i sve zajedno pirjajte pa umiješajte u kupus zajedno s ciklom. Začinite paprom, lovorovim listom, šećerom i nasjeckanim češnjakom.
Na kraju dodajte narezano meso i sve zajedno još kratko prokuhajte.
Po potrebi boršč malo razrijedite, a po želji dodajte malo octa.
Pospite nasjeckanim peršinom i u porciju stavite po žlicu kiselog vrhnja.
U slast, Daysleeperu!
Lijepi finale jedne khersonske večere koja je, prema tradiciji, započela upravo borščem ...
Angel flying too close to the ground ... or too the water ...
Willie Nelson, Angel flying too close to the ground
Dragi Lazy rekao je, parafrazirajući naslov Willieve pjesme, da su vile anđeli koje lete suviše blizu zemlji ...
A ova vila je ovih dana tijekom duge i teške blog apstinencije ... hihihi ... letjela suviše blizu vodi, i to dunavskoj ...
Eto me natrag na jezerca.
Blog Ni Nebo, ni Zemlja, već voda ... u međuvremenu sam zavoljela, pa ću ga zadržati, kao blog-vikendicu.
Na njemu ću subotom i/ili nedjeljom biti white rose i objavljivati kratke priče ... i pokoju fotografiju , a ostale ću dane biti tu, kod kuće, na Začaranim jezercima.
Dragi prijatelji, hvala svima na lijepim komentarima slavljeničkog posta.
Veselim se druženju s vama u novoj blogovskoj godini ....
A sad odoh obići drage blogove i vidjeti što se događalo dok sam ja lebdjela ...nad Dunavom ...
Vila mora lijetati unaokolo, da bi joj pošlo za rukom ... to keep her spirit up and her fewer down ... hihiii
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta