Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
21.08.2007., utorak
Vilina kosa ...
 Vilina kosa, kratka priča, ljubavna Zadnjih je mjeseci počeo osjećati povremeni umor. Dah bi mu se skratio, dok bi se penjao stepeništem i labirintom hodnika išao prema svom kabinetu. U potkoljenicama bi ga hvatali neugodni grčevi i prisiljavali ga da na trenutak zastane. No, on se na to nije obazirao, sve je pripisivao svojem životnom tempu. Mislio je kako nema razloga za zabrinutost, bavio se sportom, veslao, skijao, pješačio. Bio je u formi, nije imao ni grama sala, mišići na trbuhu, ramenima i nadlakticama bili su dobro definirani i još uvijek se nisu počeli opuštati, unatoč godinama. Jeo je malo, iako je bio gurman. I nije nikada popio više od čaše ... il' možda dvije. A pio je dobar stari burbon i trpka, suha crna vina s primorja ... No, pušio je, po tri kutije dnevno. I radio je ludačkim tempom. Bio je član brojnih uredništava poznatih časopisa i međunarodnih strukovnih asocijacija, predavao je na tri fakulteta, bio voditelj znanstvenih projekata i mentor brojnim doktorantima ... Publish or parrish ... Objavi ili nestani ... bilo je surovo pravilo njegove profesije. Njegova je bibliografija dosezala desetke stranica, objavio je više knjiga i na stotine znanstvenih radova ... I sudjelovao je na svim, ili barem na većini najvažnijih skupova u zemlji i inozemstvu. Imao je nekoliko prijatelja i široki krug površnih socijalnih kontakata, često je izlazio i puno putovao, poslom i turistički. No, posljednjih nekoliko godina, sve mu je manje odgovarao takav životni tempo. Te ga je jeseni jedan prijatelj pozvao u svoju vikendicu. Bila je u lijepom okolišu na obroncima brijega koji se uzdizao nad njihovim gradom. Susjedna je vikendica na parceli osrednje veličine bila na prodaju. Bila je to lijepa drvena kuća, oko nje travnjak i nekoliko stabala voćki, pa održavanje nije bilo suviše zahtjevno. I rijeka je bila nadomak i šuma. A on je ponekad, iz hobija pecao i gljivario. Kao iz nekog hira, odlučio se i kupio je. Bit će to zgodno mjesto na koje može pozivati društvo, a kad se jednom povuče u mirovinu, mogao bi se početi baviti i vrtlarstvom. *** Sreo ju je na jednom skupu, nekoliko godina prije toga. On je već bio doajen, a ona je bila početnica. Imala je priličnu tremu dok je izlagala svoj rad. Izlagala je vrlo vješto i dobila pljesak, pa su rijetki, osim njega, primjetili koliko je drhtala, u sebi. Primjetio je da se ona služi poznatom tehnikom predavača - pronađi jedno lice u auditoriju i obraćaj se njemu. A njemu je bilo drago što je odabrala - njega. I svidio mu se taj plavi pogled, naizgled siguran, a tako treperav. Prišao joj je u stanci, popili su piće, pohvalio je njezin pristup temi. Ona ga je pitala nešto o njegovim ranijim radovima. Shvatio je, s iznenađenjem i polaskan, da ih je sve pročitala. Skup se održavao u starom banjskom mjestu. Prošetali su parkom, pod stablima. Bilo je proljeće a ona je opazila sitne plave čestoslavice koje su u travi skromno cvjetale i rekla kako ih svakog proljeća ima i u travnjaku u njezinom vrtu... Rekla je i kako ima veliki vrt uz kuću u kojoj živi sama, nakon smrti roditelja. I još je rekla da nikada ne plijevi čestoslavice iz svojeg travnjaka. Svaki bi vrtlar rekao da su čestoslavice korov, no meni su tako mile ... kazala je. Uz to, postoji i jedna pomalo smješna podudarnost. Čestoslavici je latinsko ime Veronica officinalis. A meni je ime Slavica, no na krštenju sam dobila i ime Veronika ... Razmijenili su vizitke. Nazvao ju je, po povratku. Nije bila kod kuće, ili nije dizala slušalicu. A možda i nije bila sama? Pustio je da telefon zvoni dugo. Sutradan je opet podigao slušalicu i spustio je, ne nazvavši. Odustao je, s malim žaljenjem. Bio je umoran od površnih i kratkotrajnih veza, i od one duge u kojoj je trenutno bio. I mislio je kako je već prestar ... za branje čestoslavica. I nasmješio se, pomalo sjetno, jer ona se zvala - Slavica. Slavica B......... Ugledao je njezino ime u programu skupa za koji je i on prijavio rad. Pred očima su mu se pojavile njezine oči, plave poput čestoslavice ... Pa, čini se da je sudbina sklona vrtlarima ... pomislio je. Zašto ne, bila je svježa, nekako čista, plavokosa, ljepuškasta. Znala je lijepo slušati, nije se nametala. Zašto ne? Dodat će još jedan cvjetić u vjenčić. A vjenčić je bio poduži ... he he he ... I bilo je tu svakojakih cvjetića, orhideja i karanfila, strelicija i irisa ... No, ni jedna čestoslavica. Privlačile su ga atraktivne crnke, socijalne leptirice. S njima je barem sve bilo jednostavno. Dobar provod i seks, nekad izvrstan, nekad osrednji. Piće prije odlaska. Nije podnosio da neka od njih ostane prespavati. *** Opet su popili piće u stanci programa. I opet šetali parkom, no bila je jesen, lišće je padalo, trava žutila. Čestoslavice više nisu cvjetale ... Ona je cvjetala. Začudio se: Kako mu se zadnji puta mogla učiniti samo ljepuškastom? Shvatio je da je lijepa. Pravilne crte lica, krupne plave oči, kosa skupljena u čvor na potiljku ... Baš šteta što je nije raspustila ... pomislio je. Kosa joj je bila zlatna i sijala je na poslijepodnevnom suncu. Jedan se pramenčić izvukao iz čvora u koji je kosa bila stisnuta i zlatne su vlasi lepršale dok bi okretala glavu prema njemu. Pogled joj je bio plav, poput cvijeta čestoslavice. Nisu se vratili na skup poslije stanke, oboje su već izložili svoje radove, a na programu nije bilo ništa zanimljivog. Sjeli su u jednu ljetnu baštu, pod stablima i nastavili pričati. Nagovorio ju je da nešto pojede i naručio gljive pržene na maslacu. Popili su i bocu vina. A onda je on naručio i drugu. On je pazio koliko pije, a u njezinu je čašu stalno dolijevao. Konobaru je rekao da će si točiti sami. Ali ja obično pijem samo mineralnu vodu ... rekla je. Vodu? Uz ovako fino spravljene gljive ... nasmijao se. Popijte čašu dobrog plavca, meni za ljubav ... Bio je gljivar iz hobija, pa se raspričao o čudesnom svijetu gljiva i ispitivao je o njezinom vrtu. Bio je elokvenatan i znao je biti tako šarmantan, kad mu je bilo stalo.Shvatio je, dok se večer pretvarala u noć, da mu je stalo. Više nego obično. Otkrivao ju je kao novu vrstu cvijeta. I pomislio kako bi je bilo lijepo i uzbudljivo ubrati. Tu čestoslavicu što cjeta, tako skromno i neprimjetno, ljepša od orhideje koja se kočoperi svojom ljepotom, suviše očitom i nametljivom. Otpratio ju je do hotelske sobe i pridržao je kad se spotaknula. Vidi se da obično pijete samo vodu ... kad se spotičete nakon samo dvije čaše. No, dobro je znao da joj je natočio više od dvije. Otključala je, a on je ušao za njom. Spomenula je da u jednoj mapi ima fotografiju svojega vrta, pa je to iskoristio kao izliku. Baš me zanimaju ... te vaše vrtne vizure ... Gledao ju je dok je prekapala po aktovki, tražeći vrtnu fotografiju, a svjetlo se igralo onim njezinim zlatnim pramenom. Prišao joj je, obujmio je, usnama potražio njezine. Usne su joj bile meke, dah mirisan. Prstima joj je senzualno pratio linije ušnih školjki i oprezno joj ukosio glavu kako bi im se usne bolje spojile. A njezine usne, iako meke i podatne, još uvijek su bile zatvorene. Rukom joj je obuhvatio bradu, sljubio svoje usne s njezinima i ušao jezikom u njezina usta. Jeknula je, kao da ju je zaboljelo, i ustuknula. Lice joj je bilo blijedo, oči uplašene, usne vlažne. Ukosnice su joj popadale i zlatni se pramenovi prosuli po ramenima. Suza joj se skotrljala niz obraz. Ah, Čestoslavice ... rekao je. Pa ti si čedno čedo ... a ja stari pokvarenjak ... Okrenuo se i izašao iz sobe. Otputovao je sutradan, rano ujutro, s ovoga skupa na sljedeći, ne susrevši je. Prošlo je nekoliko godina. On je i dalje radio intenzivnim tempom i dalje je nizao cvjetiće u vjenčić. Oba su se njihova imena ponekad susretala u programima skupova. No, ne i oni. Na skup bi došao on ili ona, no nikad oboje. *** Taj je jesenji vikend odlučio provesti u svojem vrtu u vikendici koju je kupio toga proljeća. Pomislio je kako će mu kretanje, svjež zrak i bavljenje biljkama vratiti dah i otkloniti te neugodne grčeve u potkoljenicama. Dok je orezivao grm ruža, koji je posadio toga proljeća, pogled mu je zapeo na dugoj zlatnoj vlasi koja se oplela oko jednog ružinog trna. Posegnuo je da tu zlatnu vlas uzme među prste, a kad je vlas dodirnuo, pred očima mu izroniše njezine plave oči. U grudima ga je presjekao oštar bol. Dok se rušio na zemlju, prošaptao je: Čestoslavice ... *** Učinilo joj se da je netko doziva, dok je plijevila svoj travnjak. Uspravila se, podigla zlatni pramen koji joj je pao na čelo. Ne, samo mi se učinilo ... kao da me netko zove. Slavice! *** Nakon nekoliko mjeseci, u rano proljeće, njezin je telefon zazvonio. Upravo je opranu kosu sušila fenom, pa je bilo pravo čudo što je čula zvonjavu. Digla je slušalicu, dok je drugom rukom sklanjala pramenove kose s lica. Slavice ... Zadrhtala je, prepoznavši taj bariton. Slavice ... cjetaju li čestoslavice u tvojem travnjaku ovoga proljeća? ... i tu je priči kraj ... ili možda početak, tko zna ...  Čestoslavica - Veronica officinalis svijet je sumoran a ja sam umoran od lutanja bez tebe, meri; osmijeh ti s usne nesta, radost u glasu presta, o, kad bih i ja nestao, meri! (Percy Busshe Shelley) iščupat ću, Jedini, k'o guščarica iz bajke, jednu zlatnu vlas ... ... i pustiti je niz vjetar ... možda, ah ... možda, taj ludi vjetar, uskovitla je i ponese ... k Tebi ...  Girl feeding geese figurine by GEROLD PORCELAIN  Ne smijem više čitati Shelleya ... pred počinak ... |
- 23:59 - Komentari (28) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
