Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
... dok nas još razdvajahu
daljine i prepreke,
opomene
i
zabrane,
sumnje i strahovi,
oboje znadosmo,
Ljubljeni,
ništa nas razdvojiti
ne može ...
... a kad se konačno
dodirnusmo,
kad zatreptasmo
istim treptajem,
ko dvije strune kojima se
igra sudbine poigrava,
tada ... u tom trenutku,
spoznadoh:
Ti!
s Tobom,
jedino s Tobom,
ona sam koja jesam.
dodir je Tvoj otvorio vrata
za koja i ne znadoh da postoje,
držeći Te za ruku,
drhćući,
a ipak straha lišena,
uđoh u nove prostore
vlastite duše.
i tamo gdje mišljah
da je samo gluha praznina,
Sebe oslušnuh
i
Tebe začuh.
Zato ću s vama večeras podijeliti samo tanjur tople riblje čorbe.
Prijala mi je kad sam je jela u restoranu na Krimu, na terasi s lijepim pogledom na more i planine.
Nek i vama bude u slast.
A možda ste i za čašu crnog krimskog vina?
Fotografija je snimljena na degustaciji vina u Magaraču.
Degustirali smo 10-ak vrsta vina, pa nije niti čudo da sam se lijepo zarumenila.
A voditelj degustacije bio je pravi showman.
No, to je priča koju tek namjeravam ispričati ... nekog drugog dana.
Laku noć...
A ako vam se ne spava, pogledajte krimski rumeni suton, oblake i kiparise, zajedno sa mnom ...
Iz mora, duž obale, strše velike i male stijene.
Neke su prema svojem obliku dobile imena: medvjed, žaba, blizanci ...
Veliki Šaljapin volio je pjevati, stojeći na jednoj od tih stijena.
A Čehov je na jednoj sagradio svoju kuću za odmor. Tu se povlačio u osamu da bi na miru pisao, no zlobni su jezici tvrdili da mu je žena bila ljubomorna jer je sumnjala kako u toj kući koja liči na gnjezdašce njezin Anton ljubuje s nekom ljepoticom.
Boje mora i neba brzo se mijenjaju. Ponekad je horizont vidljiv poput oštre crte, a ponekad se nebo i more stapaju.
Mnogo je lijepih vidikovaca s kojih se pruža prekrasan pogled.
Nedjelju i ponedjeljak boravili smo u kući naših krimskih prijatelja.
Kuća je u mjestu Alupka, uz samu obalu.
Naš je domaćin kuću ukrasio predmetima s brodova koji su nekada plovili Crnim morem, a potom završili u rezalištu: kormila, brodska zvona, mornarski čvorovi, uokvirene mape i protokoli ...
Dio tih dana provela sam na visokoj terasi, gledajući i slikajući more i oblake.
Pogled s terase
U utorak ujutro preselile smo se u hotel u mjestu Alušta, 50-ak kilometara dalje, gdje se održavala konferencija koja je počinjala u srijedu.
Svakoga dana domaćini su za nas organizirali zanimljive izlete.
Čekalo nas je još mnogo lijepih prizora, vrijednih bilježenja i pamćenja ...
Obišla sam Jaltu, Alupku, Aluštu, Balaklavu, Simforopol ...
Bila sam u Botaničkom vrtu, Francuskom vrtu plemića Voroncova, u kompleksu dječjih odmarališta ARTEK, u Livadskom dvorcu, na degustaciji vina, u muzeju kosmosa ...
Priroda je prekrasna, ljudi ljubazni.
Pošto sam danas cijeli dan provela na ispitima, a još sam umorna od puta i dojmova, za sada samo nekoliko obećavajućih fotki, a potom, sljedećih dana, nekoliko postova o Krimu.
Kušala sam plodove kaline ... i slušala Kalinku ...
Hvala na komentarima i mailovima.
Nedostajali ste mi.
David Frizzell & Shelly West - Cajun Invitation (1982)
(thanks for the upload, Lazy
Tko kaže da analog junckyard više ne postoji?
... ima nas i kad nas nema ...)
CAJUN INVITATION
(M. Brown/S. Dorff/S. Garrett)
Night time's always party time
In the streets of New Orleans
With the good time crowd the music's loud
And the land of Cajun queens
Just sitting on the barstool
Down to my last cigarette
When she walked through the smoke filled room
And all hearts beat
And she said:
[??].................................... ......[??]
I couldn't keep from letting know
That I was thinking sure
[??].................................... ......[??]
I said:
I don't know what you're saying
But it sure sounds good to me
We had a drink and then I think
She must have read my mind
Desire lit at my face
Just like that barroom neon sign
And as we danced I held her close
And she whispered in my ear
A Cajun invitation softly
So no one else could hear
She whispered:
Voulez-vous coucher avec moi?
I said:
I don't speak the language
But I'm ready when you are
Voulez-vous coucher avec moi?
You're sounding awful sexy
And I'm feeling oh-la-la
Things weren't the same when morning came
Between my cowboy and me
I kissed her as I whispered:
Tu etes magnifique
What will it take to make you
Wanna stay with me a while?
Just a Cajun invitation
And your sweet southern smile
Voulez-vous coucher avec moi?
It didn't take you long to learn
And I'm ready when you are
Voulez-vous coucher avec moi?
You're a sexy cowboy
And you got me feeling oh-la-la
Do You speak the language, sexy cowboy?
Yes! Oui! Da!
Tu es ma joie de vivre.
Tu es dans toutes mes pensées, Ljubljena ...
Tes yeux, j'en reve jour et nuit.
Ŕ toi, pour toujours, Jedini ...
Dolly Parton - Old Flames Can't Hold A Candle To you (1980)
(thanks for the upload, Lazy)
OLD FLAMES CAN'T HOLD A CANDLE TO YOU
(Pebe Sebert/Hugh Moffatt)
(...)
Old flames can't hold a candle to you
No one can light up the night like you do
Flickering embers of love
I've known one or two
But old flames can't hold a candle to you
Old flames can't hold a candle to you
Mmmm.
ti si moj plamen jedini,
Jedini ...
kad zasvjetlio si u mojem
pogledu,
pomislih: ne marim ako
ko
leptirica
na plamenu spalim krila ...
no kad Ti priđoh,
Ljubljeni,
dok mudro si čekao
da se odlučim ...
... shvatih: leptirica nisam,
ko salamander
uživam
u jarkom plamenu
Tvojem ...
Brno, sa otprilike 380 000 stanovnika, drugi je grad po veličini u Češkoj.
1243. godine kralj Wenceslas priznaje Brnu status slobodnog kraljevskog grada.
Tijekom povijesti Brno postaje centar Moravske, upravno i prometno središte, te sveučilišni grad.
U Brnu se ove godine održavala 24th ICCP World Play Conference, na kojoj smo sudjelovale i moje kolegice i ja.
Uz radni dio, bili su organizirani i domjenci, obilazak grada i posjet muzeju igračaka u dvorcu na Špilberku.
Nakon obavljenog posla razgledale smo grad i pokupovale poklone za svoje drage.
Kiša i magla natjerale su nas da zaklon potražimo u pivnici ...
Uz crno pivo i pečenu koljenicu, završile smo jučer navečer razgledanje Brna a danas ujutro krenule na put.
Kad sam stigla kući, moja sestra i šogor dovezli su mi Peru i Đuru te pokupili poklone koje sam im donijela iz Brna.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta