rose: ljudski poroci

(prethodni nastavak)

I tako je počela fatalna veza slikara i skulptora.
Veza kojoj je kumovao Thanatos, dok mu je Eros pridržavao skute.

Slikar je bio nepoznat i bez sredstava za život, a skulptor bogat, zvijezda otmjenog društva, ljubimac likovnih kritičara i bogatih naručilaca. Slikar je bio asteničan, crnook i tamnokos, a slikar plavokosi piknik, hladnog plavog pogleda.

Slikara se njegova dobrostojeća obitelj odrekla, smatrajući ga crnom ovcom. Bio je homoseksualac koji nije svoje sklonosti skrivao iza zatvorenih vrata ormara ... a još se i drznuo izabrati boemsku profesiju ...
Sada je živio na ivici bijede, u iznajmljenoj sobi na mansardi, ljeti paklenski vrućoj, zimi ledeno hladnoj. Najamninu je plaćao slikama, a stanodavac je neprestano prijetio kako će ga izbaciti jer se slikar nije mogao prisiliti da naslika konvencionalne slike koje bi zadovoljile stanodavčev ukus.

Skulptor je naslijedio veliko obiteljsko bogatstvo, no brzo ga je proćerdao svojim ekstravantnim načinom života. Živio je sam u velikoj vili s raskošnim vrtom, no sobama i vrtom njegove luksuzno uređene vile u otmjenoj četvrti danonoćno je tutnjala šarena povorka u kojoj su se miješali uglednici i polusvijet, otmjene dame i slikarski modeli, udvorice i gotovani, spletkari i lihvari, skulptorovi nekadašnji ljubavnici i bivše priležnice sa svojim novim patronima ... Skulptor bijaše bogat, a njegov talent priznat i razvikan, pa se više nije morao truditi da svoje biseksualne sklonosti skrije u ormar.

Slikar je bio nagao i strastven, u njemu je sve ključalo. I slikao je tako. Slika bi izronila iz nutrine, bolno mu razdirući dušu, a tada bi je, u groznici stvaranja, prenio na platno u jednom potezu koji bi ponekad trajao danima i noćima. Dok bi slikao, slikar ne bi ni jeo ni pio ni spavao. Svaka mu je slika odnosila dio snage i dio života, a slike su se u njegovu umu množile i množile, iscrpljivale ga i sagorijevale. Čin stvaranja za njega je bio i čin uništenja. Svakom bi slikom uništio nekog demona, prikovavši ga za platno. No stalno su izvirali novi ... i novi.
Opijum bi mu donosio privremenu nirvanu.

Skuptorove su strasti bile duboke i hladne. I narav mu je bila takva. Bio je nadmen, uvjeren u svoju inteligenciju i nesumnjivi skulptorski dar. Nije se opterećivao moralom, nisu ga sputavale uobičajene skrupule. Stvarao je s lakoćom i bio spreman svjesno podilaziti ukusima naručitelja, prezirući i i njih i njihove ukuse. Njegov je način života gutao novac, pa je stalno živio u dugu jer se nasljeđeno bogatstvo brzo istopilo.

A onda je jedna velika narudžba sve promijenila.
Jedna mala dežmekasta žena u crnom, koja je vladala njegovom otočkom zemljom i cijelom imperijom, žena po kojoj je cijela epoha dobila ime, naručila je od skulptora niz skulptura koje će ukrasiti njezin ljetnikovac. Sad kad je skulptor dobio njezin blagoslov, nitko se više nije morao ustručavati pri narudžbi njegovih djela.

Potom su počele pljuštati narudžbe s europskih dvorova, iz aristokratskih palača i kardinalskih rezidencija. Skulptor je pokrenuo tajnu radionicu u kojoj je za njega radila cijela ekipa mladih skulptorskih naučnika. Oni bi, znojeći se, realizirali njegove zamisli, a on bi sklupture samo obilježio završnim potezima dlijeta. Svijet se divio njegovoj produktivnosti a takmaci mu zavidjeli i sumnjali, no sumnje nisu mogli dokazati. Kao na traci množile su se Psihe i Amori, Harmonije i Poezije, Madone i svetci, namijeni ukrašavanju javnih prostora i veličanju ljudskog duha. Novac je punio njegovu kesu, no skulptoru su dosadili smokvini listovi i draperije kojima je morao skrivati genitalije skulptura, kako se ne bi snebivala čedna publika, koja je čak i noge stolica prekrivala navlakama.
Skulptor bi likovao kad bi naručitelji Psiha i Amora, Harmonija i Poezija, Madona i svetaca od njega potajno zatražili i sasvim drugačije skulpture, namijenjene draškanju čula, kad bi naručili skulpture koje neće krasiti javne prostore nego njihove ložnice. Izradu tih skulptura nije prepuštao naučnicima, uživao bi klešući ih sam, a pri isporuci bi ga obuzimao bijes zbog činjenice da će te skulpture čamiti u tami, da će ih gledati samo pohotne oči njihovih naručitelja, da će ih pipati samo njihove prljave ruke ...
No, on je ipak, vrlo spremno, primao novac iz tih prljavih ruku.

Prošla jer još jedna decenija i skulptor je opet bio bogat pa je sad mogao stvarati za sebe, ne podilazeći sentimentalnim i konvencionalnim ukusima. Upravo se spremao realizirati zamisao koja ga je izuzetno zabavljala.

Nakon svih tih antičkih božica i alegorija Harmonije i Poezije, nakon svih tih sakralnih statua, stvorit će skulpture koje će biti pljuska licemjernom društvu.

Skulptor nije vjerovao u harmoniju, poeziju je prezirao, u crkvu je išao samo pokazati novo odijelo ili vidjeti novog pjevača crkvenoga zbora. Riješio je - njegove će skulpture prikazivati ljudske strasti i poroke. Prikazivat će ih bez licemjerja. A kad cijeli ciklus bude gotov, izložit će ga u svojem vrtu. Njegove Poezije bit će svodilje, njegovim će Harmonijama nosevi biti izjedeni od sifilisa, njegove Madone bit će kurve, a Svetci će imati fizionomije svodnika i ubojica ...

Pozvat će to otmjeno licemjerno društvo ... i uživati u skandalu.

Skulptor je sada tražio modele, lutajući noću tamnim gradskim ulicama i zalazeći u gradske robijašnice i sudnice, bordele ...Te je noći, tragajući, slijedio veliku Crnu sjenu. A ona ga odvede do opskurne pušionice opijuma, u podrumu derutne zgrade na rubu grada.

Ugledavši slikara, skulptor je pomislio: Kakva interesantna fizionomija ...koliko strasti, koliko samouništenja u tome pogledu ...
Bit će mi izvrstan model ... bit će mi zanimljiva igračka, u stankama poziranja ...

Bit će moj ubojica... ne, ta pomisao nije pala na pamet skulptoru.

A slikar je samo želio novu dozu opijuma.
A zatim, dok se bude budio, želio je neko tijelo kraj sebe, na sebi, u sebi ... bilo koje ljudsko tijelo koje će buđenje učiniti manje strašnim. Jer, kad bi se budio iz opijumske opijenosti, slikara bi preplavio samoprijezir, beznađe i želja za samouništenjem.
Poželio bi podići ruku na sebe.

Podići ruku na nekog drugog ... ne, ta mu pomisao nije padala napamet ni u najcrnjim trenutcima.

(nastavak slijedi)
Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Dodatak:

Za dragu Necutako , kojoj se nikako ne otvara slideshow s gatalinkom ... hiihii





Sillvanusu hvala za pošiljku!



A vodene trave poput ove koje si mi posao ...



... puni su rukavci Dnjepra, rijeke u koju sam se zaljubila kad sam bila u Ukrajini.



Dragoj Vitae, pozdrav!



... poslijepodne je bilo lipanjsko ... a sad je, zahvaljujući tebi, Vitae, zamirisalo u mojem sjećanju, mirisom slatkih trešanja, što putuju od usana do usana ...

Post je objavljen 08.07.2007. u 23:59 sati.