Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
28.07.2007., subota
prva bloggodišnjica
|
Danas je mojem blogu godina dana. 1. post osvanuo je 28. 07. 2006., u 07:57, a današnji post je 767. po redu. Tekst koji slijedi napisala sam kad je blog navršio prvi mjesec postojanja. Kad sam taj tekst ponovo pročitala, učinilo mi se da je još uvijek aktualan, pa ga ponavljam, u nešto skraćenom obliku. A vi samo, ne bilo vam teško, ono "mjesec" zamijenite sa - "godinu". Što se to zbilo s malom sjemenčicom mojega bloga?  Malu sjemenčicu svoga bloga posijala sam prije skoro mjesec dana . Znate li što vrtlar radi sa sjemenčicom biljke? Često je, da bi bolje isklijala - prvo namače. I ideja o blogu dugo se namakala. Dodoše, to isprva i nije trebao biti blog, već website. Ali s mojom skribomanijom i strašću za slikama, hosting bi bio preskup. I tako se ideja/sjemenka dosta dugo kiselila i namakala. Onda su se pojavili blogovi. Nisam o njima znala puno. A bila sam i skeptična. Zamisao o webu činila mi se privlačnijom: dobar web ima ukotvljenu i jasno razgranatu strukturu. Blog me isprva odbijao linearnošću, činio mi se poput dugačke vrtne gliste - kolutić po kolutić, produžuje se u nedogled. Odlagala sam, po svojem lošem običaju, odlagala...i konačno - posijala. Shvatila sam ubrzo - bila sam u zabludi. Blog ne mora nužno biti linearan: ... linkovi te mogu, poput vrtnih stazica, voditi u ranije postove... ... postove možeš poput grančica uplitati u krošnju... ... samo jedan klik i već si u susjednom vrtu/blogu, u kojem stanuju ljudi koji ti postanu bliski i dragi... Shvatila sam - privlačnost bloga leži upravo u njegovoj linearnosti. Pišeš, pišeš, iz dana u dan. Kao da skačeš po žutim opekama Ozove ceste: Follow the yellow brick road, follow the yellow brick road... Uz to, primijetila sam kako moj blog počinje pulsirati ritmom mojega života: pratiti zbivanja mojih dana, zrcaliti moja dnevna raspoloženja, lutati začuđujućim smjerovima mojih misli i asocijacija... vraćati me u sjećanja i voditi u budućnost... Sjemenčica moga bloga razvila se u otpornu zelenu biljčicu i pustila korjenčiće u moj život. Pokazalo se da je moj blog brzorastuć i korijenit. Uspio se, začuđujuće brzo, čvrsto ukorijeniti u moju svakidašnjicu. U prvih mjesec dana, blog je pratio i odražavao mirni ritam ovogodišnjeg (sad već prošlogodišnjeg) ljeta: tihi i spokojni, mali svijet mojega vrta i njegovih stanovnika; posjeti moje sestre, nećakinja, šogora, mojih prijatelja ... I Onoga koji mi je drag. Uz vino i ruže na stolu, nas smo dvoje sjedili u vrtu do kasno u noć... A sljedeće smo jutro slušali slavuja. Kao da je samo za nas sletio na usahlo stablo jabuke u susjednom vrtu i oživio ga. Sve je to lijepo i krasno, običava reći moj Dragi (a obično to kaže kad nešto pođe po krivu). Dani moga mirnoga ljeta - na izmaku su. A ovaj tekst počinje ličiti na komemoraciju blogu. Ali, ne brinite. Sjemenčica mojega bloga, nakon mjesec dana već je - stabalce. Kao što nikada ne bih mogla posjeći pravo, živo stablo, to ne mogu učiniti ni sa svojim blogom. Postao mi je suviše drag - i potreban. Bit će još razgovora na klupici, samo što će se postovi prorijediti.  Postovi će se prorijediti ....hihiihi Tada sam još uvijek znala premalo o blogu, blogiranju, a i o sebi ... tada sam tek mjesec dana bila Rusalka. Tada još nije bilo Miska da s njim popijem prvu jutarnju, gorku, ni Zmajke da se ogrijem na njezinoj vatri, ni Daniela me još nije oslovila kao Ruuuuuu , još nisam čitala vragolaste Tixine stihove, još nije bilo Lazya da me nasmije i pruži mi glazbeni savjet, ni Drana, nježne plave iskrice i njegove blog-aleje, ni Grofa V. da vili pokloni poetsku minijaturicu ... Tada još nisam znala kakvu fantastičnu kavu zna skuhati Majstorica, ni kako je lijepa Maslačkica na mjesečini, tada još nisam otkrila MadDogov kriminalno zanimljiv blog, niti Borgmanove kristale u svemiru ... Tada još na klupici nisu sjedile drage djevojčice Pinky i Horsy, još nisam čula lijepi Martin glas ... još se nisam imala prilike nasmijati Fanikinim postovima ... Draga Katrida tada još nije pozdravljala društvo na klupici ... Ustvari, klupica je još uvijek bila ... najčešće prazna. Imala sam strašnu tremu, objavivši svoj prvi post: Moje prvo jezerce, 28. srpnja 2006., u 07:57. Kako sam samo nestrpljivo iščekivala posjetitelje. No, prvi je post ostao bez komentara i bez komentatora ... Kako sam bila sretna kad je stigao prvi, komentar i komentator. No, to je komentirala moja mlađa nećakinja Sanjac: Dobar uvodni post, sviđa mi se dizajn. Moj ti je savjet da omjer stručnog teksta i poetskih uzleta bude podjednak jer tako će blog biti zanimljiviji, a ne još jedna stručna stranica. Blog treba imati tvoju osobnost! (Sanjac 01.08.2006. 10:53) Iako mi je taj prvi, njezin komentar izuzetno drag, ipak se komentari članova obitelji "ne računaju" ... hihihii Sljedeći komentar ustvari je bio nečiji zahtjev za savjetom - kako napraviti vrtno jezerce. Savjet sam poslala na mail ... i više se nismo čuli. A onda se pojavio komentar drage Lucije9, ali ona je post komentirala kasnije, vrativši se u arhivu: draga rusalka, vratit ću se na četvrtak, 12.10.06., tamo sam stala s čitanjem. Roman od početka do danas je pročitan i plus prilozi. Uživala sam. Nisam izdržala da ne protrčim do prve mrvice kojom si započela prvi korak u ovu začaranu šumu. Osjećam se kao ona Dalijeva žena na prozoru koja se ne misli odmaknuti s njega. Još ne laku noć, trčim za zecom prema toplom studenom, i upravo smo ušli u petak trinaesti! (lucija9 13.10.2006. 00:14) Uslijedio je niz postova bez komentara, ili sa komentarima moje drage Sanje ....a tada ... Stigla je Jedina i jedinstvena, moja draga vila i kumica bloga - Ignis! Njezin prvi komentar: Joj ni ne sjecam se kada sam zadnji put uzivo vidjela zabicu... Uglavnom, svida mi se koncept tvoga bloga. Ja bih bas voljela imati vrtno jezerce. :) (ignis 04.08.2006. 11:16) I dosta je dugo Ignis bila jedini posjetitelj, pa smo uz pojedine postove nas dvije počele razgovarati. Otkrile smo da nas, unatoč razlike u dobi, vezuje mnogo toga. Mnogo više od onoga što smo mogle predpostavljati. I mnogo više od onoga što bismo željele reći bilo kome, osim jedna drugoj. Draga moja Ignis, hvala ti za cijelu ovu godinu u kojoj si mi priskakala u pomoć kad bi na blogu nešto zapelo, u kojoj si mi poklonila začarano jezerce kao prekrasan privjesak i kao ime bloga, hvala ti na godini u kojoj si darivala moju dragu Jelenu ...na ovoj godini u kojoj smo se često nasmijale, ali i zaplakale zajedno ... Tada su na klupici počeli odjekivati i drugi dragi glasovi ... Izdvojit ću prve komentare onih koji su na klupicu pristigli krajem kolovoza i tijekom rujna 2006. kada su razgovori na klupici ustvari i počeli. (Ako je vjerovati blog-statistici, u godinu dana, na klupici je ostavljeno 16397 komentara!?!) Armin eklektičan kažeš. dobro. (armin 24.08.2006. 20:29) ... Dragi Armine, pomislila sam da je komentar provokativan, a ustvari je bio - vokativan ... taj prvi, i svi kasniji ... Majstorica: Nema veze s temom tvog posta ali sam mislila da te zamolim da malo skočiš do bloga Kora-kri i daš malo podrške ženi koja pati zbog prekida duge veze, tek je sad krenula s blogom pa će joj komentari značiti....ti si tako romantična,sigurna sam da ćeš je znati utješiti, možda još pošalješ i neku sličicu...oprosti što gnjavim... (Na kavi s prijateljicom 01.09.2006. 20:24) Koki pa kolko ti postova u jednom danu stigneš objaviti?!?...:):):):):) (savršena prepreka 01.09.2006. 15:35) Finding myself ja to zovem zlatar... interesantno... (U potrazi za samim sobom... 01.09.2006. 21:59) Zmajka: Ti si riječna vila, zar ne... Kad vidim ovako lijepe slike ruža, pitam se kad će Bil Gates izmisliti nešto da preko ekrana možemo i osjetiti miris... Pozdrav (U zmajkinom gnijezdu 02.09.2006. 07:26) Atlantida: Poštovanje, Rusalka. Prva asocijacija na post, ali i blog cijeli je bajka o princezi i žapcu. Ja jako volim zelenilo, ali ono mene ne voli. Još se nije primilo što bi ja posadila (muž je puno sretnije ruke). Odnjegovala sam jednu vodeniku jer sam je dobila od drage mi osobe, pričala sam joj i pjevala, ona mi je odgovarala sa predivnim cvjetovima, ali me jednoga dana odlučila napustiti. Zauvijek. Bez pozdrava. Jedini zeleni prijatelji bili su mi kaktusi (oni valjda i da hoće ne mogu uvenuti, ako ih tu i tamo zalijevaš). Trenutno živim u komadu betona na četvrtom katu i maštam o zelenoj oazi daleko od grada, automobila, jurnjave, buke... p.s. Ono babe bilo je od milja :)))) (Nešto za laku noć 03.09.2006. 23:25) Kora: Predivno!!!Obozavam kopati po starim stvarima i prisjecati se "tih vremena".Ja imam jednu grdu(to bi bilo ruznu)karmu,selila sam se bezbroj putaU tim selidbama pogubila sam puno sitnica koje su mi nesto znacile.Ti me ponekad vratis u moje djetinjstvo,reci cu ti zasto.Po meni si negdje iz Slavonije.Ja sam rodjena u Osijeku i svoje rano djetinjstvo sam provela tamo.Dok mi je baka bila ziva najmanje dvaput godisnje odlazila sam tamo i jako cesto kopala po tavanu i nalazila razne stvari od moje mame,tete,ujaka,bakine pa i moje.Sate i sate provodila sam tamo potpuno odsjecena od sadasnjeg vremena,prozivljavala bih ta vremena i uzivala u tome.Fali mi jako moja baka i njen tavan.Ali ostala su predivna sjecanja i poneka uspomena.Pusa. (Nesto sasvim osobno 04.09.2006. 11:11) Katrida: .........dobar ti dan rusalka,nadam se da je migrena prošla..........krivo si shvatila,ja sam nažalost moju nezaposlena.Imam sina desetogodišnjaka koji je krenuo u školu. Inače sam trebala biti kolegica jer sam završila dvi godine DIF-a,a na trečoj godini sam ušla u krivu kočiju......... (grancigula 05.09.2006. 09:17) Minerva: pozdrav, evo mene da ti se javim, sada sam ovih dana malo u gužvi, dok ne vratim profesorima neke dugove, ne stignem ništa, haha, luda mica, baš je slatka, joj, u zadnje vrijeme sam vidjela barem 3 legla malih mačića, slatki su…pzodrav! (Minerva 04.09.2006. 21:55) Brunhilda: sve je nekako stvar percepcije....obožavam slike i boje i apsolutno sve vizualiziram....al nema do riječi i do glazbe (za mene) (brunhildina zamka mala 06.09.2006. 17:42) Misko: Krasasn je...pozdrav! (osvrti 07.09.2006. 08:21) ... a krasan se odnosilo na fotku sestrina pinčera Jackya ... Horsy: ovako dobar blog nisam vidjela već jakooooooooo dugo. samo tako nastavi!! kako je lea slatka!!! (horsy girl 07.09.2006. 20:52) Pinky: kako su slatki!!! Ja obozavam peseke i mace!!! Citamo se.. pozz (^°pinky°^ 07.09.2006. 22:25) Ledena: O, lijepo je imati sestru. I ja je imama, pa čuvam to naše sestrinstvo ko malu kutijicu zlata. A pred sobom gledam svoje dvije kikice, sekice. Sretan rođendan seki!! (ledena 12.09.2006. 08:38) Aquaria Samo pozdrav ostavljam... Super su sličice, ova za finding myself odgovara i mojim predodžbama, preostalo dvoje baš i ne poznajem, možda je vrijeme da i k njima svratim. Sretan put! :))))) (Sursum corda 14.09.2006. 23:58) Horsey E, puno hvala! Baš si dobra! Inače ja sam horsey, tak da ne bi bilo zabune... :) Hvala još jednom! I zaboravila sam reći da mi se jako sviđa tvoj blog...zrači osobnošću, kao iz neke bajke... sva ta jezerca i žabice... (Catch the wind 15.09.2006. 17:34 ... Prvim posjetiteljima pridružili novi, njihova su imena/linkovi u boxu ... Dok ovo pišem izgovaram svako od tih imena naglas ...i smješim se ... koki armin finding myself kora-kri misko majstoricasmora zmajka katrida aquaria pinky - zelda horsy horsey daniela lucija9 playera atlantida irida Tixi Šareni pajaci necutako prudence panova frula iskra Fanny7 LudaMarta brunhilda maslackica minerva cordelia borgman MadDog melodius Magična noć gogoo sjedokosi lazy daysleeper drano, Sićušna plava iskra slatko grko Grof V. viola maslackica borut i vesna njofra 1 guedes ledena mandarinica pegica slatko grko da sam mudra kike ... Sva ta vaša imena za mene su draga i dragocjena, nekima od vas i lice znam ... a nekima ga samo zamišljam ... O svakome od vas bih mogla i željela reći samo lijepe riječi. Na vašim se blogovima osjećam kao da sam kod kuće, ponekad se znam u gostima i previše razbaškariti, komentirajući ... oprostite ako ponekad pretjeram. Uz Ignisino ime u boxu je izdvojeno i ime druge vile zaštitnice bloga, drage Vitae, jedine s bloga koju sam do sada srela i uživo. Na Vitain me blog doveo njezin nježan stih koji me i danas pogađa u dušu kao i kad sam ga prvi puta pročitala. I s Vitae se uvijek mogu i nasmijati i naplakati ... I uvijek u džepu držim pokoju žabu, jer volim vidjeti kako Vitae poskakuje ... hihiii U međuvremenu su neki meni dragi ljudi otišli s bloga, nadam se privremeno, a neki se vratili, nadam se trajno. Playerino povlačenje nisam od jada mogla čak niti komentirati, no ona se poput dobrog duha povremeno i dalje pojavljuje. Bila je tu, za mene i kad me pogodio najavljeni odlazak Panove frulice, kad sam na trenutak i sama poželjela otići ... Ne mogu završiti a da ne pomenem Rose. Priču o Rose i Morpheusu počela sam pričati 02.10. 2006. u 23:59. Do sada je bilo 138 nastavaka, a to je oko 250 stranica. Još uvijek uživam u pisanju Rose, još uvijek se ne nazire kraj toj priči ... Ima dosta onih, među vama, koji čitaju Rose. Ipak neću odoljeti a da ne izdvojim ... samo jednu - Necutako. U njoj se, barem za mene, personificiraju svi čitatelji Roseine priče. I ... kako me ne biste opovjedali da sam vas za godišnjicu počastila samo sjemenčicom, a ugnjavila netipično dugim postom ... hihii ... eto, kako je i red, i rođendanske torte ...  ... i ruže, za Rusalku ... i za Rose ...  P. S. Za godišnjicu sebi poklanjam i jedan pomalo gorak dar: tjedan dana blog-apstinencije ... Možda mi uspije poći za rukom i konzumirati taj poklon ... a možda i ne izdržim ... vidjet ćemo ... Nemojte se na mene naljutiti, no ja ću, k'o stari Bilbo Baggins, navući prsten ... i nestati s vlastite proslave ... na tjedan dana ... |
- 07:57 - Komentari (68) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
