Volim breze, njihovu bijelu koru, čupave krošnje, tanke grančice koje podrhtavaju na najmanjem vjetriću ... I šareni hlad ...
Lijepe su u svako doba godine. Zimi, pod injem, u proljeće okićene resicama, treperavo zelene ljeti ... zlatne ujesen ...
No, istinu govoreći, breze pred kućom su prava napast. S njih stalno nešto pada - lišće, resice, suhe grančice ... A jako korijenje podiže pločnik ... pod brezama travnjak ne uspijeva ...
Od cijelog drvoreda breza, starog 30-ak godina, u mojoj je ulici ostalo tek nekoliko ...
Ljudima je dosadilo mesti, čistiti oluke, pa su breze zamijenili čempresima, grmovima, cvijećem ...
Padale su breze pod motornim pilama, jedna za drugom ... a ja sam ih sve oplakala...
S mojih brezica ne režem ni grančicu, ni listić ...
I radnike Elektroslavonije, kad dođu orezivati grane koje smetaju vodovima, počastim pivom ... da odrežu samo ono što se zaista odrezati mora ...
Moje brezice imaju višestruke krošnje, čini mi se da pred kućom imam cijeli brezik, a ne samo dvije breze.
Često zagrlim moje lijepe brezice koje su mi se nad kuću nadvile, pa izgleda još manja ...
Volim sva stabla, moćni hrast, ponosni jablan, visoki kesten, granati orah, mirisnu lipu ... vrbe što se nadvijaju nad vodom ...
Kad posijeku staro stablo, žalim kao da su ubili čovjeka ...
San mi je posjetiti kišnu šumu ... i prošetati ispod sekvoja ...
Breza je čest motiv u lijepim stihovima dragog prijatelja Grofa V.
Na poklonjenim minijaturicama najljepša Ti hvala, prijatelju.
tko to, stihom
svojim,
moju bijelu koru
miluje,
moje grančice
prepliće,
o duši mojoj pjeva?
Pjesniče, plemeniti,
nemoj s oblaka
sići.
ako se na putu
hlada zaželiš,
breza će ta
o kojoj
tako lijepo pjevaš,
bijeli oblak ispod svoje
krošnje prostrti
k'o
meku perinu ...
da Ti ne moraš
s oblaka silaziti,
kad daleko
od Začarane doline,
pod krošnjom breze,
poželiš
dušu odmoriti ...
P.S.
Poslijepodne sam spakirala Đuru i Peru u putnu košaru ... i otišla sa sestricom i šogorom u erdutsku vikendicu ...
Vraćam se ... pa, vjerojatno u nedjelju ...