Marketing
ruže i porculanske figure ...
Znam, najviše voliš bijele ...
Sjeća li se netko Andersenove priče O pastirici i dimnjačaru?
Dvije porculanske figurice, pastirica i dimnjačar, stajale su na polici. Blizina je učinila svoje - zaljubiše se, Pastirica i Dimnjačar.
No, Pastirica je imala staratelja - porculanskog Kineza koji je u vratu imao mehanizam, pa kad bi ga dodirnuli, niječući bi mahao glavom. Vrli je Kinez smatrao da dimnjačar nije dostojan njegove štićenice, te bi na dimnjačareve pokušaje prosidbe uvijek odrično odmahivao.
Pastirica i Dimnjačar odlučiše pobjeći. Uz brojne zgode i nezgode stigoše s police do kamina, a onda kroz dimnjak, na krov. Pastirica je hrabro, uz Dimnjačarevu pomoć, savladala opasni uspon.
No, kad su se našli na krovu, i kad je ugledala koliko je svijet velik, ponestalo joj je hrabrosti ...
I tako se Pastirica i Dimnjačar, istim opasnim putem, opet spustiše kroz dimnjak ... i opet se nađoše na polici, odakle su i krenuli.
Porculanski Kinez, Pastiričin staratelj, krenuo je za njima u potjeru, no pri tome je pao ...
Nasreću, nije se razbio ... samo mu je pukla metalna kvačica u vratu. Više nije mogao niječući mahati glavom.
I kad je Dimnjačar ponovo skupio hrabrosti i zaprosio Pastiricu, Kinez nije mogao odmahnuti glavom: Ne!
Šutio je ... jer nije želio da svi znaju kako u vratu ima kvačicu.
Pošto se šutnja često tumači kao odobravanje, Dimnjačar i Pastirica se vjenčaše ...
Ako se nisu razbili, još uvijek stoje na polici, jedno do drugoga ...
A tko zna što bi se dogodilo, da je Pastirica smogla hrabrosti...
shepherdess and chimney sweeper
P.S. Danas me nema.
Odoh u svatove.
Udaje se moje nećakinja Jelena.
Mojoj najdražoj Jeci želim svu sreću svijeta.
Lladro: Wedding
Post je objavljen 12.07.2007. u 23:59 sati.