Zemlja je okrugla...jedra će prije svitanja ponovo ući u tvoj vidokrug,more sve vraća, prijatelji mijenjaju adrese , ali ostaju prijatelji! Što je s nama što ostajemo pa svaki tren sjednemo na tvoju klupicu da bismo uhvatili dah za nastavak borbe , igre, čega god? Možeš nas se odreći? Možeš se od mene odvezati...jezerce moje vilovito ?
Opet nisi pročitala moj pretposljednji komentar grgrgrgrgrg hihiihih
30.06.2007. (00:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja Ru, ti si jedno divno osjećajno biće, i moram priznati da je zbog tebe ovaj blog postao emocija, moj blog, prije tebe nije bio recimo to tako važan, nisam mislila da ću ikome biti bitna, a znam da tebi jesam, i isto tako, kada sam pokušala otići, shvatila sam da je malo ovakvih iskrenih emocija u životu, i da ću biti tu, jer vrijedi, osjećati, imati prijatelje, biti dio zajednice...ali isto tako umorimo se svi, draga Ru, jednosavno kao da ponekad više nemamo što za reći, ili tko zna što sve ne? Ali na kraju krajeva, tu smo, nećemo zauvijek iščeznuti, javljamo se, nitko od dotičnih dama, nije izbisao do kraja blog, tako da je uvijek moguć povratak, ali isto je kao što je u reali, s nekim ljudima idemo dio puta, a onda moramo nastaviti sami, jer nam je takva sudbina, i da boli, ali u životu sve boli, no ne treba žalovati pretjerano, treba se radovati doista svakom darovanom, zajedničkom, proživljenom trenutku. Stoga draga moja Ru, ne budi tužna, mi te svi volimo, da bismo te ostavili samu :))) Nećemo to učiniti, ti si naša Ru, i iz dubine duše mogu sasvim iskreno reći, da osjećam kao da si dio moje obitelji, doista je tako, bez pretjerivanja, bar ja nisam patetična hehehe Sve će dame dolaziti na klupicu kada će stići i radovati se s tobom...vjeruj mi!
30.06.2007. (00:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne žalosti se, ja mislim da zmajka neće otići, a zmajka ne može ne biti zmajka, (osim toga bolje joj je da se povremeno javi nego da joj dosađujemo s pitanjima kako je, što bismo sigurno činili), a ostale damice su, predosjećam, samo uzele manju stanku, vratit će se one, blogerski virus ne prolazi tako lako... Kod nas je padala kiša, leđa još u grču, ali zato pijem kavu u dobrom društvu...gdje je miško?
30.06.2007. (08:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rano jutros bućnula sam se u veliko plavetnilo, potom prošetala šarenom pijacom punom naših i stranih faca, kidnula iz prometne gužve...i obećala sebi da neću na Blogu opet ukrasti Bogu cijeli dan...popričala sa Scarlet o'Harom, a ona po svom "...o tome ću misliti sutra, sutra je novi dan...". Dobar dan društvu, jezercima, klupici...
30.06.2007. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Miško i kad nam je tijesno na Rusalkinoj klupi lijepo je. Dapače što nas je više ljepše nam je. I neka nas je da se ne osjeća sama. Rusalka svijet je mjena i sve prolazi trebamo to prihvatiti....Ma što ja tu filozofiram. Odlazak prijatelja boli i treba vremena da zacijeli rana. Ponekad se samo stvori krasta na vrhu, a ispod je zauvijek krvavo.
30.06.2007. (11:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
s jednima se rastajemo kako bi se s drugima sastali.... sve prolazi, i mi ćemo proći, a na naše će mjesto doći netko drugi... križaljka života i smrti, uvijek popunjena....
ali danas nije dan za odlazak, ne ne...
30.06.2007. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Puno mojih prijatelja odmara dušu na klupici pokraj tvojih začaranih jezera. Poželjeh svratiti i voljela bih da mi dopustiš ostati, jer lijepo je tu.
Rastanci nikada nisu zauvijek ukoliko mi to ne želimo, ja barem u to vjerujem. Ostaju tragovi na duši, tragovi u srcu koje nosimo ma kamo pošli. Vrativši u mislima to znamenje prisutnosti dragih ljudi nemoguće ih je izgubiti. Oni traju zauvijek i dan više.
R.
30.06.2007. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rusi draga, mi kavu ispijamo bez tebe. Ja sam ostala doma, nisam išla na ono druženje koje sam trebala ovaj vikend. Odustala u zadnji čas. No večeras idem na djevojačku večer jedne cure koja se udaje slijedeću subotu. Idemo na krstarenje brodićem cijelu noć. Veselim se jer će biti dobro društvo. Dat ću izvještaj sutra.
30.06.2007. (13:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uvjeravam samu sebe da nisam shvatila tvoje riječi i želim da tako i bude... ne mogu prihvatiti žalost od jedne toliko optimistične osobe (iako svi smo od krvi i mesa i svi imamo emocije), osobe za koju sam uvjerena da se ne predaje...i čisto sumnjam da je ovo na blogu kamuflaža... možda ovo sve zvuči kao pretjerivanje, patetika, puste riječi....i baš me briga... draga vilo....i opet sam tu uz tebe na klupici jer znam da gledaš
30.06.2007. (14:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pisamce prije putovanja. Danas moram minijaturicu ostaviti nešto ranije. Javit ću se još kada se vratim.
/Minijaturica za Rusalku/
nemojte biti tužna
nemojte biti tužna onako lijepo beskrajno tužna kako tuguje vrba kad rijeka ponese sjene njezina lišća nemojte biti tužna kad sunce stane na dlan i zablista kao suza nemojte biti tužna u noći kad nema vlakova a samotna djevojka u vašim grudima pođe s teškim torbama u veliki grad
nemojte biti tužna ni kad vam srce prejako zalupa kad neki automobil zastane pred vašim vratima pa prođe i prođe kao vjetar
nemojte biti tužna kad poštari zaborave na vaše uspomene i vaša pisma i kad izblijedi trag i njegova kosa slova kad padnu u suton s vaših zjenica u divna mirna jezerca
30.06.2007. (15:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja Rusty..... Dirnula si me ovim majim, majim Panom i stihovima....vidim da već uči svirati svoju frulicu....baš si mi razvukla osmijeh na lice! (Mislim da ću mu "posuditi" slikicu zauvijek ako nemaš ništa protiv?) Uvijek se osjeti ta iskrenost osoba i to je ono što osobu i čini tako plemenitom kao što si Ti....Puno Ti hvala! Ja sam se samo privremeno povukla i vratiti ću se čim osjeti potrebu za ponovnim piskaranjem i ostavljanjem slikica.......Pusa veeeelika!
30.06.2007. (15:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sillvanus
...nesto se dogada kod tebe. toliko poruka podrske ne mogu biti ni za sto...reci su samo da ides polako...drugo nista ne pomaze, vrijeme je ponekad (uvijek) najbolji lijek. Mozemo se mi zavaravati i gutati tableta (sto znam da ne radis - i bolje), ali dok vrijeme ne prode i stvari ne sjednu na svoje mjesto nema nista od posla. Znam ja, da ti to i sama znas...isto tako znam da je lako govoriti promatracu (koji tesko kopca neke stvari), a tesko onome tko mora prozivjeti odredene situacije...no, stvari idu dalje...pa cak i zivot ide dalje...sto je meni tesko bilo za povjerovati kada je smrt zauzela mjesto zivota kod dragih mi ljudi...nista nije stalo, sve je islo dalje...samo ja jos uvijek stojim i cekam da ih ugledam na prozoru, da im cujem glas...cekam nesto sto znam da necu docekati...ali kotac zivota se okrece i uvijek nam ostaju sjecanja, misli, i osjecaji.
sada si u meni probudila zelju za necim sto dugo odgadam...ponovo sjesti na tamni mramor i obrisati kapljice blatne kise sa pokrivaca...bas si neka...jesam reko da je danas moj dan...u predvecerje cu otici...kada kisa krene...ja cu s njom do njih...
cujemo se...
noc!
30.06.2007. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ova zadnja fotografija mi je bas draga....obozavam zagledati te naplavine koje more izbaci.... bas kao sto i nakon mnogo godina iz naseg sjecanja izrone neki ljudi ili njihovi postupci...s vremenom naviknes ici dalje bez puno zazaljenja....uvijek ima dalje.....jedno umire , drugo se radja.........proci ce, izblijedit ce, .........prestat ce bol.... treba samo izdrzati da ovaj dan prodje...pa onada sutra to ponovi...
30.06.2007. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Zemlja je okrugla...jedra će prije svitanja ponovo ući u tvoj vidokrug,more sve vraća, prijatelji mijenjaju adrese , ali ostaju prijatelji!
Što je s nama što ostajemo pa svaki tren sjednemo na tvoju klupicu da bismo uhvatili dah za nastavak borbe , igre, čega god?
Možeš nas se odreći?
Možeš se od mene odvezati...jezerce moje vilovito ?
Opet nisi pročitala moj pretposljednji komentar grgrgrgrgrg hihiihih
30.06.2007. (00:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
Draga moja Ru, ti si jedno divno osjećajno biće, i moram priznati da je zbog tebe ovaj blog postao emocija, moj blog, prije tebe nije bio recimo to tako važan, nisam mislila da ću ikome biti bitna, a znam da tebi jesam, i isto tako, kada sam pokušala otići, shvatila sam da je malo ovakvih iskrenih emocija u životu, i da ću biti tu, jer vrijedi, osjećati, imati prijatelje, biti dio zajednice...ali isto tako umorimo se svi, draga Ru, jednosavno kao da ponekad više nemamo što za reći, ili tko zna što sve ne? Ali na kraju krajeva, tu smo, nećemo zauvijek iščeznuti, javljamo se, nitko od dotičnih dama, nije izbisao do kraja blog, tako da je uvijek moguć povratak, ali isto je kao što je u reali, s nekim ljudima idemo dio puta, a onda moramo nastaviti sami, jer nam je takva sudbina, i da boli, ali u životu sve boli, no ne treba žalovati pretjerano, treba se radovati doista svakom darovanom, zajedničkom, proživljenom trenutku.
Stoga draga moja Ru, ne budi tužna, mi te svi volimo, da bismo te ostavili samu :)))
Nećemo to učiniti, ti si naša Ru, i iz dubine duše mogu sasvim iskreno reći, da osjećam kao da si dio moje obitelji, doista je tako, bez pretjerivanja, bar ja nisam patetična hehehe
Sve će dame dolaziti na klupicu kada će stići i radovati se s tobom...vjeruj mi!
30.06.2007. (00:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
nemoj sad još i suze
kad sam bio mali uvijek sam plakao zbog rastanka
danas progutam knedlu prihvatim grč
i krenem dalje
a sjećanja mnogo vrijede
rukoljub
i av av
30.06.2007. (00:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da sam mudra
To su naše vječne duše...ne poznaju plač rastanaka...pa i onda kad mi potonemo one ostaju...
30.06.2007. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoj Kike
U očima ti zablista mjesec,
i osim šutnje ničeg nema
a u noćnoj smjeni,
poput svjetlosti,
vječnost prolazi brzo...
30.06.2007. (00:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
prije no sto posljednja zraka se ugasi....
30.06.2007. (02:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Ne žalosti se, ja mislim da zmajka neće otići, a zmajka ne može ne biti zmajka, (osim toga bolje joj je da se povremeno javi nego da joj dosađujemo s pitanjima kako je, što bismo sigurno činili), a ostale damice su, predosjećam, samo uzele manju stanku, vratit će se one, blogerski virus ne prolazi tako lako...
Kod nas je padala kiša, leđa još u grču, ali zato pijem kavu u dobrom društvu...gdje je miško?
30.06.2007. (08:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Viola (sul palco)
ne placi, vilo, zivot je pun mijena
30.06.2007. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
diana11
zar nije me već život
poučio
da ništa ne traje?
ma sve si rekla, ugodan vikend ti zelim
30.06.2007. (09:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da sam mudra
Rano jutros bućnula sam se u veliko plavetnilo, potom prošetala šarenom pijacom punom naših i stranih faca, kidnula iz prometne gužve...i obećala sebi da neću na Blogu opet ukrasti Bogu cijeli dan...popričala sa Scarlet o'Harom, a ona po svom "...o tome ću misliti sutra, sutra je novi dan...".
Dobar dan društvu, jezercima, klupici...
30.06.2007. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Proljeće minu - /u oku ribe suza /i ptice plaču. (Bashô)
Brodovi odlaze i dolaze. Pozdraw sa lanterne
30.06.2007. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Sjetna pjesnikinja i hrpa obožavatelja na klupici...
Smijem li se pridružiti?
30.06.2007. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cordelia
Miško i kad nam je tijesno na Rusalkinoj klupi lijepo je. Dapače što nas je više ljepše nam je. I neka nas je da se ne osjeća sama.
Rusalka svijet je mjena i sve prolazi trebamo to prihvatiti....Ma što ja tu filozofiram. Odlazak prijatelja boli i treba vremena da zacijeli rana. Ponekad se samo stvori krasta na vrhu, a ispod je zauvijek krvavo.
30.06.2007. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
s jednima se rastajemo kako bi se s drugima sastali....
sve prolazi, i mi ćemo proći, a na naše će mjesto doći netko drugi...
križaljka života i smrti, uvijek popunjena....
ali danas nije dan za odlazak, ne ne...
30.06.2007. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Evo i mene pogurati se malo...poljubac Rusy
30.06.2007. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Puno mojih prijatelja odmara dušu na klupici pokraj tvojih začaranih jezera.
Poželjeh svratiti i voljela bih da mi dopustiš ostati, jer lijepo je tu.
Rastanci nikada nisu zauvijek ukoliko mi to ne želimo, ja barem u to vjerujem.
Ostaju tragovi na duši, tragovi u srcu koje nosimo ma kamo pošli.
Vrativši u mislima to znamenje prisutnosti dragih ljudi nemoguće ih je izgubiti.
Oni traju zauvijek i dan više.
R.
30.06.2007. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kora-kri
Rusi draga, mi kavu ispijamo bez tebe.
Ja sam ostala doma, nisam išla na ono druženje koje sam trebala ovaj vikend. Odustala u zadnji čas. No večeras idem na djevojačku večer jedne cure koja se udaje slijedeću subotu. Idemo na krstarenje brodićem cijelu noć. Veselim se jer će biti dobro društvo. Dat ću izvještaj sutra.
30.06.2007. (13:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Teško je poći bez osvrtanja
jer to ne dozvoljavaju uspomene.
Prijatno popodne ti želim
i pozdrav šaljem.
30.06.2007. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunhilda
uvjeravam samu sebe da nisam shvatila tvoje riječi i želim da tako i bude...
ne mogu prihvatiti žalost od jedne toliko optimistične osobe (iako svi smo od krvi i mesa i svi imamo emocije), osobe za koju sam uvjerena da se ne predaje...i čisto sumnjam da je ovo na blogu kamuflaža...
možda ovo sve zvuči kao pretjerivanje, patetika, puste riječi....i baš me briga...
draga vilo....i opet sam tu uz tebe na klupici jer znam da gledaš
30.06.2007. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
playera
O draga Vodopanenky...
"Jesi li postao trava ili
oblak koji nestaje,
Svejedno.
I na klisurama
orlovi te prate
i u vodama
i među zvijezdama.
Ne mogu rastaviti oči,
izvore koji istom moru,
Gledaju.
Nema rastanka..."
(J.Kaštelan)
Voli te Playera
30.06.2007. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da sam mudra
...pa dođe bura, čista žena, i odnese naplavine tko zna gdje...a obala zablista djevičanskom bjelinom i sjajem sitnih zrnaca pijeska...
30.06.2007. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Pisamce prije putovanja.
Danas moram minijaturicu ostaviti
nešto ranije. Javit ću se još
kada se vratim.
/Minijaturica za Rusalku/
nemojte biti tužna
nemojte biti tužna
onako lijepo
beskrajno tužna
kako tuguje vrba
kad rijeka ponese
sjene njezina lišća
nemojte biti tužna
kad sunce stane
na dlan i zablista
kao suza
nemojte biti tužna
u noći kad nema
vlakova
a samotna
djevojka u vašim
grudima
pođe s teškim
torbama
u veliki grad
nemojte biti tužna
ni kad vam srce
prejako zalupa
kad neki automobil
zastane pred vašim
vratima
pa prođe
i prođe
kao vjetar
nemojte biti tužna
kad poštari zaborave
na vaše uspomene
i vaša pisma
i kad izblijedi trag
i njegova kosa slova
kad padnu u suton
s vaših zjenica
u divna
mirna
jezerca
30.06.2007. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frulićka
Draga moja Rusty.....
Dirnula si me ovim majim, majim Panom i stihovima....vidim da već uči svirati svoju frulicu....baš si mi razvukla osmijeh na lice! (Mislim da ću mu "posuditi" slikicu zauvijek ako nemaš ništa protiv?) Uvijek se osjeti ta iskrenost osoba i to je ono što osobu i čini tako plemenitom kao što si Ti....Puno Ti hvala! Ja sam se samo privremeno povukla i vratiti ću se čim osjeti potrebu za ponovnim piskaranjem i ostavljanjem slikica.......Pusa veeeelika!
30.06.2007. (15:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sillvanus
...nesto se dogada kod tebe. toliko poruka podrske ne mogu biti ni za sto...reci su samo da ides polako...drugo nista ne pomaze, vrijeme je ponekad (uvijek) najbolji lijek. Mozemo se mi zavaravati i gutati tableta (sto znam da ne radis - i bolje), ali dok vrijeme ne prode i stvari ne sjednu na svoje mjesto nema nista od posla. Znam ja, da ti to i sama znas...isto tako znam da je lako govoriti promatracu (koji tesko kopca neke stvari), a tesko onome tko mora prozivjeti odredene situacije...no, stvari idu dalje...pa cak i zivot ide dalje...sto je meni tesko bilo za povjerovati kada je smrt zauzela mjesto zivota kod dragih mi ljudi...nista nije stalo, sve je islo dalje...samo ja jos uvijek stojim i cekam da ih ugledam na prozoru, da im cujem glas...cekam nesto sto znam da necu docekati...ali kotac zivota se okrece i uvijek nam ostaju sjecanja, misli, i osjecaji.
sada si u meni probudila zelju za necim sto dugo odgadam...ponovo sjesti na tamni mramor i obrisati kapljice blatne kise sa pokrivaca...bas si neka...jesam reko da je danas moj dan...u predvecerje cu otici...kada kisa krene...ja cu s njom do njih...
cujemo se...
noc!
30.06.2007. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
ova zadnja fotografija mi je bas draga....obozavam zagledati te naplavine koje more izbaci.... bas kao sto i nakon mnogo godina iz naseg sjecanja izrone neki ljudi ili njihovi postupci...s vremenom naviknes ici dalje bez puno zazaljenja....uvijek ima dalje.....jedno umire , drugo se radja.........proci ce, izblijedit ce, .........prestat ce bol.... treba samo izdrzati da ovaj dan prodje...pa onada sutra to ponovi...
30.06.2007. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...