Komentari

rusalka.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • Vitae...

    Zemlja je okrugla...jedra će prije svitanja ponovo ući u tvoj vidokrug,more sve vraća, prijatelji mijenjaju adrese , ali ostaju prijatelji!
    Što je s nama što ostajemo pa svaki tren sjednemo na tvoju klupicu da bismo uhvatili dah za nastavak borbe , igre, čega god?
    Možeš nas se odreći?
    Možeš se od mene odvezati...jezerce moje vilovito ?

    Opet nisi pročitala moj pretposljednji komentar grgrgrgrgrg hihiihih

    avatar

    30.06.2007. (00:08)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Draga moja Ru, ti si jedno divno osjećajno biće, i moram priznati da je zbog tebe ovaj blog postao emocija, moj blog, prije tebe nije bio recimo to tako važan, nisam mislila da ću ikome biti bitna, a znam da tebi jesam, i isto tako, kada sam pokušala otići, shvatila sam da je malo ovakvih iskrenih emocija u životu, i da ću biti tu, jer vrijedi, osjećati, imati prijatelje, biti dio zajednice...ali isto tako umorimo se svi, draga Ru, jednosavno kao da ponekad više nemamo što za reći, ili tko zna što sve ne? Ali na kraju krajeva, tu smo, nećemo zauvijek iščeznuti, javljamo se, nitko od dotičnih dama, nije izbisao do kraja blog, tako da je uvijek moguć povratak, ali isto je kao što je u reali, s nekim ljudima idemo dio puta, a onda moramo nastaviti sami, jer nam je takva sudbina, i da boli, ali u životu sve boli, no ne treba žalovati pretjerano, treba se radovati doista svakom darovanom, zajedničkom, proživljenom trenutku.
    Stoga draga moja Ru, ne budi tužna, mi te svi volimo, da bismo te ostavili samu :)))
    Nećemo to učiniti, ti si naša Ru, i iz dubine duše mogu sasvim iskreno reći, da osjećam kao da si dio moje obitelji, doista je tako, bez pretjerivanja, bar ja nisam patetična hehehe
    Sve će dame dolaziti na klupicu kada će stići i radovati se s tobom...vjeruj mi!

    avatar

    30.06.2007. (00:09)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    nemoj sad još i suze
    kad sam bio mali uvijek sam plakao zbog rastanka
    danas progutam knedlu prihvatim grč
    i krenem dalje
    a sjećanja mnogo vrijede

    rukoljub
    i av av

    avatar

    30.06.2007. (00:09)    -   -   -   -  

  • da sam mudra

    To su naše vječne duše...ne poznaju plač rastanaka...pa i onda kad mi potonemo one ostaju...

    avatar

    30.06.2007. (00:12)    -   -   -   -  

  • tvoj Kike

    U očima ti zablista mjesec,
    i osim šutnje ničeg nema
    a u noćnoj smjeni,
    poput svjetlosti,
    vječnost prolazi brzo...

    avatar

    30.06.2007. (00:15)    -   -   -   -  

  • necutako

    prije no sto posljednja zraka se ugasi....

    avatar

    30.06.2007. (02:15)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ne žalosti se, ja mislim da zmajka neće otići, a zmajka ne može ne biti zmajka, (osim toga bolje joj je da se povremeno javi nego da joj dosađujemo s pitanjima kako je, što bismo sigurno činili), a ostale damice su, predosjećam, samo uzele manju stanku, vratit će se one, blogerski virus ne prolazi tako lako...
    Kod nas je padala kiša, leđa još u grču, ali zato pijem kavu u dobrom društvu...gdje je miško?

    avatar

    30.06.2007. (08:42)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    ne placi, vilo, zivot je pun mijena

    avatar

    30.06.2007. (09:21)    -   -   -   -  

  • diana11

    zar nije me već život
    poučio
    da ništa ne traje?

    ma sve si rekla, ugodan vikend ti zelim

    avatar

    30.06.2007. (09:32)    -   -   -   -  

  • da sam mudra

    Rano jutros bućnula sam se u veliko plavetnilo, potom prošetala šarenom pijacom punom naših i stranih faca, kidnula iz prometne gužve...i obećala sebi da neću na Blogu opet ukrasti Bogu cijeli dan...popričala sa Scarlet o'Harom, a ona po svom "...o tome ću misliti sutra, sutra je novi dan...".
    Dobar dan društvu, jezercima, klupici...

    avatar

    30.06.2007. (10:59)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Proljeće minu - /u oku ribe suza /i ptice plaču. (Bashô)
    Brodovi odlaze i dolaze. Pozdraw sa lanterne

    avatar

    30.06.2007. (11:03)    -   -   -   -  

  • misko

    Sjetna pjesnikinja i hrpa obožavatelja na klupici...
    Smijem li se pridružiti?

    avatar

    30.06.2007. (11:24)    -   -   -   -  

  • Cordelia

    Miško i kad nam je tijesno na Rusalkinoj klupi lijepo je. Dapače što nas je više ljepše nam je. I neka nas je da se ne osjeća sama.
    Rusalka svijet je mjena i sve prolazi trebamo to prihvatiti....Ma što ja tu filozofiram. Odlazak prijatelja boli i treba vremena da zacijeli rana. Ponekad se samo stvori krasta na vrhu, a ispod je zauvijek krvavo.

    avatar

    30.06.2007. (11:47)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    s jednima se rastajemo kako bi se s drugima sastali....
    sve prolazi, i mi ćemo proći, a na naše će mjesto doći netko drugi...
    križaljka života i smrti, uvijek popunjena....

    ali danas nije dan za odlazak, ne ne...

    avatar

    30.06.2007. (12:06)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Evo i mene pogurati se malo...poljubac Rusy

    avatar

    30.06.2007. (12:34)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Puno mojih prijatelja odmara dušu na klupici pokraj tvojih začaranih jezera.
    Poželjeh svratiti i voljela bih da mi dopustiš ostati, jer lijepo je tu.

    Rastanci nikada nisu zauvijek ukoliko mi to ne želimo, ja barem u to vjerujem.
    Ostaju tragovi na duši, tragovi u srcu koje nosimo ma kamo pošli.
    Vrativši u mislima to znamenje prisutnosti dragih ljudi nemoguće ih je izgubiti.
    Oni traju zauvijek i dan više.

    R.

    avatar

    30.06.2007. (12:37)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Rusi draga, mi kavu ispijamo bez tebe.
    Ja sam ostala doma, nisam išla na ono druženje koje sam trebala ovaj vikend. Odustala u zadnji čas. No večeras idem na djevojačku večer jedne cure koja se udaje slijedeću subotu. Idemo na krstarenje brodićem cijelu noć. Veselim se jer će biti dobro društvo. Dat ću izvještaj sutra.

    avatar

    30.06.2007. (13:15)    -   -   -   -  

  • prorok

    Teško je poći bez osvrtanja
    jer to ne dozvoljavaju uspomene.
    Prijatno popodne ti želim
    i pozdrav šaljem.

    avatar

    30.06.2007. (14:48)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    uvjeravam samu sebe da nisam shvatila tvoje riječi i želim da tako i bude...
    ne mogu prihvatiti žalost od jedne toliko optimistične osobe (iako svi smo od krvi i mesa i svi imamo emocije), osobe za koju sam uvjerena da se ne predaje...i čisto sumnjam da je ovo na blogu kamuflaža...
    možda ovo sve zvuči kao pretjerivanje, patetika, puste riječi....i baš me briga...
    draga vilo....i opet sam tu uz tebe na klupici jer znam da gledaš

    avatar

    30.06.2007. (14:51)    -   -   -   -  

  • playera

    O draga Vodopanenky...

    "Jesi li postao trava ili
    oblak koji nestaje,
    Svejedno.

    I na klisurama
    orlovi te prate
    i u vodama
    i među zvijezdama.

    Ne mogu rastaviti oči,
    izvore koji istom moru,
    Gledaju.

    Nema rastanka..."

    (J.Kaštelan)

    Voli te Playera

    avatar

    30.06.2007. (14:54)    -   -   -   -  

  • da sam mudra

    ...pa dođe bura, čista žena, i odnese naplavine tko zna gdje...a obala zablista djevičanskom bjelinom i sjajem sitnih zrnaca pijeska...

    avatar

    30.06.2007. (14:56)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Pisamce prije putovanja.
    Danas moram minijaturicu ostaviti
    nešto ranije. Javit ću se još
    kada se vratim.

    /Minijaturica za Rusalku/

    nemojte biti tužna

    nemojte biti tužna
    onako lijepo
    beskrajno tužna
    kako tuguje vrba
    kad rijeka ponese
    sjene njezina lišća
    nemojte biti tužna
    kad sunce stane
    na dlan i zablista
    kao suza
    nemojte biti tužna
    u noći kad nema
    vlakova
    a samotna
    djevojka u vašim
    grudima
    pođe s teškim
    torbama
    u veliki grad

    nemojte biti tužna
    ni kad vam srce
    prejako zalupa
    kad neki automobil
    zastane pred vašim
    vratima
    pa prođe
    i prođe
    kao vjetar

    nemojte biti tužna
    kad poštari zaborave
    na vaše uspomene
    i vaša pisma
    i kad izblijedi trag
    i njegova kosa slova
    kad padnu u suton
    s vaših zjenica
    u divna
    mirna
    jezerca

    avatar

    30.06.2007. (15:25)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Draga moja Rusty.....
    Dirnula si me ovim majim, majim Panom i stihovima....vidim da već uči svirati svoju frulicu....baš si mi razvukla osmijeh na lice! (Mislim da ću mu "posuditi" slikicu zauvijek ako nemaš ništa protiv?) Uvijek se osjeti ta iskrenost osoba i to je ono što osobu i čini tako plemenitom kao što si Ti....Puno Ti hvala! Ja sam se samo privremeno povukla i vratiti ću se čim osjeti potrebu za ponovnim piskaranjem i ostavljanjem slikica.......Pusa veeeelika!

    avatar

    30.06.2007. (15:30)    -   -   -   -  

  • Sillvanus

    ...nesto se dogada kod tebe. toliko poruka podrske ne mogu biti ni za sto...reci su samo da ides polako...drugo nista ne pomaze, vrijeme je ponekad (uvijek) najbolji lijek. Mozemo se mi zavaravati i gutati tableta (sto znam da ne radis - i bolje), ali dok vrijeme ne prode i stvari ne sjednu na svoje mjesto nema nista od posla. Znam ja, da ti to i sama znas...isto tako znam da je lako govoriti promatracu (koji tesko kopca neke stvari), a tesko onome tko mora prozivjeti odredene situacije...no, stvari idu dalje...pa cak i zivot ide dalje...sto je meni tesko bilo za povjerovati kada je smrt zauzela mjesto zivota kod dragih mi ljudi...nista nije stalo, sve je islo dalje...samo ja jos uvijek stojim i cekam da ih ugledam na prozoru, da im cujem glas...cekam nesto sto znam da necu docekati...ali kotac zivota se okrece i uvijek nam ostaju sjecanja, misli, i osjecaji.

    sada si u meni probudila zelju za necim sto dugo odgadam...ponovo sjesti na tamni mramor i obrisati kapljice blatne kise sa pokrivaca...bas si neka...jesam reko da je danas moj dan...u predvecerje cu otici...kada kisa krene...ja cu s njom do njih...

    cujemo se...

    noc!

    avatar

    30.06.2007. (15:37)    -   -   -   -  

  • necutako

    ova zadnja fotografija mi je bas draga....obozavam zagledati te naplavine koje more izbaci.... bas kao sto i nakon mnogo godina iz naseg sjecanja izrone neki ljudi ili njihovi postupci...s vremenom naviknes ici dalje bez puno zazaljenja....uvijek ima dalje.....jedno umire , drugo se radja.........proci ce, izblijedit ce, .........prestat ce bol.... treba samo izdrzati da ovaj dan prodje...pa onada sutra to ponovi...

    avatar

    30.06.2007. (15:48)    -   -   -   -  

učitavam...