Marketing
rose: čudesna slika makova
(prethodni nastavak)
Ljudi za Morpheusa postadoše bezvrjednim igračkama, pa ih je on u igri lomio i slamao, misleći kako je veliki igrač .... ne sluteći da je i sam postao Thanatosovom igračkom.
...
A Thanatos je uživao, kvareći Morpheusa.
Svaki bi Morpheusov osjećaj sažaljenja i suosjećanja proglasio slabošću. A kad bi nakon nekog nedjela, u koje bi ga Thanatos i Eros uvukli, Morpheus osjetio krivicu, ta bi mu se dvojica izrugivala il' bi mu savjest umrtvljivala laskanjem.
Što za tebe, Boga snova, znače ljudi? Nisu vrjedniji od mrava koje zgaziš ... Zar ćeš plakati nad svakim mravom? govorio bi mu Thanatos.
Uživale su u tvojoj moći, lijepi Morpheuse ..
Pa sad više nikad neće zadovoljne ni zadovoljene biti sa svojim bijednim zemaljskim ljubavnicima ... šaptao bi mu na uho Eros, laskavo, nakon orgija i bakanalija u snovima smrtnih ljepotica.
Jedne su noći, sva trojica, ušli u neobičan san. San je sanjao slikar, mlad i darovit, no siromašan i neafirmiran.
Što je taj san činilo tako neobičnim?
U snu, ili točnije u polusnu, izazvanom opijumom, jer slikar koji je san sanjao bijaše ovisnik, čudesne su se halucinacije miješale s prekrasnim slikama. Slikar je sanjao sliku koju će tek naslikati. Sanjao je svoje buduće remek djelo.
Crveni su cvjetovi opijumskog maka žarili i blistali, stabljike im se uvijale, makove glavice bubrile ...
Iz njih je kapao bijeli gusti sok ... a kapljice su se toga soka isparavale ....
U rumenim parama i isparenjima oblikovale su se fantastične slike ...
Prekrasna, obla, bijela ljudska tijela uvijala su se oko zmajeva repa zlatnocrvenih krljušti ...
iz krvavo crvene vode nekog jezera izranjala su čudesna bića ... ni ljudi ni životinje ... i ljudi i životinje ... na krugu crvenog mjeseca ocrtavale su se konture tijela u ljubavnom zagrljaju... a crvene su makove latice zasipale te fantastične prizore ...
Želiš li tu sliku, Morpheuse? upitao ga je Thanatos ...
Ništa lakše ... slika, još nenaslikana, tog bijednog slikara, bit će tvoja ...
A takvoj će slici trebati i dostojan okvir ...
I tako je Morpheus dospio do slikara slike i skulptora okvira.
Bila je to ona slika koja je sad visjela na zidu, iznad monitora Rosina računala.
Slika koju su smatrali izgubljenom, slika koja je bila remek djelo nesretnog slikara. I okvir slike s izrezbarenim makovima, oštećen na jednom uglu, bio je također remek djelo. Izdubljen u punom plemenitom drvetu, težak i crn, s tragovima pozlate ... Makovi, izrezbareni na okviru, oživljavali bi i stapali se sa slikom ...
Za slikom su, nakon slikareva samoubojstva, tragali likovni kritičari i trgovci slikama ...
A za okvirom je tragala policija. Istražitelji su znali samo da je lobanja skulptora koji je izradio okvir čudesne slike bila razbijena nekim teškim predmetom, koji nikada nije pronađen, kao ni ubojica ...
Bila je prava ironija što je skulptorovo remek djelo poslužilo kao oruđe njegova ubojstva ... Bila je ironija i to što se slikar čudesne slike ubio smrtonosnom dozom, ne saznavši da će ga ta slika proslaviti ...
Kada se sve to događalo, Rose nije još bila ni rođena ...
A izgubljena je slika negdje čamila, skrivena ... čekajući da je Rose ugleda na pultu staroga antikvara, u jednom gradu, u domovini njezine bake, kamo je otputovala na znanstveni skup ...
U to vrijeme, iste godine kad je slika nastala, na trgu toga grada, upravo je bila postavljena fontana sa skulpturom usnule djevojke koja u ruci drži ružu ....
(nastavak slijedi)
Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
papaver somniferum
photos/johncohen
Dodatak 1: zaVitae, voditeljicu plesnih radionica ...
Novi Fosili - Ja Sam Za Ples
Vitae, hvala za sličicu ...
... za ples sam suviše fjakasta ... no, rado bih sjedila na klupici, u hladovini ... i pripovijedala s tobom ...
Dodatak 2: za moju dragu Ignis
zekan i lucky, na nebeskoj ogradici
Na nebeskoj ogradici, na oblaku,
dvije krznene loptice sjede ..
... i razgovaraju.
lucky: zekane, kakva ti
to ogrlica lijepa,
vrat ukrašava?
zeko: o, lucky,
lijepa je, no teška
ta ogrlica,
od ignisinih suza
ispletena ...
lucky: pogledaj dolje,
s oblaka, reci joj:
sad dobro mi je,
nebeskim vrtom šećem ...
... pa će se suzice
u toj ogrlici
u osmjehe sjetne pretvoriti,
s lakoćom ćeš tada,
prijatelju krzneni,
ogrlicu tu
nositi.
zeko: hoće li tada
i moja ogrlica na tvoju ličiti?
hoće li toplo zasjati
novim osmjesima?
lucky: hoće, prijatelju
mili, zasjat će te ogrlice,
na našim vratovima
... i u srcima onim...
gdje smo
nas dvojica bili ...
tamo gdje trag
smo ostavili,
ostat ćemo
... zauvjek
Zaista vjerujem, draga moja Ignis, tamo gdje smo trag ostavili, ostajemo zauvjek ...
Post je objavljen 20.06.2007. u 23:59 sati.