Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Morpheus je Thanatosu zatajio svoje odlaske u Roseine snove.
Vjerovao je kako je Rose sigurna, jer Thanatos ne zna za njezino postojanje. Nadao se kako će svojem mračnom stricu moći zatajiti svoja osjećanja prema Rose. Trudio se da Thanatos ne primjeti promjene koje su se u njemu događale.
No, brzo se uvjerio koliko je bio u krivu.
...
Iako se osjećao starim, Morpheus je još uvijek bio mlad bog, imao je tek koju tisuću godina, još uvijek je bio strastven i mladalački neobuzdan ... i neoprezan. Njegov je stric Thanatos bio prastaro božanstvo, starije od vremena. Thanatos je već vidio gotovo sve što se vidjeti može i upravo zato, ono što je Morpheus želio Thanatosu skriti, nije moglo skriveno ostati ...
Vrlo je brzo Thanatos primjetio promjene u nećakovu ponašanju.
Morpheus više nije uživao u bakanalijama koje je Thanatos za njega pripremao, počeo je izgovore tražiti da bi ih izbjegao.
Morpheus se više nije divio svakoj Thantosovoj riječi, odvažio se proturječiti mu.
Morpheus se usudio usprotiviti Thanatosu, po prvi puta.
Kad je Thanatos jedne noći od Morpheusa zatražio da u noćnu moru pretvori san jedne djevojčice, Morpheus je svome strašnom stricu, Bogu smrti, po prvi puta rekao ne. A djevojčica je imala dugu plavu kosu, ličila je na Rose ...
Thanatos je uočio i Morpheusova noćna iskradanja pa ga je sljedio. Njegova se ljutnja pretvorila u crveni bijes kad je otkrio o čemu se radi.
Jedna smrtnica bijedna udaljila je od njega njegova nećaka Morpheusa. Iako je bio ljut na Morpheusa, većina se Thanatosova bijesa usmjerila na Rose. Platit će, skupo, ta drznica što se drznula stati na put njemu, moćnom Thanatosu.
A kad je, šuljajući se neprimjetno za svojim lakomislenim nećakom, Thanatos jedne noći prvi put odmjerio Rose svojim crnim smrtonosnim pogledom, pomislio je, zlobno likujući:
Poigrat ću se prvo tom plavom kosom, tim bujnim grudima ... prije nego joj u oči zavirim, prije no što je svom prijatelju Hadu pošaljem ...
A potom se grohotom smijao, crni Thanatos, kad je shvatio da se njegov nećak još nije poigrao ni tom kosom plavom, ni tim grudima bujnim ...
Hohoho ... glupan je samo gledao i uzdisao ...
Požuri mladiću, ne oklijevaj toliko ... inače ću ja biti prvi ...
Kad je Morpheus, pred jutro, nježno dodirnuo pramen Roseine kose, pa potom otišao, Thanatos je prišao Roseinu uzglavlju.
Sad je on među svojim prstima što su ličili na crne pandže držao Rosein plavi pramen. Sad se Thanatos nagnuo nad Rose, a crni mu je pogled milio njezinim licem, zaustavljajući se na Roseinim usnama, vratu, rumenoj bradavici oble dojke koja je u snu izvirila iz plave spavaćice ...
Sad je Thanatos, nagnut nad Roseino uzglavlje, mirisao i požudno udisao njezin slatki dah ... Njegove su tanke usne gotovo dodirivale Roseina ružičasta, u snu poluotvorena usta.
Glupi je balavac zaljubljen ...drhti pred njom k'o školarac ...
Kakva li je to smrtnica koja moć takvu ima nad jednim bogom?
Thanatos je zavirio kroz vratašca Roseina sna koja su ostala odškrinuta nakon Morpheusova posjeta. Tamo je vidio Roseine ružičaste snove i s likovanjem saznao da ni Rose još ljubila nije.
Thanatos je u tom trenu i sam poželio Rose ... i začudio se snazi svoje želje.
Tako mi i treba, kad se previše s Erosom družim ...
I Thanatos je, gle čuda, učinio ono što i njegov nećak Morpheus ... i on je riješio svoju želju obuzdati i obuzdavati, dok bolje ne osmotri tu smrtnicu ...
Rose? Zoveš se Rose? Čekaj, čekaj ružice bijela ... latice će ti se krvavo zarumeniti, kad te ja ščepam ...
Ne samo da ću biti prvi ... bit ću jedini ... i posljednji ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
